Luka Vlaisavljević

OLIMPIJSKI DNEVNIK

Posljednji duel titana, spuštena zavjesa na jedno od najvećih rivalstava u istoriji

Treći dan Olimpijskih igara obilježio je duel dva najbolja tenisera, igrača koji uz Rodžera Federera predstavljaju trijumvirat tenisa, ali i sporta generalno - Novaka Đokovića i Rafaela Nadala.

Odlazak na njihov meč, kao i sve ono što smo na njemu doživjeli spada u pravu mini odiseju.

Baš kao i juče kada smo išli da pratimo našu Danku Kovinić, gužve su krenule već od samog metroa.

Ponovo smo probali od medijskog sela da uz pomoć aplikacije nađemo najlakši transport, ali ponovo nas je izdala.

Uz sve to, standardni put do željezničke stanice je ovog puta promijenjen, da li greškom vozača koji je i sam u jednom trenutku izgledao zbunjen, tek put je bio duži nego obično.

Srećom od stanice metroa do Rolan Garosa je ponovo bila neka vrsta "brze linije" za novinare, ali to je posljednja sreća koja nas je pratila na ovom poduhvatu.

Od dolaska i ulaska na stadion "Filip Šatrije", kreće serija loših trenutaka.

Stigli smo tačno na početak meča Ige Švjontek i domaće teniserke Dijan Pari. Međutim, u samu pres ložu nismo mogli da uđemo, odnosno rečeno nam je da čekamo red, pa kad se neko mjesto isprazni.

Čovjek koji je bio zadužen za taj dio posla je pomalo i selektivno birao ko je sljedeći, uz naravno dodatak koji je već postao praksa na Igrama da engleski možete zaboraviti kada je riječ o sporazumijevanju sa oficijelnim osobljem.

Nakon skoro sat čekanja, dolazi treći pripadnik službe koji nam govori da nema mjesta, odnosno da je za naše akreditacije određen dio sa dvije klupe koje ukupno imaju 10 mjesta i već su naravno bile zauzete.

Kako se meč Poljakinje i Francuskinje bližio kraju, mjesta smo pronašli na posljednjem, šestom spratu, koji nije imao stolice, ali je imao dobar pogled na cijeli "Šatrije".

Da li je bilo naporno? Jeste. Da li je vrijedjelo gledati meč dva tenisera koji su 18 godina vodili epsku borbu? I te kako.

Prije svega, svaka čast Nadalu. Španski teniser je bio dio ceremonije otvaranja Igara, potom je igrao u dublu sa Alkarasom, pa juče svoj meč prvog kola.

Preko puta sebe imao je danas svog Nemezisa, ali nije ustuknuo, nije se predao, odlučio je da izađe i pruži publici njegovog Pariza još jedan posljednji ples.

Pariz jeste Nadalov grad, pa i da se preko puta njega nalazio momak rođen ispod Ajfelove kule, jednostavno ta veza je neraskidiva.

I ne, ovo ne znači da je publika na "Šatrijeu" protiv Đokovića. Srpski teniser je za svaki majstorski potez dobio aplauz cijelog stadiona, jednostavno se osjećala veća prisnost na svaki potez španskog "razjarenog bika", Kralja šljake, El Ninja...

Španac je, međutim, vidno izgubio hitrinu koja ga je krasila. I dalje je lepeza poteza tu, ali nema one prepoznatljive eksplozivnosti.

Sa druge strane Đoković, iako samo godinu mlađi, i dalje igra u nevjerovatnoj formi, čemu svjedoče finale Vimbldona i bitke sa 18 godina mlađom generacijom koja dolazi.

Interesantan je sav taj teniski kolaž na tribinama, osjećaj za poštovanje protivnika, uz povremene talase koje nasumični pojedinac pokrene sa zvucima španske koride, na koji mu odgovori cijeli stadion.

Ili kada ja na razglasu tokom pauze između dva seta krenula "Sweet Caroline", uz horsko pjevanje refrena.

Španac je u 2. setu uspio da nadoknadi dva brejka, ali nije imao snage za nešto više, i tako je završen 60. duel, vjerovatno i posljednji ples dva titana svjetskog sporta.

U pauzi između gemova mogli smo da vidimo da Rolan Garos ima sokolare koji puštaju sokolove kako ne bi imali problema sa golubovima.

A iza nas trening je radio Aleksandar Zverev kojeg sjutra očekuje duel sa Tomasom Mahačem.

Na kraju meča, ponovo loša organizacija svega, počevši od medija pres zone, koja je iznosila svega 30-ak metara i gdje nije bilo mjesta za sve.

Stvorila se gužva, moralo je da reaguje obezbjeđenje.

Ceh je umalo platila slovačka igračica Ana Karolina Šmjedlova, koja nije mogla da prođe od gužve, ali je ni sekjuriti nije poznao.

Na kraju, mnogo bolja opcija je bila miks zona, u kojoj je atmosfera koliko-toliko opuštenija, a pozicija za finiširanje radnog zadatka odlična.