Dejvid Hat  [ DW ]

23. 07. 2024. 12:12

EU: dilema sa proizvodnjom nikla u Indoneziji

Svjetska banka je objavila izvještaj u kojem se navode konkretne brojke: da bi se postigli globalni ciljevi nulte emisije, godišnja ponuda nikla mora da se poveća za 28 procenata, a godišnja ponuda bakra za 156 procenata do 2050. godine u poređenju sa nivoom proizvodnje iz 2020. godine. Pored toga, kako se navodi u izvještaju, najmanje 15 drugih minerala i metala mora se eksploatisati u sličnom obimu.

Neki analitičari smatraju da je ovo jednostavno nemoguće. Drugi smatraju da rastuća potražnja za ovim mineralima neće moći da se održivo zadovolji.

Nije moguće promijeniti način snabdijevanja energijom i pri tome jednu "eksploatatorsku industriju sirovina" zamijeniti drugom "podjednako prljavom, podjednako eksploatatorskom", izjavio je generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš u aprilu. "Trka za snabdijevanje energijom sa nultom emisijom štetnih gasova ne smije se odvijati na štetu siromašnih."

Zakonodavstvo EU podržava ovaj cilj. Nedavno usvojena direktiva obavezuje evropske kompanije da od 2029. godine dokažu da preduzimaju mjere za zaštitu životne sredine i ljudskih prava u cjelokupnom lancu snabdijevanja.

"Odgovarajući propisi i pravila važe za evropske kompanije, kao i za strane kompanije koje žele da prodaju robu ili usluge u EU", kaže za DW Kris Hamfri, izvršni direktor Poslovnog savjeta EU-ASEAN.

Povlačenje iz indonežanskog rudnika

U julu su se njemački BASF i francuski Eramet povukli iz rafinerije nikla i kobalta "Sonik bej" u Indoneziji, vrijedne 2,6 milijardi dolara (2,4 milijarde evra). Razlog: rudnik iz kojeg rafinerija dobija sirovinu ugrožava šumsko područje jednog domorodačkog naroda koji živi u izolaciji.

Da se to nije desilo, bila bi značajno povećana eksploatacija ovih metala u rudniku „Veda bej nikel", najvećem rudniku nikla na svijetu, i dijelu industrijskog parka IWIP u Indoneziji. Prema podacima američkog Geološkog zavoda, tu je 2022. godine proizvedena skoro polovina svjetskog nikla. On se u velikoj mjeri koristi za proizvodnju električnih vozila i baterija.

Zakon o kritičnim sirovinama, koji je Evropski savjet usvojio u aprilu, sadrži listu od oko 50 minerala neophodnih za „zelenu transformaciju" (uključujući i nikl). Zakonodavstvo olakšava EU nabavku potrebnih materijala kroz sporazume sa "prijateljskim trećim zemljama".

Međutim, prema aktuelnim izvještajima, eksploatacija nikla je jedan od glavnih uzroka krčenja šuma u Indoneziji. Pored toga, korišćenje uglja za rad topionica nikla zagađuje vodu.

Kompanije EU su navele da se povlače iz komercijalnih razloga. Portparol BASF je izjavio da toj kompaniji treba "sigurno, odgovorno i održivo snabdijevanje ključnim sirovinama".

"Indonežanska vlada bi trebalo da učini više kako bi umanjila uticaje eksploatacije i rafiniranja nikla na zajednice u blizini IWIP i drugih sličnih industrijskih parkova", napisala je ovog mjeseca Krista Šenum iz kampanjske grupe „Klajmat rajts internešnal" na sajtu „Diplomat".

Granice „Zelenog dila"

Većina kompanija iz EU ionako ne primjenjuje neke od nepoželjnih metoda povezanih sa eksploatacijom sirovina u Aziji. Međutim, to ne znači da firme, na primjer iz Kine, nijesu spremne da to učine, kaže za DW Frederik Klim iz singapurske Škole za međunarodne studije „S. Radžaratnam".

Zeleni dogovor EU su uglavnom omogućile treće strane koje su spremne da subvencionišu svoje industrije i prouzrokuju ekološku i socijalnu štetu kako bi omogućile energetsku tranziciju u svojoj zemlji i drugde, kaže Klim. "To je kontradikcija koju do sada nismo mogli da riješimo."

Slične optužbe se tiču i nedavno uvedenih carina EU na električna vozila proizvedena u Kini, koje su uslijedile nakon žalbi iz Brisela o nefer trgovinskim praksama.

"EU se žali na navodni kineski damping kada je riječ o cijenama solarnih ćelija, vjetroturbina i električnih automobila, ali istovremeno je zadovoljna smiješno niskom cijenom solarne energije, koja je isključivo rezultat kineske masovne proizvodnje u kombinaciji sa subvencijama", kaže Klim. "Energetska tranzicija i elektrifikacija ekonomije ne bi bile moguće bez tih kineskih proizvoda."

Odlazeći indonežanski predsjednik Džoko Vidodo pokušao je da Indoneziju pretvori u globalni centar za proizvodnju baterija za električna vozila. Zato je povećao je kapacitete za kopanje metala, posebno nikla. Džakarta je, osim toga, 2014. godine zabranila izvoz neprerađenog nikla. To znači da se sirovine moraju prerađivati u zemlji.

Otada je Kina uložila više od 30 milijardi dolara u indonežansku preradu nikla, uključujući topljenje i proizvodnju baterija za električna vozila.

Iscrpljivanje zaliha

U Indoneziji se rezerve visokokvalitetnog nikla smanjuju, tako da ostaju samo rudnici sa rudamaslabijeg kvaliteta. One sadrže samo mali dio nikla. Da bi se on ipak izdvojio, koristi se kiselinska ekstrakcija pod visokim pritiskom (HPAL). No, taj proces proizvodi veliku količinu toksičnog otpada.

Postoje obećavajuće alternative za HPAL, kaže za DW Kevin Orurk, analitičar iz Džakarte. On radi za konsultantsku firmu „Reformasi informejšn servisiz" koja se bavi političkim rizicima. I dodaje da te alternative nailaze na otpor lokalnih indonežanskih nadzornih organa, koji se drže jeftinog i poznatog HPAL-procesa.

"Ako razvijena tržišta, poput EU, ograniče uvoz prljavog nikla, to će odgovornim proizvođačima dati podsticaje da isporučuju etički prihvatljiviji materijal," kaže Orurk. "Ako indonežanski proizvođači ne budu mogli da prodru na unosna zapadna tržišta, možda će početi da istražuju opcije za smanjenje ili izbjegavanje emisija i otpada iz HPAL".

Cilj Evropske unije treba da bude "da prljav posao učini manje prljavim," kaže Bridžet Velš, počasna naučna saradnica na Institutu za azijska istraživanja Univerziteta Notingem u Maleziji.

Sada je indonežanska sa Evropskom unijom i jioš 14 zemalja sklopila tzv. Partnerstvo za bezbjednost minerala, kako bi ubrzala razvoj održivih lanaca snabdijevanja kritičnim mineralima. Fokus rada je na poboljšanju ekoloških standarda.