- Izbori 2024
- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Novosti dana
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
19. 08. 2024. 14:46
Alain Delon: umro je hladnokrvni anđeo
Ako bi istorija kinematografije morala da se sažme na nekoliko trenutaka, šta bi ostalo? Čaplinova skitnica, kul-pogled Džemsa Dina, podignuta suknja Marilin Monro, Hičkokova scena pod tušem i još nekoliko sekvenci. Među tim najvećim scenama filmske istorije zasigurno bi bio i nastup Alena Delona u filmu "Samuraj" iz 1967. godine.
Nepomično lice bez mimike, hladan i ukočen pogled, uredan izgled, zatvoreno-arogantno ponašanje - Alen Delon, kao plaćeni ubica Džef Kostelo, nikad neće izaći iz sjećanja publike. Remek-djelo režije Žan-Pjera Melvila, "Samuraj", umnogome je pojačalo ionako jaku harizmu ovog Francuza.
Alen Delon: nadljudski lijep i elegantan
Delon, rođen 8. novembra 1935. godine u blizini Pariza, bio je 1967. već dobro poznat glumac u evropskoj kinematografiji. Međutim, nije postao poznat glumeći kod tada revolucionarnih reditelja "Nuvel vag" pokreta, Fransoa Trifoa ili Žan-Lika Godara. Mladim buntovnicima poput Trifoa i Godara, koji su početkom 60-ih godina sa strašću mijenjali evropsku kinematografiju, Delon je možda djelovao previše nedostižno, čak i nadljudski lijepo.
Delon je nesumnjivo bio jedan od najzgodnijih glumaca svoje generacije. Veliki italijanski režiser Lukino Viskonti angažovao ga je rano u dva filma koja su ispisala istoriju kinematografije: "Roko i njegova braća" (1960) i tri godine kasnije u epu "Gepard". Viskontijev sunarodnik Mikelanđelo Antonioni takođe je omogućio Delonu da zasija uz Moniku Viti u filmu "Noć" iz 1962. godine, igrajući pomalo sanjivog brokera.
Najerotičniji ubica u istoriji filma
Zatim je to bio Žan-Pjer Melvil koji je Delona učinio onim što je i danas u očima mnogih filmskih obožavaoca: najharizmatičniji i najerotičniji ubica u istoriji filma. Nakon njegovog nastupa u filmu "Samuraj", Delon je nastavio da sarađuje s Melvilom u filmovima "Crveni krug" (1970) i "Šef" (1972). Sve što je uslijedilo nakon toga bilo je samo dodatak.
Naravno, mnogi glumci bi bili zahvalni za filmografiju kakvu je Delon imao u 70-im i 80-im godinama, ali u poređenju s onim što je glumio u 60-im godinama, kasniji rad djeluje pomalo umorno i iscrpljeno. Zlatnu deceniju Alena Delona obilježili su i filmovi: "Bazen" (1969) uz Romi Šnajder, s legendarnim scenama u kojima se oboje goli izležavaju kraj bazena, impresivna politička drama "Bitka za Alžir" (1965) i adaptacija knjige Patricij Hajsmita "U sunčevom zenitu" (1960).
Gangster i policajac na velikim ekranima
Kasnije se Delon fokusirao na rutinske uloge u više ili manje uspješnim gangsterskim filmovima, kao što su "Ubice ne predstavljaju sebe" ili "Panter". U tim godinama Delon je - uz Žan-Pola Belmonda i - bio nesumnjivo najveća zvijezda francuske kinematografije.
Nekoliko angažmana s velikim umjetnicima režije imao je i nakon zlatnih 60-ih godina: 1976. godine igrao je u filmu Žozefa Lozija "Gospodin Klajn" u ulozi alzaškog trgovca umjetninama Roberta Klajna u Parizu pod njemačkom okupacijom. 1984. godine njemački režiser Folker Šlendorf angažovao ga je za adaptaciju djela Marsela Prusta "Jedna Svanova ljubav".
Godine 1990. ponovno se istakao u kompleksnom umjetničkom filmu režisera Žan-Lika Godara, osnivača pokreta "Nuvelle Vag", što je bio i naziv tog filma. Kao da je još jednom htio da demonstrira da može da radi umjetničke filmove, a ne samo komercijalne.
Glasine o njegovim vezama s podzemljem
Ubistvo njegovog jugoslovenskog telohranitelja, za kojeg se pričalo da je imao aferu s njegovom tadašnjem suprugom Natali 1968. godine, šokiralo je francusku javnost. Optužbe protiv Delona u vezi s ovim događajem odbačene su tek godinama kasnije. Međutim, od tada su glumca pratile najrazličitije glasine - da ima bliske veze s podzemljem i mafijom.
Taj imidž nedodirljivog usamljenika sa sumnjivim prijateljima Delon je kasnije učvrstio svojom javno demonstriranom prijateljskom vezom s desničarskim političarem Žan-Mari Lepenom. Bliskost s "Nacionalnim frontom" nije za Delona značila ništa sramotno. Stajao je iza nje i ona nije naškodila njegovoj karijeri.
Ipak, nikada nije ni zaboravljena. Kada je direktor Kanskog festivala Tjeri Fremo na početku festivala 2019. godine - kada je Delon trebalo da dobije počasnu Zlatnu palmu - upitan zašto se takva nagrada dodjeljuje čovjeku koji je priznao da je nekada tukao svoju ženu, Fremo je odbrusio: "Ne dodjeljujemo mu Nobelovu nagradu za mir."
Posljednjih godina Alen Delon se rijetko pojavljivao pred kamerama. 2008.godine imao je jedan od rijetkih nastupa u komediji, kada je publiku zasmijavao kao Julije Cezar u filmskoj adaptaciji stripa "Asteriks na Olimpijadi".
U 89. godini, Alen Delon je preminuo u svojoj kući u Dušiju južno od Pariza. Kod svojih obožavalaca ostatće upamćen prvenstveno po ulogama iz 60-ih godina. Tada se činilo kao da je sišao direktno s Olimpa filma: nalik anđelu, ali s pištoljem u ruci.
Ovaj tekst izvorno je objavljen na njemačkom jeziku.