Tufik Softić

Petnjica

Stara džamija krije neviđeno šarenilo ćilima starih i po 100 godina

Glavna džamija u Petnjici, jedna od najstarijih u Crnoj Gori, posjeduje preko trista ćilima od koji su neki stari skoro i po čitav vijek, ali nijesu promijenili ni boju ni kvalitet.

Glavni petnjički imam i starješina ove džamije Husein Ramčilović kazao je za Portal RTCG da su svi ti ćilimi kroz vremana darovani od strane vjernog naroda ovog kraja i čuvaju se kao kulturno blago.

"Ne vjerujem da postoji u Crnoj Gori džamija koja ima toliko ćilima koliko ima ova naša stara džamija. Oni pokrivaju čitavu patos na tri etaža", objašnjava Ramčilović.

Prema njegovim riječima za većinu ćilima u petnjičkoj džamiji moglo bi se reći da su unikatni, i nije lako među tolikim brojem naći dva iste veličine i ornamentike, odnosno šare.

Ova džamija datira iz prve polovine 15. vijeka, i predstavlja raritet.

"Jedinstvena je po tome što ima tri drvena etaža, po čemu je jedinstvena i na Balkanu. Ukupne je površine preko 500 metara kvadratnih. Odjednom može da primi preko hiljadu vjernika", kaže Ramčilović.

Glavni petnjički imam, koji u ovoj džamiji stoluje četrdeset godina objašnjava da objekat pamti u raznim fazama i izgledima, ali naglašava da joj je rekonstrukcijom 2005. godine vraćen prvobitni izgled i drveni minaret.

"Rekonstrukcija je tada povjerena našem iskusnom arhitekti, profesoru i doktoru aritekture Rifatu Alihodžiću, i on je vješto uspio da joj povrati stari sjaj. Ovo je sigurno jedna od najljepših džamija u Crnoj Gori", kaže imam Ramčilović.

Rekonstrukcija je tada obavljena uz dozvolu tadašnjeg Zavoda za zaštitu spomenika kulture, ali do danas, ipak, nije proglašena nacionalnim kulturnim dobrom Crne Gore.

"Profesor Alihodžić i ja smo pripremili svu dokumentaciju koja je za to potrebna, i strpljivo radimo na tome, jer će u tom slučaju tada i država imati obavezu da ulaže značajna sredstva u njeno održavanje. Ovo je objekat koji jednostavno mora da se sačuva ovakav kakav je, kao važan segment islamske kulturne baštine", kaže Ramčilović.

Stručnjaci ojašnjavaju da petnjička džamija pripada regionalnoj arhitekturi, odnosno nema klasične elemente orijentalne arhiteture, karakteristične za većinu džamija, odnosno da predstavlja sublimat tradicionalne arhitekture ovog kraja, da ima jake lokalne korijene u stambenoj arhitekturi, u lokalnim materijalima, i svim prilagođavanjima klimatskim karakteristikama – domaći majstori, domaći materijali i ugled na kuće tadašnje vlastele.

Raritet, objašnjava Ramčilović, predstavljaju i dreveni minaret, kao drveni stubovu u unutrašnjosti.

"Tih drvenih stubova, kojih je nakada bilo puno, sačuvano je šest, i očigledno, po stilu i načinu izrade, imaju različite autore", kaže starješina petnjičke džamije.

Ramčilović nakon četrdeset godina službovanja u ovoj džamiji kao najveće zadovoljstvo ističe podatak da je u trenutku kada je došao bilo svega desetaka vjernika starije dobi, dok im se danas broja ne zna.

"Ovo je džamija u kojoj svakog petka na džumi bude sto pedeset vjernika, a tokom bajram namaza i oko šesto do sedamsto. Jedne godine kada se bajram namaz klanjao u vrijeme kada dolazi brojna dijaspora, u džamiji je bilo skoro dvije hiljade vjernika. Ovo je džamija koja može da primi najviše vjernika odjednom, poslije Islamskog centra u Baru. Vjerujem da će i danas, na Kurban Bajram biti veliki broj vjernika u staroj džamiji", kaže Ramčilović.

Stari imam sa ponosom ističe da danas među vjernicima ima veliki broj mladih ljudi, obrazovanih, i da su redovni posjetioci koji klanjaju namaz i dva doktora nauka.

"Neka nam Bog da slobodu, mir i zdravlje, to je najvažnije. Ali, ponosan sam što poslije četrdeset godina moje vjerske misije imamo ovoliko vjernika", kaže glavni imam u Petnjici, Husein Ramčilović.

U ovom kraju, na području petnjiče opštine, vjernici su uspjeli da izgrade još četrnaest džamija, u skoro svim većim selima i mjesnim centrima, ali je stara kamena džamija sa drvenim minaretom samo jedna i neponovljiva.

Ona se nalazi na svim turističkim mapama u ovom kraju Crne Gore, kao kultruna znamenitost, ali, eto, do danas još nije proglašena za kulturno dobro. A morala bi, i to zaslužuje, kako svojom arhitekturom, tako i zbog preko trista jedinstevnih ćilima koji krase njene podove.