Luka Vlaisavljević

OD SPECIJALNOG IZVJEŠTAČA RTCG-a

Sa Ajfelovim tornjem na ti

Do zvaničnog otvaranja Olimpijskih igara ostalo je manje od 24 časa.

Današnji "slobodan dan" dio ekipe RTCG-a iskoristio je za razgovor sa našim sportistima u Olimpijskom selu, dok je dio iskoristio da "izvidi teren" u samom srcu Pariza i pogleda kako teku pripreme.

Prevoz od Medijskog sela do Pariza nije baš najjednostavniji, mijenjaju se tri prevozna sredstva, traje dosta dugo, ali na kraju sve se isplatilo kada smo uspjeli da uđemo na plato ispod Trokadera, i gotovo ostanemo sami sa pogledom na Ajfelov toranj.

Krenimo ipak redom.

Jutro smo počeli doručkom u Medijskom selu, koji je po principu švedskog stola, a sva hrana je i freška i odlično pripremljena.

Nakon doručka krenuli smo šatlom ka željezničkoj stanici, odakle smo hvatali voz koji je išao ka Donfre Rošrou.

Voz je bio poprilično popunjen.

Nakon pola sata puta, izlazimo iz voza i nailazimo na neprijatnost budući da kartice koje smo dobili od organizatora nisu mogle da otvore prolaz ka metrou, sa kojim je trebalo da idemo do Jelisejskih polja.

Ni kolege iz Japana nisu mogle da aktiviraju, pa nam je rečeno da probamo kasnije.

Nenadanu pauzu smo iskoristili za potragu za e karticama.

Kupovina se ispostavila na kraju dosta komplikovanom, jer su nas u najvećem operateru uputili na lokalne tabako šopove, dok u drugom su tražili IBAN i devizni račun kao jedinu opciju za trgovinu.

Vratili smo se nazad do metro stanice i sada nije bilo problema sa prolaskom kroz kapiju metroa.

Slično kao i sa vozom, i metro je bio pun, uz pojačano prisustvo policije.

Izlazak kod Trijumfalne kapije, i konačno se osjetila euforija Olimpijskih igara.

Kapija je ukrašena simbolima Igara, veliki broj novinara sa svih krajeva svijeta, ali i turista koji su došli da isprate sportski spektakl koji je pred nama.

Snimanje najave je bilo gotovo nemoguće u jednom trenutku zbog konstatnog zvuka sirena, velikog broja policijske pratnje za brojne strane delegacije koje su došle na otvaranje.

Interesantan detalj je i zgrada Lui Vitona, koja doživljava rekonstrukciju, ali je sve sakriveno od javnosti presvlakom koja podsjeća na neke od njihovih modela torbi.

Nakon Trijumfalne kapije, te pauze za ručak, spustili smo se do Trokadera, i pored informacija pojedinih ekipa da je nemoguće proći dalje, zbog postavljanje kapija i finalnih priprema.

Na sam Trokadero, međutim, uspjeli smo da uđemo uz policijski pretres i identifikaciju preko pasoša i akreditacija, uz napomenu da su pripadnici Žandarmerije pri svakom susretu do sada bili više nego korektni i ljubazni.

I onda definitivno utisak dana, dolazak do ulaza ispred Trokadero platoa, i pogled na Ajfelov toranj.

Nakon što je obezbjeđenje nešto duže gledalo ulaznice, pa onda čekalo potvrdu, da bi na kraju nas propustili do platoa sa kojeg vjerovatno puca najljepši pogled ka Tornju koji možete da dobijete u Parizu.

Posebnu čar daje sam trenutak gdje sem naše i američke ekipe novinara nema nikog, pa ste gotovo nasamo sa popularnom "La dame de fer" ("Čeličnim damom").

Prvi utisak, kao nekoga ko je prvi put vidi istu je da je veća, masivnija od onoga što možete da pretpostavite.

Čuli smo ženu koja je bila vodič američkim novinarima kako kaže:

"Uživajte u ovom trenutku i znajte da je on nemoguć u normalnim okolnostima".

Na spuštanju kod platoa naišli smo i na red zastava, pa smo i čekali savršen dašak vjetra da "namjesti" našu zastavu radi što bolje fotografije.

Nakon direktnog uključivanja u Dnevnik, dan je mogao da se proglasi uspješnim, uz komentare da naše dame nisu bile baš miljenice žrijeba, nakon što je i Bojana Gojković dobila istu onu Hsijao-Ven Huang koja joj je nakon očajnog bodovanja u prvom naletu i oduzela olimpijsku vizu. Danka Kovinić će, s druge strqne, igrati sa osmom igračicom svijeta Marijom Sakari koju je uspjela da dobije jednom na šljaci.

Nakon dugog povratka kući, uspjeli smo da zaključimo dan i polako krenemo u pripreme za sjutra kada će sve da bude u znaku otvaranja 33. Olimpijskih igara.