L.V.

JAMAL NA 17. ROĐENDAN O SVEMU ZA "MARKU"

Mbape mu traži dres, magiju pokupio sa ulice, i dalje namješta svoju sobu

Lamin Jamal. Od pojave Lionela Mesija nije bilo fudbalera oko kojeg se diglo više prašine, i to sa punim pravom.

Dječak iz Barselone je "zapalio" fudbalski svijet, svojim talentom, svojom igrom, potezima, a sa 16 godina postigao je jedan od najeljepših golova na Evropskom prvenstvu i to ni manje ni više nego u polifunalu sa Francuskom.

Prije postignutog gola imao je tri asistencije za svoje saigrače na turniru.

Danas, puni 17 godina, pa ako bi evenutalno postigao gol u finalu postao bi prvi 16-godišnjak i 17-godišnjak koji je postizao golove na evropskim prvenstvima.

Njegov rođendan je bio i povod da španska "Marka" odradi intervju sa njim.

Neizostavna tema bio je upravo gol Francuzima.

"Mnogo puta sam ga pogledao, dobio mnogo poruka. Dani (Olmo) je cimnuo štopera njihovog i dodao za Alvara (Moratu), koji je nije dobro uhvatio pas. Došla je do mene, cim u desnu stranu pa u lijevu i šutnuo sam je u sam ugao", opisuje Jamal detaljno svoj gol.

Na pitajne da li je znao da će lopta ući u mrežu odgovorio je pozitivni.

"Da naravno. Ima čak i fotografija jedna kako slavim i prije nego je lopta ušla. Kada uputite takav šut jednostavno znate da je gol".

Govorio je i o prostoru koji je dobio od strane Francuske odbrane, i upravo njegov višak mu je omogućio da postigne gol.

Poseban draž ovom pogotku daje činjenica da je ispred njega bio Adrijan Rabio, francuski fudbaler koji je ničim izazvan uoči duela Španije i Francuske prozvao Jamala.

Tada je rekao "Ako misli da doođe do finala mora mnogo više toga da pokaže".

"Ne obraćate pažnju na te stvari, usredsredite se na sebe, na svoj tim. Nisam nikakv značaj dao tim komentarima, probao sam fokus da držim na samom meču, i kako da dođemo do finala, i uspjeli smo u tome", kazao je tinejdžer koji pokazuje i veliku zrelost u razmišljanju za igrača svojih godina.

Za njega finale je ostvarenje sna.

"Posebno kad preko puta sebe imate Englesku, pa svi žele takve mečeve. Želimo svi trofej za Španiju", kazao je Jamal.

Svoje umijeće na terenu pripisuje igri sa vršnjacima na ulici.

"Upravo tu na ulici, gdje sam igrao sa svojim prijateljima. Tu su nastali svi driblinzi. Tu sam naučio da gledam na jednu a krenem na drugu stranu. Odatle sve dolazi".

Njegov komšiluk Rokafonda sada živi za njega.

"Svi su "poludjeli". Utakmica sa Francuskom je poseban uspjeh donijela, i rekli su mio da su svi u Mataru uvukivali moje ime. Neki će da budu na finale. Radim an tome da što više ljudi dođe u Berlin da nas bodri".

Ipak kako sam priznaje nije toliko svjestan svega, jer su u trening kampu "odsječeni" od spoljnog svijeta.

"Ovdje uspjevamo da imamo sve što nam treba, nešto što je čak i nemoguće u Španiji - duge šetnje u tišini. Lično, najviše se družim sa Nikom Vilijamsom i Ferminom Lopezom, ali i sa drugim momcima".

Posebno je interesantan detalj kada mu je Dani Karvahal nakon asistencije kod gola protiv Hrvatske poslao poljubac.

"Mi smo stvarno svi povezani. Nema vezue igrate li za Atletiko, Real, Viljareal. Mi smo ovdje tim, i sve ćemo da damo jedan za drugoga".

Otkrio je da je i sam Kilijan Mbape htio njegov dres.

"Mbape ga je tražio, doduše ne mene nego ekonoma u svlačionici. Federiko Kijeza takođe nakon meča sa Italijom. Ekonom mi sve to prenosi. Bilo ko da mi traži dres daću mu bez problema. Poslije pobjede nad Francuskom samo sam mislio na finale i samo se toga sjećam".

Za rođendanski poklon od majke nije tražio ništa sem da ga "pusti u Madrid na eventualnu proslavu titule".

"Rekao sam joj da ne želim nikakve poklone. Samo da me pusti da proslavim sa drugovima titulu u Madridu. To je to. Mogu zamisliti koliko bi ludilo bilo slaviti sa navijačima. Od aerodroma bi nas pratili".

Ponovo se dotakao finala.

"Ako budemo igrali našu igru, kao protiv Njemačke i Francuske. Da budemo svoji, da imamo loptu kod sebe u pojsedu, da kontrolišemo igru. Mislim da smo najbolji i da nam niko ne može ništa kada tako igramo. Niko ne igra koa Španija, da imate i posjed i da napadate presingom".

"Marku" je interesovalo i to koliko se priča o njemu i Niku Vilijamsu, a ne toliko o Rodriji i je li to pošteno.

"On je najbolji na svojoj poziciji. Kad kažem najbolji mislim na svijetu. Nevjerovatno važan igrač, bez kojeg mi ne bi imali kontrolu. Sa mnom i Nikom dobijete na vertikalnosti, ali on je uvije tu, koji nosi cijelu igru na plećima, koji diktira naš tempo. Najvažniji igrač naše postave".

Neizostavno je poređenje sa Mesijem.

"Trudim se da budem samo Lamine. Da me ljudi poznaju po meni samome. Na kraju krajeva poređenje sa najboljim fudbalerom svih vremena ne može puno da vam pomogne jer nikad neću biti kao Leo. Trudim se da budem svoj, i da ljudi jednostavno znaju ko je Lamine Jamal".

Govorio je mladi fudbaler i o trenerima koji su determinisali njegovu karijeru do sada - selektoru De la Fuenteu ali i Ćaviju.

"Selektor mi je usadio dosta samopouzdanja. Ovo što je on uradio za mene, da me postavi među seniore, da igram za njih, neko drugi bi čekao da odrastem, napunim još godina. Ista situacija je i sa Ćavijem, koji mi je dao šansu da zaigram sa prvi tim. Kada sam debitovao protiv Betisa imao sam svega 15 godina".

Na kraju Jamal je rekao da i dalje radi sve kao svoji vršnjaci.

"Živim na farmi, svako jutro namještam svoj krevet, čistim sobu, postavljam sve na svoje mjesto. Radim sve ono što i druga djeca rade".