Luka Vlaisavljević

OD SPECIJALNOG IZVJEŠTAČA RTCG-a

Pariz stidljivo čeka da bukne olimpijski plamen

Put ekipe RTCG-a koja će se narednih dana pobrinuti da vam što bolje dočara Pariz, Olimpijske igre, kao i neke stvari "iza zavjese", krenuo je iz Podgorice u šest sati ujutro, vodio je preko Albanije i Tirane, najmanje vazdušne luke Pariza Bovea, pa sve do Medijskog sela i IBC centra.

Dobar savjet za sve koji putuju preko Tirane je da krenu u ranim jutarnjim časovima, jer kako su nam i rekli na albanskoj granici, već oko podneva se stvaraju enormne gužve.

Ovako oko 7 smo bili na granici, i bez većih zadržavanja nastavili ka aerodromu "Majka Tereza".

Tirana je ove godine već do aprila prevezla preko 20.000 crnogorskih državljana, najviše tokom praznika, zbog jeftinih lowcost letova pretežno ka jugu Italije.

Od tada su dodatno olakšali putovanje, presvučenim asfaltom na auto-cesti, ali i dobrim dijelom auto-puta pa se tako za nekih dva sata lagane vožnje stigne do samog aerodroma.

Kako je bilo vrijeme doručka odlučili smo se da u jednom od najpoznatijih lanaca ishrane na svijetu, pojedemo obrok, koji nas je sa dodatnim pomfritom i koka kolom koštao ukupno 10 eura, što je kad se uzmu sve okolnosti u oprticaj više nego dobar dil.

Sam aerodrom je bio pun putnika, ali i ček-in i kasnije pasoška kontrola, dosta brzo idu jer je ažurnost na visokom nivou.

Kako se koje gejt zatvori, u sekundi se putnici iz nekog reda preusmjere, kako bi sve brže išlo.

Malo je čudno da recimo u odnosu na druge aerodrome ovdje niste u obavezi da izvadite laptop ako ga nosite, ali će vas previše tehnike u prtljagu svakako dovesti do nešto detaljnijeg pregleda koji opet ide brzo.

Put od Tirane do Pariza trajao je dva i po sata a Bove, treći po veličini aerodrom, koji je dosta manji od našeg podgoričkog, nije imao tu euforiju Olimpijskih igara.

Nije bilo nikakvih zastava, panoa, ničega što bu uputilo na to da će Pariz biti svjetska prijestonica sporta naredne tri nedjelje.

Sa druge strane prednost je brz prolaza pasoške kontrole i kupljenje prtljaga u gotovo rekordnom roku.

Policajac sa pasoške kontrole je bio jedini u duhu Igara, koji je nakon spoznaje da smo novinari i da pratimo OI pitao koga imamo jakog u Parizu.

"Vaterpolo, ženski boks..", tu nas je i prekinuo opaskom da su tu ipak Kubanke dominantne.

"Vidjećemo", kratko smo odgovorili.

Od Bovea do Medijskog sela, gdje je naša ekipa smješten bilo je nekih sat i 20 minuta vožnje, bez euforije, bez osjećaja da za dva dana će Igre i zvanično biti otvorene.

Kako se samo medijsko selo nalazi u Dunjiju, pariškoj komuni koja se nalazi na 13 km od Pariza, nismo prolazili baš kroz sam grad da bi mogli da dobijemo cio dojam.

Samo medijsko selo je uređeno kao neka vrsta studio-apartmana, sa jakom "zelenom pozadinom". Tako nema klima uređaja već samo ventilatora, kreveti su napravljeni od kartona.

Međutim, nit je vrijeme u Parizu toliko toplo da bi klima bila nepohodna, dok sami kreveti bez obzira na kartonsku konstrukciju su dosta čvrsti i udobni.

Prva stvar koja upada u oči je i svedenost i simplifikacija cijelog procesa, neka vrsta spontanosti i ležernosti ljudi koji rade u samom medijskom selu, a druga je veliko obezbjeđenje.

Gotovo da ne prođe pet minuta da gotovo prava četa što vojske što policije sa dugim cijevima prođe kroz sve djelove sela.

Napravljen je dio i sa teretanom, prodavnicom, restoranom koji je namijenjen za doručak novinara iz svih krajeva svijeta, tu je i praonica veša, kamioni sa hranom.

Neprijatna situacija je da ako imate Mastercard karticu ni u Medijskom selu ni u IBC centru nećete moći ništa da platite, budući da je Visa kao generalni sponzor Igara dobila i ekskluzivno pravo za plaćanje.

IBC (International broadcasting company) kompleks nalazi se na nekih 10-ak minuta hoda od Medijskog sela, odmah pored kultnog aerodroma Le Buržea koji je sada poznad po aero-mitinzima, ali je sam kompleks toliki da imate još dodatnih 10, 15 minuta da stignete do samog ulaza.

Uz potvrdu akreditacije, koju smo dobili uz upotrebu svog šarma budući da smo stigli u 20:02, a da je radno vrijeme bilo do 20:00 dobija se i kartica za beplatno korišćenje svog javnog prevoza u Parizu tokom trajanja Igara.

Nakon kratkog obilaska samo dijela kompleksa, vraćamo se u medijsko selo gdje nakon trgovine se i završava naš prvi dan u Parizu, koji je je već obilježio pravi cirkus na fudbalskom meču Argentine i Maroka, a cio točak treba tek da se zavrti u petak kada će Igre zvanično biti otvorene, a i kada očekujemo nastup naših sportista.