Nadine Miholjek  [ DW ]

22. 10. 2024. 07:53

Kad Folksvagen kihne, Volfsburg se razboli

Kad se vozom stigne u Volfsburg, prvo se vide četiri divovska ciglena dimnjaka iznad Folksvagenove fabrike. Na zgradi je veliki plavo-bijeli znak VW. Tu je jedna od najvećih fabrika automobilana svijetu.

Volfsburg je planski izgrađen u prvoj polovini dvadesetog vijeka, na čistoj ledini u blizini gradića Falerslebena. Danas je Falersleben dio Volfsburga.

Nacisti su 1. jula 1938. novoosnovani grad nazvali „Grad vozila KdF kod Falerslebena“. KdF je skraćenica za „Snaga kroz radost“ (Kraft durch Freude), a to je bila organizacija koja je uređivala slobodno vrijeme i godišnje odmore za radničku klasu.

Auto KdF bio je planiran kao jeftina ponuda za mase – dakle kao „narodni auto“ (Volkswagen). Ali, između 1939. i 1945. proizvodila su se gotovo isključivo vojna vozila. Tek poslije rata je krenula masovna proizvodnja legendarne VW bube, koja je zasnovana na planovima KdF auta.

Volfsburg postoji zbog Folksvagena koncerna, kažu u gradu koji je u međuvremenu peti po veličini u pokrajini Donjoj Saksoniji. Kad VW kihne, grad se razboli.

Kraj snova?

Ali, trenutno nad gradom visi kriza proizvođača automobila. Najveći evropski proizvođač po prvi put u istoriji planira zatvaranje pogona u Njemačkoj i otpuštanje hiljada zaposlenih.

Više od 60.000 ljudi radi u Folksvagenu, to je gotovo svaki drugi stanovnik Volfsburga. Plate su u VW-u iznad prosjeka. To je dobro za zaposlene, loše za bilans koncerna, jer Volkswagen plaća jedan sat oko 62 evra (uključujući osiguranja), a to je 2023. bila najskuplja satnica u autoindustriji.

Sa prosječnom platom od 5.238 evra (bruto), Volfsburg je jedan od najbogatijih industrijskih gradova u Njemačkoj. Bogatiji je samo Ingolštat, gdje je sjedište Audija, koji takođe pripada koncernu VW.

Kristin Reser kaže da ovdje još uvijek živi tipičan njemački san o kući s vrtom, automobilu i ženi s dvoje djece. Ona posreduje u prodaji nekretnina.

Bogate godine su prošlost

Reser je cio život provela u Volfsburgu. Danas osjeća nesigurnost koja vlada u gradu. Puno radnika je zove jer hoće da prodaju svoje kuće „prije nego što one izgube na vrijednosti“, priča ona za DW.

Drugi su otkazali ugovore o kupovini kuće i prije nego što su se uselili. „Ljudi se boje da kupe kuću, radije žele da zadrže novac dok ne budu znali šta će odlučiti VW“, kaže ona.

Prošle godine, koncern je ostvario solidan profit od preko 18 milijardi evra i 4,5 milijardi evra isplatio akcionarima kao dividendu. Ali, menadžment Folksvagena je prošle godine pokrenuo program efikasnosti kojim bi do 2026. trebalo da uštedi deset milijardi evra kako bi koncern postao konkurentniji.

U avgustu ove godine je menadžment saopštio da su neophodne dodatne mjere štednje, među kojima su i zatvaranje možda dvije fabrike u Njemačkoj i značajno smanjenje broja zaposlenih u domovini, gdje trenutno VW zapošljava oko 120.000 ljudi.

Tišina pred fabričkim ulazom

Ovog oktobarskog popodneva blago jesenje sunce obasjava veliko područje fabrike. Kroz ulaz 17 izlaze stotine radnika nakon što je u 14 sati završena prva smjena. Na sebi imaju kombinezone i džempere ili košulje s oznakom VW.

Kada dolaze na veliki parking ispred fabrike, raspoloženje je loše, gotovo niko nema volje da razgovara s novinarima ili da se fotografiše. Nakon brojnih medijskih napisa proteklih nedjelja o krizi u firmi, većina njih nema volje da stalno odgovara na isto pitanje.

Jedan ipak kaže da radnici strahuju za svoj posao, drugi da im samo preostaje nada da će budućnost biti bolja. „Prebrodili smo brojne krize, i ovu ćemo prebroditi“, kaže on.

Kako se vremena mijenjaju

Na porezu na privredu, zahvaljujući velikim prihodima VW-a, obogatio se i Volfsburg. Ali, sada grad svuda pokazuje znakove privrednog propadanja.

Centar grada, koji okružuju široke ulice s puno parkinga, ovog sunčanog popodneva je prazan. Nekoliko prolaznika ide Poršeovom ulicom, ali većinom prolaze pored praznih izloga. Ostalo je još nekoliko jeftinih radnji i svijetla jedne kockarnice.

Ni u malobrojnim kafićima na glavnoj ulici nema puno gostiju, kako bi se moglo očekivati na ovako sunčan dan u oktobru.

Đulijano Saliovski kaže da su mnogi od njegovih gostiju prije ne tako puno vremena dolazili jedan do dva puta nedjeljno na večeru, a sada uglavnom jednom mjesečno.

Saliovski je izbjeglica s Kosova, on i njegova supruga su prije nekoliko godina u Volfsburgu otvorili hotel s restoranom i omiljeni su kod svojih gostiju. Većinu ih pozdravljaju imenom.

Pandemija je osjetno smanjila broj rezervacija u restoranu i hotelu, kaže on za DW, „ali sada ih je još manje“. U ovo doba godine, kaže on, stizale su brojne rezervacije za Božić, ali ove godine toga nema.

Uprkos svemu, Saliovski još vjeruje da će se situacija „okrenuti“. On čak planira da proširi svoje poslovanje u Volfsburgu i uz nekretnine koje već posjeduje, kupiti još jednu zgradu.

Hoće li grad postati muzej?

Uspješne godine proizvodnje automobila u Volfsburgu mogu se vidjeti u Folksvagenovom muzeju u Dizelovoj ulici. Tu je velika zbirka oldtajmera među kojima je i buba koja je do 2003. proizvedena dvadeset miliona puta.

Ili VW mini-bus „Buli“, koji je u vrijeme njemačkog privrednog čuda bio višenamjensko vozilo, a s kojim je njemačka „flower-power“ generacija šezdesetih i sedamdesetih obilazila svijet.

Taj muzej mora posjetiti svaki turista u Volfsburgu, a svake godine ih dođe više od 300.000, većinom zbog VW-a. Takozvani Autostadt (grad automobila) prostire se na 28 hektara. On nudi uvid u „svijet mobilnosti“, a tu je više od tri miliona vozača preuzelo ključeve svog novog automobila.

Tmurni izgledi

Ali, u Volfsburg dolazi sve manje turista, kaže taksista u razgovoru za DW. Još prije nekoliko godina taksisti su jedva zadovoljavali potrebe turista i poslovnih ljudi.

Da li je to znak da su dani Volfsburga kao evropske prijestonice automobila odbrojani? Da li je moguće da Folksvagen, koji je prije nekoliko godina prodavao najviše automobila, ne može da pridobije dovoljno kupaca za svoje električne automobile, koji su navodno budućnost te industrije?

Vozač taksija ima jasno mišljenje o Folksvagenu i njegovoj ulozi u svijetu u vrijeme motora s unutrašnjim sagorijevanjem: „Ta vremena su odavno prošla“, kaže on. „Može biti samo gore.“

*ovaj tekst je najpre objavljen na engleskom jeziku