Ivan Đerković (izvor: Rajniše post)  [ DW ]

30. 09. 2024. 12:25

„A nama da ostanu deponije, kancer i zagađena voda?“

„Užareno sunce visoko je nad pašnjacima i njivama sela Gornje Nedeljice. S brda koje krasi Crkva Svetog Đorđa, predsjednik mjesne zajednice Dragan Karajčić zamišljeno gleda u široku ravnicu doline Jadra.

I baš od svih mjesta, 'jedan od najplodnijih predjela' i s najvećim rezervama podzemnih voda u Srbiji, treba da bude pretvoren u rudnik, kaže poljoprivrednik odmahujući glavom: 'Evropa želi da nas pretvori u deponiju i da nas žrtvuje za potrebe svoje industrije. Ali, mi to nećemo dozvoliti. Čak i ako pri tom izgubimo živote'", piše Rajniše post.

U reportaži autora Tomasa Rozera, zatim se ukazuje da bi, „prema želji Brisela i Berlina", dio potražnje za litijumom trebalo da pokrije kandidat za EU, Srbija, a da je cilj, ujedno, da se smanji zavisnost od uvoza te sirovine iz Kine.

Podsjeća se i da je njemački kancelar Olaf Šolc u julu u Beogradu uvjeravao da će iskopavanje litijuma „stvoriti radna mjesta, prosperitet i dodatnu vrijednost", da će se odvijati po „najvišim ekološkim standardima", a i da je ujedno čestitao domaćinu Vučiću na „hrabrosti".

„Zašto Njemci sami ne dovedu Rio Tinto u svoju zemlju?"

„Iz perspektive onih koji su pogođeni, stvari izgledaju drugačije", piše Rajniše post. „Hiljadu radnih mjesta koja bi se otvorila u rudniku stoji naprema dvadesetak hiljada ljudi u okolnim selima, 'od kojih skoro svi žive od poljoprivrede', kaže povrtar Živko Petković."

Njemački list podsjeća na riječi državne sekretarke iz redova njemačkih Zelenih Franciske Brantner, kojima je ona opravdala podršku Berlina rudniku: „Rio Tinto je revidirao svoj koncept rada i obavezao se da će poštovati zahtjeve EU." Ali, „dok je rudarenje litijuma u Srbiji naišlo na skepticizam kod većine, Brantner lobiranje Berlina objašnjava i geopolitičkim razlozima: 'Sprečavamo kineski uticaj na važne evropske izvore sirovina ovog rijetkog metala.'"

„U litijuma gladnoj automobilskoj naciji Njemačkoj čuva se 3,6 odsto svjetskih resursa, a kod nas ima samo 1,2 odsto“, ističe proizvođač mlijeka Zlatko Kokanović dok sjedi u hladu seoskog hrasta: 'Zašto Njemci sami ne dovedu Rio Tinto u svoju zemlju ako misle da su ti planovi tako lijepi?'

Na to predsjednik mjesne zajednice Karajčić iznervirano frkne: 'Evropa treba da postane zelena sa električnim automobilima, a nama da ostanu deponije, kancer i zagađene podzemne vode.'"

Srebrna Škoda s BG-tablama: „Oni su iz službe"

„I nije samo crni eko-imidž rudarskog giganta Rio Tinta, koji je decenijama na meti oštrih kritika ekologa, taj koji izaziva skepsu kod poljoprivrednika iz doline Jadra. Muškarci okupljeni ispod seoskog hrasta smatraju da je sprdnja to što srpska država treba da bude garant poštovanja ekoloških propisa EU. U Srbiji, kažu, ne postoji ustavna država koja funkcioniše, ali zato postoje 'korumpirani donosioci odluka' koji se lako mogu potkupiti i podmititi, kaže Kokanović: 'Postoje neki zakoni, ali se slabo primjenjuju, a sve je prepušteno velikim investitorima.'"

„Kukurikanje pijetla prekida podnevnu tišinu. Škoda srebrne boje s beogradskim tablicama polako se kotrlja selom. 'Oni su iz tajne službe', kaže mlekar Kokanović i sliježe ramenima: „Vlada nas ocrnjuje kao izdajnike i eko-teroriste. Crta nam svaki dan nove mete na čelo."

„Predsjednik Vučić ih je, kaže, u početku opisivao kao 'petoricu pijanica'. Poljoprivrednici iz doline Jadra ismijavani su kao 'Cirkus Monti Pajtona' i bili 'totalno potcijenjeni', kaže Kokanović. Ali, prvobitnih pet poljoprivrednika koji su 2021. osnovali građansku inicijativu 'Ne damo Jadar', prerasli su u stotine hiljada ljudi koji su od juna demonstrirali protiv rudnika litijuma u više od 50 mjesta širom zemlje, kaže taj otac petoro djece. Nebrojene televizijske ekipe 'iz cijelog svijeta' našle su put do Gornjih Nedeljica: 'Probili smo medijsku blokadu – i našu borbu pokazali međunarodnoj javnosti. Zato nas režim sada gađa svim svojim medijima.'"

„Mi smo planove Rio Tinta jednom već uspjeli da odložimo"

Rajniše post dalje piše da litijumski savez Berlina s „političkim kameleonom" Vučićem nije samo gorko razočarao proevropske reformske snage u toj balkanskoj državi, već je „probudio i antinjemačka osjećanja" u dolini Jadra u kojoj su se u Prvom i Drugom svjetskom ratu vodile žestoke borbe:

„Maslačak raste između ploča ispred Spomen-obilježja masakru u Dragincu, kojim se obilježava sjećanje na strijeljanje više od 2.600 civila od strane njemačkog Vermahta u oktobru 1941. godine. 'Uvijek kad nam Njemci nešto garantuju, nas poslije ima 25 odsto manje', ogorčeno kaže Karajčić u sedam kilometara udaljenim Gornjim Nedeljicama, dok crveni traktor polako promiče pored seoskog hrasta."

„Litijumski memorandum koji je Beograd u julu potpisao sa EU ne obavezuje 'ni na šta', kaže Kokanović, proizvođač mlijeka koji je postao ekološki aktivista. Ali, kaže, „Šolc nam je mnogo pomogao. Otkako je došao u Beograd da podrži rudarenje litijuma, mnogo više ljudi je izašlo na ulice protiv rudnika.'"

„Predsjednici mjesnih zajednica svih 17 sela na području na kojem je planiran veliki rudnik već su 2021. godine potpisali deklaraciju protiv eksploatacije litijuma, samouvjereno tvrdi Dragan Karajčić: 'Mi smo planove Rio Tinta već uspjeli da odložimo na četiri godine – i nastavićemo to da radimo'", navodi se u reportaži Tomasa Rozera za list Rajniše post. I na kraju:

„Kroz lišće hrasta pirka ljetnji vetar. 'Voda je život. A tamo gdje više nema vode, život nestaje', filozofski kaže povrtar Živko Petković: 'Ako bi rudnik došao, mogli bismo, naravno, u prodavnici da kupimo flašu vode za piće. Ali, gdje da uzmemo vodu za naše njive, našu stoku i naše njive?' Njegovi preci su, kao i on, živjeli od poljoprivrede, kaže na rastanku stočar Slavoljub Nenadović: 'A od toga će živjeti i moji unuci.'"