Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Подешавaња

Умањи / Увећај

Изаберите тему

Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Inza Vrede  [ DW ]

31. 10. 2023. 09:31

Koliko su siromašni stvarno siromašni?

Očekuje se da će gotovo 12 miliona ljudi u Angoli zarađivati manje od 2,15 dolara dnevno 2023. Mnogi beže u Brazil da bi se spasili od siromaštva kod kuće.

Hleb, deset jaja ili žvake – za dva eura u Njemačkoj ne može mnogo toga da se kupi. Po pravilu jedna vožnja javnim prevozom košta više od toga. Baš kao i, na primjer, pakovanje tampona. A upravo su dva eura (odnosno 2,15 američkih dolara) granica koja definiše ko je ekstremno siromašan, a ko nije. Oni ljudi koji na raspolaganju dnevno imaju manje novca su, prema definiciji Svjetske banke, ekstremno siromašni.

Otkako je Svjetska banka 1990. počela da širom svijeta prikuplja podatke o siromaštvu, broj ljudi koji žive u uslovima ekstremnog siromaštva znatno je opao. U 1990. je, prema tim podacima, oko dvije milijarde ljudi živjelo u ekstremnom siromaštvu, a 2019. ih je bilo 648 miliona. Pandemija korone je od 2020. rezultirala pogoršanjem situacije. Globalno je broj ekstremno siromašnih osoba porastao za oko 70 miliona.

U međuvremenu situacija opet izgleda nešto bolje. U 2023. je registrovano oko 690 miliona ekstremno siromašnih, što je otprilike na nivou koji je bio prije pandemije, tvrdi Svjetska banka. Dakle, bile su potrebne tri godine da bi se dostigao nivo sličan onome koji je vladao prije korone. Drugim riječima: svijet je izgubio tri godine u borbi protiv siromaštva.

-pročitajte još: Njemačka: došlo vrijeme kad ni dva posla nijesu dovoljna za pristojan život

Gdje je situacija dobra, a gdje loša?

Razvoj situacije po pitanju (ekstremnog) siromaštva pokazuje da je ta borba mnogo lakša u zemljama s višim i srednjim primanjima. U njima je stopa siromaštva, zahvaljujući opsežnim programima socijalne pomoći, pala već 2020. U zemljama s nižim do srednjih primanja, borba traje duže. Tamo su tek tokom 2022. zabilježene stope siromaštva koje su bile aktuelne prije pandemije.

I u Nemačkoj postoji siromaštvo: beskućnik u Diseldorfu sa flašama koje je sakupio zbog kaucije

Loša je situacija pak u onim zemljama u kojima prevladavaju niska primanja, odnosno tamo gdje postoje konflikti, gdje ima nasilja ili gdje vlada nestabilnost. U tim državama su aktuelne stope siromaštva u ovom trenutku još uvijek veće od onih koje su bile registrovane prije pojave kovida. U nekim od tih zemalja stopa ekstremnog siromaštva čak i dalje raste.

Uspjesi u Indiji i Kini

Stopa siromaštva u svijetu jeste pala od 1990, ali ne u svim regionima svijeta, kaže Sebastijan Folmer sa Univerziteta u Getingenu. Pad svjetske stope siromaštva, kaže, može dobrim dijelom da se zahvali – Kini i Indiji. „Kina je zemlja s velikim brojem stanovnika i ta činjenica ima nevjerovatno veliki uticaj na podatke Svjetske banke o siromaštvu“, kaže profesor Folmer.

„Kinezi su napravili ogroman napredak“, dodaje i Rajner Tile s Instituta za svjetsku privredu (IfW) u Kilu. Od 1990. do 2015. Kina je uspjela da smanji stopu ekstremnog siromaštva sa 60 na samo šest odsto, kaže Tile i napominje da su i u drugim azijskim zemljama zabilježeni veliki uspjesi u borbi protiv ekstremnog siromaštva.

Situacija je sasvim drugačija u Africi. Između 1990. i 2019. na tom je kontinentu stopa ekstremnog siromaštva jeste doduše pala s 50 na 23 od, ali, kako kaže Tile, „zbog rasta broja stanovnika mi danas u Africi, kada gledamo apsolutne brojke, u stvari imamo više siromašnih nego 1990.“ Posebno je loša situacija u brojnim zemljama južno od Sahare, kaže stručnjak.

Demonstranti u Najrobiju u martu 2023: u Keniji se mesecima održavaju protesti protiv visokih troškova života

Koliko su podaci precizni?

No, postoje i određene sumnje po pitanju kvaliteta podataka o stopi siromaštva. Svjetska banka saopštila je da bi aktuelne brojke trebalo uzimati s određenom dozom rezerve, s obzirom na to da brojne zemlje tokom pandemije nijesu ni prikupljale podatke.

Svjetska banka te podatke dobija od državnih statističkih zavoda koji ih i bilježe, a onda informacije šalju Svjetskoj banci. A kako se prikupljaju ti podaci? Uz pomoć reprezentativnog statističkog uzorka sprovodi se anketa među određenim brojem domaćinstava, ljude pitaju koliko su visoka njihova primanja, odnosno koliko troše, pa se na kraju, na osnovu te prikupljene količine podataka procjenjuje stopa siromaštva.

Što se tiče samog metoda, taj pristup je sasvim u redu, smatra Tile. „Svjetska banka je po tom pitanju razvila dobre standarde. Ali, sumnjivo je ipak pitanje kako se ti standardi sprovode u praksi u samim zemljama.“ To posebno važi za one zemlje čiji je poredak fragilan, zemlje u kojima vlade nemaju dovoljno kapaciteta za takav posao.

Problemi postoje recimo u situaciji kada se u ruralnim domaćinstvima nepismeni ljudi ispituju o njihovim prihodima i rashodima u posljednjih 12 mjeseci. „Domaćinstva koja sama proizvode hranu uopšte ne znaju koliko u stvari vrijedi ono što oni proizvode“, kaže Tile.

Zemljoradnik u Kini: oni koji svoje proizvode ne iznose na tržište često ne znaju koliko oni vrede

A u Kini se, dodaje, podaci o stopi siromaštva koriste ponekad i strateški. Sinolog Hans Kiner s Univerziteta u Minhenu nešto je jasniji: „Podaci se ne mogu provjeriti, oni su dio zvanične kineske statistike. Koliko se njima može vjerovati? To je, kao što znamo, upitno.“

Ispitivanja ljudi u Kini uvijek prati i određeni politički pritisak, dodaje naš sagovornik. „Oni koje anketiraju u svojim odgovorima kažu u stvari ono što bi zvanične instance htjele da čuju.“ A tu je i pitanje da li se prikupljeni podaci naknadno koriguju, odnosno „friziraju“, dodaje Kiner. „na to se mora računati.“

Nijesu ekstremno siromašni, ali jesu siromašni…

Uspjehe u borbi protiv ekstremnog siromaštva su dodatno relativni i zbog toga što su u Indiji i Kini mnogi ljudi prešli granicu siromaštva od 2,15 dolara po danu, „ali oni su, naravno, s naše taške gledišta i dalje siromašni“, naglašava Tile.

Mnogi ljudi u međuvremenu dnevno na raspolaganju imaju možda tri ili četiri dolara, ali to se i dalje može nazvati životom u siromaštvu, kaže. Kada bi se uzeo neki veći iznos koji je potreban za život, a koji ne bi bio definisan kao život u siromaštvu, onda i uspjesi u Kini ne bi više djelovali tako spektakularno, smatra Tile.

Puko preživljavanje

Kritike postoje i po pitanju definicije ekstremnog siromaštva. Sebastijan Folmer tvrdi da su neki regionu Kine u međuvremenu toliko razvijeni, da u njima 2,15 dolara po danu više nije dovoljno za preživljavanje.

A čak i kada bi taj iznos bio dovoljan, ovdje se ne radi samo o pukom preživljavanju, napominje Folmer. Osnova izvještaja o siromaštvu Svjetske banke u kojem je granica definisana sumom od 2,15 dolara, napravljen je pod pretpostavkom da je nekoj osobi dnevno potrebno 2.100 kalorija, kaže on: „A to je veoma problematično. Ljudi ne mogu da žive s tako malim brojem kalorija.“

Folmerov istraživački tim na Univerzitetu u Getingenu nedavno je izračunao kolika bi stopa siromaštva iznosila kada se ne bi gledao samo potreban broj kalorija, već kada bi se gledalo da jelo bude zdravo, odnosno kada bi hrana imala potrebne hranjive materije: „Po toj metodi dolazimo do podatka da mnogo više ljudi živi u siromaštvu nego što to pokazuje metoda po kojoj to računa Svjetska banka.“

A u to saznanje se uklapaju i loše vijesti Ujedinjenih nacija iz jula ove godine, po kojima u svijetu raste broj ljudi koji gladuju. Oko 753 miliona ljudi – dakle skoro desetina aktuelne populacije svijeta – a 2022. je na raspolaganju imalo premalo hrane, navodi se u izvještaju UN. Tim ljudima nedostaju i kalorije i važne hranjive materije.

Neuhranjeno dete u Etiopiji: 60 miliona ljudi u Etiopiji, Džibutiju, Keniji, Somaliji, Južnom Sudanu, Sudanu i Ugandi ne zna uvek gde će dobiti sledeći obrok

Šta je realan cilj?

„Stopa siromaštva će nastaviti da opada“, smatra Tile, „ako se ne pojavi neka nova pandemija“. Ali ta stopa će sporije da pada, dodaje. „Eliminisanje siromaštva do 2030. godine na nulu – to neće moći da se ostvari“, uvjeren je istraživač iz Kila.

Jedan od razloga zbog čega je to tako jeste činjenica da se u nestabilnim državama svijeta veoma teško mogu preduzeti mjere kojima bi se omogućilo da stanovnici dosegnu veći stepen blagostanja. „Ljude koji žive recimo u regionima u kojima se vode građanski ratovi, neće moći da se izbave iz siromaštva samo zahvaljujući ekonomskom rastu“, naglašava Tile.

„Ako se nastave sadašnji trendovi, do 2030. će, prema procjenama, sedam odsto svjetske populacije, dakle oko 575 miliona ljudi, da živi u ekstremnom siromaštvu“, stoji u aktuelnom izvještaju o razvoju Ujedinjenih nacija. Većina tih ljudi živjeće u Africi, u zemljama južno od Sahare. „Ta prognoza bi značila da će stopa siromaštva do tada pasti za samo oko 30 procenata“, stoji u izvještaju.

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.

DW

Пратите нас на

Најновије

Најчитаније