Aleksandra Bošković [ Portal RTCG ]

SIMONA KAPIČIĆ

Jedna od najboljih srednjoškolki na Cetinju sanja da postane ambasador

Simona Kapičić jedna je od 22 Lučonoše Cetinjske gimnazije, a škola joj nikad nije bila teret, i pored brojnih hobija koje voli sa istom strašću kao i knjigu.

Ova ambiciozna, poletna i predusretljiva mlada djevojka bila je sagovornik Portala RTCG, a tokom našeg razgovora pričala se o svojim planovima i željama za budućnost. 

Uvjerena je da dio njenog karaktera čini ponositi cetinjski krš, kog kako kaže, ne bi mijenjala nizašta na svijetu.

"Cetinje kroz moje oči, iako malo, drži u sebi veličinu. Volim da nazovem sebe, a i sve stanovnike Cetinja djecom muzeja, jer smo to ime zaista i zaslužili trčkarajući ulicama ovog grada kao hodnicima muzeja. Poznajemo mu svaki ćošak, spomenik, zgradu, manastir, trg, dvorac i crkvu", započinje svoju priču Simona.

Odrastala je u uslovima kakve svako dijete može da poželi.

"Cetinje je jedna zdrava sredina, u kojoj smo svi bili prijatelji, jer je ovo ipak jedan mali grad", navodi ona. 

U svom životu, kaže, ništa ne bi mijenjala. 

"Izuzetna mi je čast što sam u ovom životu rođena kao ponosna Cetinjanka, i što imam priliku da se tokom života trudim da Cetinje učinim najponosnijim", opisuje naša sagovornica. 

Simona je završila Osnovnu školu "Njegoš". I kao osnovac i kao srednjoškolka okitila se sa diplomom Luča. Sa knjigom se borila kao i svaki drugi đak ali, iskrena je, na kraju su uspjele da pronađu zajednički jezik.

"Sati i sati provedeni nad knjigom, pa poneka i suza ostaće mi u najljepšim uspomenama", prisjeća se naša sagovornica.

Omiljeni predmet joj je definitivno bila filosofija, a profesore nikada niije voljela da izdvaja.

"Ipak, ne mogu a da ne istaknem mog razrednog, neponovljivog prijatelja i čovjeka Filipa Martinovića, koji je svima nama u razredu predstavljao četiri godine porodicu van kuće. Ovom prilikom želim da mu se zahvalim na ostavljenom trudu i posvećenosti koje nam je pružio", poručuje Simona. 

Diplomatija san i cilj 

Naša sagovornica je dugo razmišljala koji će biti njen životni poziv i na kraju se opredijelila za diplomatiju.

Odlučna je da upiše istoimeni smjer na Univerzitetu Donja Gorica u Podgorici.

"Sigurna sam da je to pravi izbor za mene. Maštala sam oduvijek da budem na nekoj visokoj poziciji, kako bih mogla da pomažem i državi i ljudima onoliko koliko je to u mojoj mogućnosti. Iskreno se nadam da ce pozicija ambasadora biti moja budućnost", govoro ambiciozna Simona.

Upitana da li bi se odvažila da studira u inostranstvu, Simona odgovora da je Crna Gora njen dom, i mjesto gdje će se njeno srce nalaziti dok kuca.

"Ukoliko bi se javila prilika da studiram u inostranstvu, prihvatila bih kako bih proširila svoje znanje na neki evropski, a možda i svjetski nivo. To isto znanje prenijela bih ovdje, nekim mlađim generacijama", poručuje ona. 

Folklor i muzika velike ljubavi  

Simonini veliki hobiji, a i velike ljubavi su sviranje klavira i pjevanje. Ljubav prema muzici utkana joj je u genima, a dar je, kaže, naslijedila od svog oca. 

"Tih nekoliko sati koje provedem uz klavir su bili moj bijeg od knjige. Sada su samo ispunjavanje slobodnog vremena na najljepši način. U slobodno vrijeme volim da idem na more, iako sam zimsko dijete rođena u januaru", dodaje ona.

Tu su i knjige, putovanja i druženja, a Simona najviše voli da slobodno vrijeme provodi sa svojom majkom koja joj je najbolja drugarica.

"Ja roditeljima zapravo dugujem sve ono što jesam danas", iskrena je Kapičić. 

Folklor posebna ljubav

Mlada Cetinjanka je godinama aktivni član KUD-a “Njegoš” koji je najstariji KUD u Crnoj Gori. Za nju je folklor način i stil života. 

"Folklor je za mene jedan totalno drugi svijet. Ljubav koju folkloraši imaju prema folkloru ne može se opisati riječima. Tu je toliko priča o turnejama, godišnjim koncertima, probama, orkestru, rukovodiocima i saigračima. A naša nošnja neminovno je najljepša i najunikatnija na svijetu", tvrdi Simona. 

Za kraj razgovora, "per aspera ad astra” je izreka kojom ova mlada djevojka svim gimnazijalcima i učenicima koji streme ka uspjehu poručuje da se vode.

"Nijedan životni put nije lak i moraju se preći prereke i trnje da bi ste taj put prošli upravo vi sami. Iza vas su generacije dobrih učenika koji su isti taj put prošli, i dokazali da nista nije nemoguće, samo ako to dovoljno želite i ako kroz sve prolazite osmijehom", zaključuje Simona.