Danilo Petrović

Kako je sve počelo?

Kalafiorimanija

„Za sve one koji su tek otkrili Kalafjorija... gdje ste bili prethodnih devet mjeseci?“ Tako je Bolonja reagovala na društvenim mrežama na oduševljenje fudbalske Evrope Rikardom Kalafjorijem. Ne samo igrama 22-ogodišnjeg ljevnogog štopera, već njegovom pojavom, „old school“ izgledom koji je sve asocirao na italijanske defanzivce starog kova, sa dugom kosom i trakom na glavi, poput Neste, Maldinija, Kanavara...

I upravo je Rikardova priča jedna od najzanimljivijih 17. Evropskog prvenstva. Za tri meča grupne faze Eura izrastao je od tragičara do heroja, od debitanta do najtraženijeg štopera elitnog fudbala i člana idealne postave grupne faze.

Svi veliki timovi sanjaju o ljevonogom centralnom defanzivcu – Spaleti je upario dvojicu u sredini odbrane, uz Kalafjorija igra i Bastoni, jedan od heroja u povratku azura na otvaranju sa Albanijom (2:1). Njegov partner u štoperskoj liniji, protagonista naše priče, mogao je da bude i antiheroj branioca trofeja, pošto mu je u 90. minutu duela na startu umakao Manaj i umalo kaznio neiskorištene prilike Italijana za ubjedljiviju pobjedu nad Albanijom. Kalafjori je potom u narednom kolu nesrećno zatresao Donaruminu mrežu, kada je pod sve većim pritiskom Španije italijanska odbrana pukla u derbiju.

Mnogi su se pitali da li je to to, da li je Spaleti pretjerao sa Kalafjorijem, koji je uprkos fantastičnoj sezoni u dresu Bolonje bio praktično nepoznanica za šifu fudbalsku javnost. A povjerenje selektora za zvanični debi na premijeri u Dortmundu kupio je na pripremama u junu, u sedam minuta igre pritiv Turske i 90 protiv Bosne i Hercegovine. Od tada je neizostavan, izrastao u heroja, pa Spaleti trlja uglačanu glavu zabrniut zbog Rikardove suspenzije za omisnu finala.

Kako je sve počelo?

Rikardo je rođen u Rimu, a fudbalsku priču krenuo je u akademiji voljene Rome, sa osam godina. Talentovani lijevi bek bio je pod mentorstvom Aleksandra Kolarova i viđen kao nova velika stvar, ali je 2018. godine doživio tešku povredu koljena koja je okrenula sve naglavačke.

Uspio je da se domogne prvog tima, da debituje kod Paula Fonseke u posljednjem kolu sezone 2019/20 na Alijanc stadionu, na kom je „vučica“ pokvarila proslavu Juventusove posljednje titule sa 3:1, a Kalajfori iznudio penal i imao poništen gol za 60 minuta na terenu.

U naredne dvije sezone kod Murinja nije se naigrao, ali osvojio je Ligu konferencije, bio na pozajmici u Đenovi, za koju je upisao 80ak minuta, pa je Roma pokušala da izvuče bar nešto i prodala ga za dva i po miliona eura Bazelu. Tamo je Kalafjoi pronašao sebe, igrao i beka i krilo i štopera, ponovo stigao daleko u Ligi konferencije, ali baš kao centralni bek fascinirao je Tijaga Motu koji ga je vratio u Kalćo za samo četiri miliona eura.

Kod Italo-brazilca bio je neprikosnoven, među top pet defanzivaca Serije A, sa pet asistencija najbolji među odbrambenim igračima u sezoni u kojoj se Bolonja nakon 60 godina vratila u Ligu šampiona a zaključio je upravo u duelu sa Juventusom sa kojim se najčešće povezuje ovih dana. Kalafjoriju je na debiju za Romu poništen gol protiv „stare dame“, ali joj je dao dva komada četiri godine kasnije u času fudbala tokom 76 minuta duela na Renato Dalari – tada je bilo 3:0, a baš kada je napustio teren Bolonja je primila tri gola za senzacionalni povratak Juventusa.

U zanimljivom Rikardovom putovanju često se pominjao Juventus kao destinacija, što je mladi Rimljanin oštro odbio u martu, govoreći da ne bi mogao da podnese da ga otac gleda u bojama njemu omraženog kluba. Zanimljivo je da se upravo Juveu daju najveće šanse da ga dovede ovog ljeta za veliki novac, pošto Bolonja treba da proslijedi 50% od transfera Bazelu, na osnovu njihovog dogovora. A u Torinu ga čeka Tijago Mota. Mada, kao udvarači, pominju se i najveći klubovi svijeta, Liveprul, Siti i čak Real Madrid, za koji su tokom 122 godine postojanaj igrala samo tri Italijana – Panući, Kanavaro i Kasano. Očekivano, brojne su djevojke bacile oko na novu italijansku zvijezdu, čega je svjesna i njegova cura Benedeta.

Tako je Italija dobila još jednog ljevonogog neočekivanog heroja baš u Njemačkoj, poput Grosa 2006. godine, samo Kalafjori nije mogao da slavi svoj gol kao Fabio, već je Zakanjiju protiv Hrvatske bio ono što je Đilardino bio Del Pijeru prije 18 godina u polufinalu Mundijala s Njemačkom. U 98om minutu meča u Lajpcigu pokazao je sav ofanzivni potencijal koji ga je krasio kao beka i uradio nešto o čemu treneri maštaju – sa štoperske pozicije iznio loptu do šesnaesterca i asistirao Zakanjiju za drugo mjesto u grupi i donji dio žrijeba, pa će mu svi, uz dosta sjete, oprostiti parni žuti koji je dobio pet minuta prije gola.

Stoga će od njegovih saigrača u duelu osmine finala sa Švajcarskom zavisiti nastavak „Kalafiorimanije“.