Igor Pejović, TVCG

SOPRAN ANĐELA BRAJOVIĆ

Scena i opera su moj san, u Beranama uskoro solo pjevači

Sopran Anđela Brajović jedini je profesor solo pjevanja na sjeveru Crne Gore, i zahvaljujući njoj Berane će uskoro imati svoje prve solo pjevače. Iza sebe ima brojne nastupe i nagrade, ali i solističke koncerte. Muzikom se bavi od ranog djetinjstva, a talenat je, kaže, naslijedila od koji se godinama bavio crkvenom muzikom.

Osim Anđele muzički su obrazovane i njene dvije sestre što je, kako kaže, prava rijetkost. A rijetkost je i otići iz glavnog grada na sjever zemlje, budući da se najčešće dešava da mladi sa sjevera, u potrazi za boljim životom, odlaze u Podgoricu.

"Zbog porodičnih razloga, suprug je ljekar, i onda smo poslom njegovim otišli tamo na sjever. Nijesmo nikad imali iskustva sa tim dijelom države, i bilo nam je sve novo. Od mentaliteta do ljudi koji su vrlo gostoljuvi. Podgoričani, da budem iskrena, su malo uskraćeni za to neko znanje o ljudima koji žive tamo", kazala je Anđela u emisiji Mladovanje na Televiziji Crne Gore (TVCG).

Podgoričanka u Beranama

Vremenom se, kaže, otvorio smjer za solo pjevanje i đaci su počeli da dolaze da se interesuju: "Jedino Berane imaju taj smjer i tamo predajem solo već pet godina. Vrlo interesantno, djeca su pretalentovana, imaju baš divne glasove, mnogo su muzikalni i otkako radim sa njima uvijek sam imala lijepe glasove i puno materijala za rad".

"Tako da jednoj Podgoričanki u Beranama je jako lijepo, bilo je i meni i suprugu teško u početku, ali nekako u ljubavi, kad smo zajedno, sve ide normalno i lijepo", priča Anđela.

Od tri generacije sa kojima je radila, šestoro djece je poželjelo da budu solo pjevači: "Mnogo sam ponosna na njih, što sam iskreno njima pristupila i što sam baš iz dna srca se posvetila njima i poželjeli su da i oni sjutra budu solo pjevači. Pa bože zdravlje i Berane će imati svoje solo pjevače uskoro".

Govoreći o svojoj profesiji i tome koliko je ona perspektivna u Crnoj Gori, kaže da je najveći problem što naša zemlja nema opersku kuću: "I tu imamo problem sa onim solo pjevačima koji žele scenu, uloge, koji žele da razne umjetnosti, od glume, plesa do operskog plesa spoje u jednu, a to je opera. To je skupa i zahtjevna institucija koja zahtijeva operski hor, orkestar, dirigente, scenografe, razne kostime".

Nada se, ipak, da će u Crnoj Gori u budućnosti i operska muzika doživjeti procvat, "jer se iz godine u godinu stalno rađaju novi solo pjevači".

Za sebe kaže da je scenski tip, te da su joj operske uloge uvijek bile najveći izazov.

"Ali scena i opera su moj san. Kao što znamo mi nemamo operu, ja bih izuzetno voljela da tako nešto doživim za pet godina i to bi za sve nas koji volimo scenu bio jedan događaj, velika stvar", kaže naša sagovornica.

Nagrade važne za razvoj umjetnika

Nagrade joj mnogo znače i one su, kako je naglasile, jako bitne za napredak bilo kojeg muzičara: "Za mene su takmičenja i nagrade bile uvijek od najveće važnosti. Na takmičenjima možemo naći velike umjetnike, žiri...operske primadone, muške glasove, sa kojima imate priliku da razgovarate, da čujete savjet, kritiku i za mene su to najveća iskustva".

Na pitanje kakva je muzička kultura mladih u Crnoj Gori i kakvu muziku oni danas slušaju, Anđela odgovara: "Pa što se klasične muzike tiče nije dominanta i ne servira se stalno, mlađi su dosta neinformisani što se tiče muzičke umjetnosti, kulture i klasične muzike generalno".

Uzore nema, ali intenzivno sluša Mariju Kalas, Renatu Tebaldi. Privatno voli da sluša etno, tradicionalne pjesme, horsku muziku, ruske romanse...

"Odrasla sam i uz crkvenu muziku pa sam zadnjih pet godina vođa dječjeg crkvenog hora, onda se i zbog tog mog angažmana susrijećem sa crkvenom muzikom, pa i to dosta slušam. A nekako mnogo volim džez i kad smo u porodičnoj intimi džez je često na repertoaru", kazala je Anđela.

Pored solo pjevanja njena prva i najveća ljubav su porodica, suprug, djeca, roditelji i sestre.

"Što sam starija sve više to razumijem i zahvalna sam što sam u svojoj zemlji, što mogu da ih vidim i dijelim najljepše momente sa njima. Moja ambicija što se tiče operske muzike su još veće i nijesu u okvirima ovog što radim. Nadam se da će doći to neko drugo vrijeme, a ako je umjetnik ambiciozan i želi veće stvari mora preći granice naše države. Nijesmo adekvatni da bi jedan ambiciozan umjetnik mogao da bude skroz zadovoljan", zaključuje Anđela.