Igor Pejović

PRVA RAGBISTKINJA U CG

Umjesto kafe, pošla na ragbi trening: Znala sam da ću ostati do kraja

Ragbijem je počela da se bavi slučajno, iako je od ranog djetinjstva trenirala rukomet. Prva je ragbistkinja u našoj zemlji i kapitenka ženske crnogorske ragbi reprezentacije. Zorica Kostić Vučićević u emisiji Mladovanje na TVCG kazala je da je ovaj neuobičajen sport za žene zavoljela od prvog treninga koji joj je, ispostaviće se, promijenio život.

Na čelu Ragbi saveza Zorica je od 2021. godine i sada je druga žena predsjednica nekog ragbi saveza u Evropi. Do prije pola godine je, kaže, bila jedina, a sada ih je četiri u svijetu.

 “U Crnoj Gori mislim da nas je tri žene na čelu nekog saveza u Crnoj Gori - to su ragbi, košarkaški savez i gimnastički. Kad sam postala predsjednica prije tri godine mislila sam da je to samo trenutak, jer je trebalo da bude predsjednik čovjek iz Argentine, porijeklom Crnogorac, pošto predsjednik ne može biti neko ko nije crnogorski državljanin. To je bilo doba korone kad nije mogao da dođe iz Argentnine...Usaglasili su se da mene postave da budem tu dok Ariel Radović ne dođe iz Argentnine”, prisjeća se Zorica kako je došlo do toga da bude na čelnoj poziciji saveza.

 Slučajno počela s ragbijem...

 A prisjetila se i kako je jedna mlada djevojka uplovila u, po mišljenju mnogih, tipično muški sport.

 “Potpuno slučajno. Umjesto na kafu sa drugom, pošla sam na trening gdje je bilo nekih desetak momaka i poptuno sam bila iznenađena i zbunjena. Prije sam se bavila sportom, nijesam očekivala samo momci da budu na treningu, jer sam do tada navikla na odvojene muške i ženske treninge. Čim sam uzela jajastu loptu u ruke, znala sam da ću da ostanem do kraja u tome”, kaže Zorica.

Iako to donedavno nije bio slučaj, sada dosta ljudi u Crnoj Gori zna da postoji ragbi, a krenuli su i sa popularozacijom tog sporta po školama.

“Nažalost, na sjeveru još nijesmo uspjeli da osnujemo klub. Bili smo da iskažemo interesovanje, ali to ne mogu da rade jedna, dvije, tri osobe, potrebna je podrška opštine i nadležnih. Ne bih rekla da ljudi ne znaju da postoji ragbi, ali oni koji prate sport svakako da znaju”, navodi naša sagovornica. 

U trenutku kad je počinjala da se bavi ragbijem bila je jedina djevojka koja je trenirala u Podgorici: “Iskreno nijesam se susrijećala sa predrasudama. Jesam kad upoznam novu osobu, kad kažem čime se bavim, oni se začude da to postoji u Crnoj Gori. To je bilo prije 10 godina, sad nije jer svi to gledaju s poštovanjem i oduševljenjem da sam mlada i na čelu saveza”.

Zanimalo nas i gdje je Crna Gora u odnosu na Balkan i zemlje regiona, ili Evrope kad je u pitanju ragbi: “U odnosu na Evropu to je najniža ljestvica”.

Nije grub sport

Mnogi bi možda pomislili da je ragbi grub sport, no Zorica kaže da to ipak nije tako.

“Pošto sam trenirala rukomet, mogu da kažem da je rukomet grublji od ragbija jer sam u rukometu svaki trening dolazila sa masnicama, pukne mi arkada, izvrnem zglob. Više sam imala povreda u rukometu nego u ragbiju. Kad izađete na ulicu ne znate hoćete li se povrijediti, pasti ili polomiti nogu ili slično”, kaže ona.

Interesantan je, kako navodi, podatak da je ragbi tek na 28. mjestu po svjetskoj listi povreda u sportu, dok je fudbal na petom ili šestom: “Ragbi je kontaktan sport. Treninzi su jaki, intenzivni, moraju se proći procedure, kako da se uhvati lopta, obori igrač i sve je isprogramirano i svaki igrač zna kako da se postavi”.

Bar je, kako nam je rekla, jedini grad koji ima dobre uslove za ragbi i koji ih podržava.

“Opština Bar, Sportsko-rekreativni centar Bar, to je jedini centar koji nam ustupa terene da možemo da treniramo. Ne mogu izostaviti ni FK Crvena stijena gdje imamo treninge kad je lijepo vrijeme. Kad su kiše i zima, koristimo balon salu”, rekla je Zorica.

Nada se, kaže, da će neka institucija imati razumijevanja za njihove aktivnosti i ustupiti im teren: “Mi smo tražili samo parče zemlje, da imamo neko naše stanište, livadu, da možemo da treniramo, da ne strahujemo od kiše”.

Osim infrastrukture koja je najbitnija, suočavaju se i sa manjkom sponzora, jer poći na takmičenje, kako kaže, zahtijeva veliki novac.

“Jedna ragbi ekipa ima 23 igrača, i nekih pet do osam članova osoblja. Teško je 30 ljudi organizovati da odu u inostranstvo...Postali smo dio COK-a. Težim da imamo reprezentaciju u mlađim kategorijama, da imamo U18 reprezentaciju, jer je to prelaz kada se djeca bave, već su formirani i naša seniorska reprezentacija moze da se podmladi. Još uvijek nam igraju momci koji su igrali prije deset godina”, kazala je Zorica.