Igor Pejović

Mina Peruničić: Odlazak u Beč najbolja životna odluka

Podgoričanka Mina Peruničić preseljenje u Beč smatra jednom od svojih najboljih životnih odluka, a u austrijskoj prijestonici upisala je master studije marketinga na Webster univerzitzetu. U emisiji Mladovanje na TVCG kazala nam je kako vjeruje da se lični razvoj dešava onda kada nam nije baš udobno i sve u potpunosti poznato.

Voljela bi, kaže, da se zadrži u Beču i da nakon mastera u tom gradu započne svoj karijerni put.

Još od malena je, navodi naša sagovornica, imala želju da ode van Crne Gore nakon srednje škole.

U glavnom gradu Austrije je nepune dvije godine: “Najbolja odluka je bila jer je to oduvijek bila moja velika želja i sam taj proces osamostaljenja je neophodan svakom čovjeku da iskusi. Beč je evropski centar kulture, moji vidici su se proširili, postala sam zrelija, upoznala sam mnogo divnih ljudi, i mislim da sam shvatila koliko ja zapravo mogu”.

UDG se kreće na urbanom razvoju

Mina je osnovne studije komunikologije i medija završila na Univerzitetu Donja Gorica, pa nas je zanimalo koliko je drugačiji model studiranja u Austriji u odnosu na onaj u Crnoj Gori.

“Jeste, drugačije je. Ali moram da kažem iz mog ličnog iskustva za UDG, ne znam kako je na drugim univerzitetima, ali se taj univerzitet kreće ka jednom urbanom razvoju što i jesu fakulteti u Evropi. Nažalost, to nijesam mogla toliko da iskusim jer je bilo vrijeme kovida, ali to što jesam uspjela da zakačim, mislim da je napredno i pohvalno i ima dosta prostora za mlade, da se stvarno onako uključe u vannastavne aktivnosti”, kaže Mina.

Na univerzitetu gdje sada studira dosta je njenih kolega sa Balkana, ali i ljudi iz Crne Gore, našeg regiona…

Za život u Beču ne bi rekla da je preskup, a cijene su, navodi ona, slične onima u Crnoj Gori: ”Ako ne i jeftinije, ali svakako da izlazak u restorane i kafiće je skuplji i ne može se to uvijek priuštiti...”

Iako je život u Beču promijenio, ostala je, kaže ona, fundamentalno ista, “ali su se moje navike promijenile na bolje”.

“Ja sam tamo samo Mina iz Podgorice, neko ne zna i gdje je Podgorica i na meni je da ulažem dodatni trud, imam i veću motivaciju nego što bih možda imala ovdje. Svaki izlazak iz zone komfora je dobar i nastojim da to radim kad god mogu. Nije mi možda bilo lako da prva priđem, prijavim se u neku organizaciju, ali iz svega toga samo možemo naučiti”, kaže naša sagovornica.

Tokom minulog ljeta je u Kancelariji UNDP-a u Crnoj Gori završila i ljetnju praksu, a govorila nam je o tom iskustvu: “Jako mi je bilo dragocjeno. Iskreno nijesam ni sanjala da ću imati priliku da radim u takvoj organizaciji. To je bila prva ozbiljna prilika. Uživala sam u svakom danu, žao mi je što nije trajalo duže, a naučila sam mnogo”.

Promovišem CG svuda gdje stignem

Njene kolege su, iako je u pitanju američki univerzitet, znale gdje je Crna Gora: ”Nijesam morala da objašnjavam ono Srbija, Hrvatska. I uvijek sam tu posebno entuzijastična da ispromovišem, da dođu, da me posjete. Oni inače imaju tu želju jer su čuli koliko nam je zemlja lijepa i radimo na organizaciji da dođu. Obično ako je neko bio to bude Budva, a ja onda pomenem toliko drugih mjesta koje moraju da vide. Recimo naš sjever koji je prelijep”.

U Beču, kaže, nema druženja kao kod nas u Crnoj Gori, a najviše joj nedostaju porodica i ta naša lagodnost života.

Slobodno vrijeme provodi s prijateljima, a nerijetko i sama: “Čitam knjigu, zovem svoje, uvijek se trudim da odem na neki balet, u operu…”