[ Svetlana Vlahović, TVCG ]

ČEKA DOKUMENTA

Savu prijatelji obezbijedili krov nad glavom

Nakon priče u medijima o Savu Pantiću, beskućniku iz Bara, stigla je reakcija koja bi nanovo mogla da mu promijeni život. Prepoznali su ga njegovi prijatelji i pokušavaju da mu omoguće da u Bijeljini dobije besplatan smještaj, hranu i zdravstvenu njegu.

Kada je je ugledao lik svog prijatelja iz djetinjstva na televiziji, kako kao beskućnik već godinama živi u kući od kartona, Branko je ostao u nevjerici.

“Prvo mi je javljeno za ovo da vidim. Kad sam pogledao, ja više nemam šta, evo suze mi idu. Nije lako nimalo. Ja ću učiniti sve da ga iščupam iz toga, pa taman ako treba sa mnom da spava”, kaže Branko Mandrapa, Savov prijatelj

U istom su selu rođeni, zajedno su odrastali, bavili se istim sportom, slušali istu muziku i zajedno se radovali, do rata.

“On je među nama bio neki zaštitinik, bio je najljepši, najjači. Za sport. Za sve ga je Bog dao”, navodi Branko.
Njihov prvi telefonski razgovor, kaže, bio je pun suza.

“Prva tri minuta on je plakao. Kada je čuo moje ime on je znao da ga ja neću ostaviti, jer ja ne ostavljam svoje drugove nikad. Isplakali smo se”, ističe Branko u razgovoru za TVCG.

Zato se Branko odmah sa prijateljima organizovao da se Savu što prije nađe dom.

“Nismo bogati ali nismo ni siromašni.Možemo mu pomoći da živi ko čovjek”, navodi Branko.

U Savovom slučaju zakazale su ne samo institucije, kaže Branko, već društvo.

“Imate društvo za zaštitu životinja pa nađete kuče na ulici pa ga smjestimo u azil. Ovo je 21. vijek da čovjek spava u kartonima ispred opštine, gdje svaki dan ljudi ga gledaju s posla, ja to ne mogu da vjerujem”, kaže Branko.

Savo je pristao da se vrati u Bosnu, gdje su mu Branko i prijatelji našli stan, osobu koja će se brinuti o njemu, besplatne obroke i gdje će dobiti zdravstvenu njegu.

No, posljednja stepenica su papiri pomoću kojih će moći da pređe granicu.

“Treba otići u ambasadu u Podgoricu da bi mu oni dali putnu ispravu preko kojeg prelaza će preći, kog dana, u koliko sati, ko će ga voziti. To bih samo zamolio, ako ima neko ko gleda sada u Podgorici da mi pomogne oko toga”, poručuje Branko.

Iz Centra za socijalni rad u Baru, kojem je TVCG pisala o Savu Pantiću i još 11 beskućnika u tom gradu, već danima ne odgovoraju na pitanja koja smo im postavili.