Duško Kovačević

Slučaj uglednog kardiologa

Znam mnoge ljude koji brzo ustaju i odlaze od kafanskog stola ako im u nekom trenutku priđu 'obični' i 'svakodnevni' ljudi. To se dešava ako neko za 'astal' zovne, recimo, ženu koja čisti stanove ili momka koji izdaje nekretnine za procenat. Jedva se jave takvim osobama, nevoljno procijede 'zdravo', i kao što rekoh — brzo se pokupe uz izgovor da ne smetaju, ili da imaju neodložnih obaveza.

 Ali ako dođe neko poznat i moćan iz politike ili biznisa, neko etabliran i sa titulom, sjedjeli bi duže, čak i satima, uz osmjeh i zadovoljno čavrljanje. Kako se to kaže žargonski — otvori im se pisak, ali i umijeće za druženje, predusretljivost i topli razgovor. Ne dopada mi se to. Naš narod je dobrim dijelom skorojevićko-poltronske prirode.

Da se razumijemo, ne izdvajam ni sebe iz te geačko-prigradske psihologije. Volim da se družim sa uspješnim i pozicioniranim ljudima. Doduše, rado pijem kafu i sa onima poput mene — koji dolaze sa margine ili iz skromnog građanskog staleža.

Meša Selimović je napisao da je poltronstvo đubre iz kojeg raste svako zlo. To je možda jedina Mešina misao s kojom se ne bih složio do kraja, iako u njoj ima dosta istine. Njegoš je govorio da je junaštvo car zla svakojega, a nepremostiva je razlika između poltronstva i junaštva, zar ne? Problem zla u svijetu jeste klasični teološki i filozofski problem i naročito je prisutan u komentarima koji tumače svete knjige monoteističkih religija. Kao takav prisutan je i u velikom opusu Fjodora Dostojevskog, dok je opredmećenje zla za Franca Kafku birokratizovani državni aparat koji stoluje u bezdušnim i hladnim kancelarijama.

U današnjem dobu društvene mreže nam otkrivaju da se varijacije zla nalaze tamo gdje ih najmanje očekujemo. Možda u tim ostvarenim i uspješnim ljudima s kojima volimo da sjedimo u kafani, razgovarajući uz dozu divljenja... Da li su nam to saznanje donijele savremene komunikacione tehnologije ili je to odavno poznati fenomen, pitanje je. Ali društvene mreže nas brže i podrobnije razotkrivaju, jer bilježe sva naša stanja, pogotovo ona mračna i opsesivna. Društvene mreže su u stvari najbolji detektor laži.

Ko bi rekao da će jedan doktor i humanista maltretirati mladu djevojku – šaljući joj poruke najvulgarnijeg sadržaja?