Luka Vlaisavljević

NAJAVA DUELA ENGLESKA-SLOVENIJA

"Tri lava" moraju da oštre zube za neugodne "Zmajčeke"

Svega par sekundi djelilo je reprezentaciju Slovenije od pobjede nad blijedom Srbijom, što bi garantovalo da "Zmajčeki" obezbijede prolazak dalje u nokaut fazu.

Ekipa koja u grupi C, barem ovako na papiru ima najmanje talenta i kvaliteta, ali ima nevjerovatan timski duh i sjajnog Matijaža Keka na klupi, što je često bolja kombinacija od suvoarnog kvaliteta.

Još u duelu sa Danskom, gdje im je malo ko davao šanse, Slovenci su pokazali disciplinu, sa sjajnim Benjaminom Šeškom kao centralnom figurom napada.

Mladi Slovenac je bio na meti nekoliko velikana, dobio "bezobraznu" ponudu iz Saudijske Arabije (govorilo se o plati od preko 20 miliona godišnje), ali je odlučio da je za njegov razvoj najbolje da ostane u RB Lajpcigu, i tako pokazao određen stepen zrelosti.

Protiv Srbije su Kekovi momci još bolje stojali, i da nije bilo tog kornera u 95. minutu vjerovatno bi sa četiri boda mirno i opušteno ušli u duel sa prvim favoritom grupe i cijelog Eura.

Međuti Luka Jović je pogodio glavom mrežu Oblaka, i sada i dalje postoji strah od ranijeg odlaska kući.

Tehnički i remi igra posao, jer bi sa tri boda bili bolji od Hrvatske, a imaju i bolju gol razliku od Mađarske, tako da bi izborili osminu finala što bi sigurno u domovini dočekano kao veliki uspjeh.

Čak u nekim varijacijama i poraz od jednog gola razlike bi mogao da bude povoljan, jer bi imali bolju gol razliku od Hrvatske, ali bi morali da prate i rezultate na Danska-Srbija kao i rasplet grupe F.

Preko puta sebe Slovenija ima ekipu od koje se očekivalo da će da konačno zapleše na turniru, i da će igrom, stavom, i neospornim kvalitetom da opravda ulogu koja im je data prije početka turnira - prvi favoriti za osvajanje.

Međutim blijeda igra protiv Srbije, iako je bila pobjeda, pa onda ista situacija sa Danskom, uz nejverovatne poteze koje vuče Garet Sautgejt, kojeg javnost kući već gleda kao "bivšeg".

Kako objasniti da sjajnom Kolu Palmeru ili Entoni Gordonu nije dodijeljen ni jedan sekund na ovom turniru, a šta tek reći na izjavu selektora da "ne može da nađe kvalitetnu zamjenu za Kalvina Filipsa". Čulo se do sada u svijetu fudbala svakavih opravdanja, ali ovo spada u sam vrh onih koji su zavedeni pod nazivom "vjerovali ili ne".

Sautgejt je uspio nekako da igrače koji dolaze na turnir nakon odličnih sezona, i koji plijene svojim talentom da učini da izgledaju jedva gledljivo.

Heri Kejn generacijski talenat i fudbalska veličina ne samo ostrvskog nego i svjetskog fudbala, jedva da ima kontakta sa loptom, Džud Belingem sa ništa manjim igračkim kvalitetom, je zarobljen u nekom radiju kretanja na 20-ak metara, a fudblaer koji je do sada stvorio najviše prilika na turniru za Englesku, Trent Arnold Aleksanda po pravili nakon 45 minuta biva zamijenjen sa Konorom Galagerom.

I dok se svi u Engleskoj nadaju da će njihovi ljubimci konačno proigrati na turniru, Engleskoj se i pored svega smiješi i prvo mjesto u grupi, i lakši kostur u nokaut fazi.

Sa Slovencima su konretno uvijek dobro prolazili, u šest utakmica pet puta su slavili, dok je jedna utakmica završena bez pobjednika.

Ukrstili su koplja sa "Zmajčecima" i na Munijalu u Južnoj Africi, kada je selektor Slovenije bio upravo Matijaž Kek, i na kraju slavili sa 1:0 u isto jednoj blijedoj utakmici, sa periodom koji toliko neodoljivo podsjeća na današnju Englesku - sjana generacija i neubjedljiv i loš fudbal.