M.M.Lj. [ RTS ]

Gadafijev sin Hanibal na slobodi nakon 10 godina

Sin nekadašnjeg libijskog lidera, Moamera Gadafija, pušten je iz zatvora u Libanu u kojem je, punih deset godina, držan kao talac u procesu rješavanja slučaja koji se dogodio dok je imao svega dvije godine. Hanibal Gadafi je pušten pošto je položio kauciju od 900.000 dolara. Sudbina Muse Sadra, imama iz Libana koji je prije pola vijeka nestao dok je čekao sastanak sa tadašnjim libijskim liderom, i dalje je nepoznata.

Hanibal Gadafi, sin nekadašnjeg libijskog lidera, našao se van zatvorskih vrata punih deset godina pošto ga je jedna od libanskih frakcija otela u susjednoj Siriji i zatočila nadajući se da bi njegov život mogao predstavljati adut u istrazi o nestanku imama Muse Sadra 1978. godine. 

„Hanibal je slobodan i ima puno pravo da odluči gdje će nastaviti život“, rekao je neimenovani libanski zvaničnik agenciji Asošijeted pres. Nekoliko dana ranije, libanske vlasti odlučile su da kauciju sa 11 miliona smanje na 900.000 dolara i ukinu zabrane putovanja za Hanibala Gadafija.

Kauciju su platili predstavnici vlade u Tripoliju na čijem se čelu nalazi Abdulhamed Dbeiba. 

Otmica i zatočeništvo Hanibala Gadafija 

Grupa Libanaca otela je Hanibala Gadafija nedaleko od sirijske granice, nadajući se da bi mogli doći do kakvih valjanih informacija u vezi sa Sadrovim nestankom. 

Hanibal Gadafi je, poslije pada režima koji je predvodio njegov otac, pobjegao iz Libije i dobio azil u Siriji. 

U trenutku kada je Sadr nestao, Hanibal Gadafi je imao jedva dvije godine. 

Istražitelji Hjuman rajts voča su u nekoliko navrata tražili njegovo hitno oslobađanje, navodeći da ga libanske vlasti godinama drže u podzemnoj ćeliji bez prozora, te da je tokom godina zatočeništva bio izložen ozbiljnoj psihološkoj torturi.

Diplomatski pritisci na libanske vlasti da oslobode Hanibala Gadafija zagubili su se, nekako, u složenom zamešeteljstvu podjele vlasti između brojnih frakcija u toj državi, u kojoj izvjestan uticaj ima i pokret Amal, čiji je Musa Sadr bio osnivač. 

Nestanak Muse Sadra 

Musa Sadr je u Tripoli doputovao šest dana prije nego što je nestao, kako bi zamolio tadašnjeg libijskog lidera da iskoristi svoj uticaj i zaštiti šiitsko stanovništvo u Libanu usred haosa građanskog rata. 

Posljednji put viđen je kako ulazi u automobil libijske vlade, od kada mu se, bar zvanično, gubi svaki trag. Vlasti u Tripoliju su nekoliko dana kasnije saopštile da je Sadr iz Tripolija otputovao za Rim, što je Italija odlučno demantovala.

U to vrijeme, Musa Sadr je već bio strijeljan u jednom od libijskih tajnih zatvora. 

O strijeljanju Sadra je, odmah poslije pada Gadafijevog režima, svjedočio pukovnik Abdel Monem el Huni, koji je magazinu Tajm 2012. godine rekao da je šiitski lider strijeljan po direktnom naređenju libijskog lidera. 

Potomak je duge loze libanskih sveštenika koji su, poslije pobune protiv Otomanske imperije, pobjegli u Iran, gdje se Musa Sadr i rodio. Krajem pedesetih Musa se „vratio“ u Liban gdje je učestvovao u mobilizaciji do tada prilično marginalizovane šiitske zajednice, što je na koncu rezultiralo osnivanjem pokreta Amal, čiji je lider Nabih Beri trenutno predsjedavajući parlamenta te države.

„Imam Sadr probudio je uspavanog džina libanskih šiita“, govorio je kasnije Akil Hamija, koji je tokom građanskog rata osamdesetih godina bio vojni komandant pokreta Amal. 

Za svega nekoliko godina, mahom i zbog činjenice da je sa lakoćom gazio međuvjerske granice, držeći povremeno propovijedi i u hrišćanskim bogomoljama, stekao je ugled među pripadnicima svih konfesija i postao jedna od najuticajnijih ličnosti u toj zlosrećnoj zemlji. 

Istovremeno, često se sukobljavao sa predstavnicima palestinskih organizacija, koje su, preuzimajući kontrolu nad jugom Libana, pokretale napade na Izrael. 

Sadrova sudbina, o kojoj je Gadafi godinama arogantno izbjegavao da govori, izazvala je pravu vjersku histeriju u Libanu, gdje su u slijedu događaja prepoznali detalje priče o „skrivenom imamu“, koji je, prema predanju, nestao u devetom vijeku i čiji će povratak označiti kraj svijeta i njihovo spasenje. 

Od nestanka, priča o Musi Sadru predstavljala je izuzetno nadahnuće za libanske šiite, zbog čega je, nevoljno, mnogo godina kasnije postao i jedan od simbola Hezbolaha i pokreta Amal, najveće šiitske političke snage u toj državi.