Igor Pejović, TVCG

Iva Korović: Mladi pokretači promjena, njihov glas se ne čuje dovoljno

Mladi su pokretači svih društvenih procesa, ali se njihov glas ne čuje u mjeri u kojoj bi trebalo, smatra mlada evropska ambasadorka, društvena aktivistkinja i volonterka Iva Korović. U emisiji Mladovanje na Televiziji Crne Gore (TVCG) kaže i da se u našoj zemlji ne govori dovoljno o problematici mladih.

Mišljenja je i da u Crnoj Gori ne može da se radi onoliko koliko je potrebno da bi se glas mladih čuo dovoljno jako, jer su brojne kritike koje će ugušiti ono što oni žele da poruče.

“Jednostavno nema administrativne podrške koja bi nam trebala da to odjekne, da mi zapravo ukažemo na nešto bitno. Mi radimo vrlo često,pokušavamo da organizujemo projekte o pitanjima ljudskih prava i zaštite, ali ljudi koji dolaze na takve proteste, sastanke, panel diskusije, su uvijek isti ljudi. Nama je najteže da dopremo do onih do kojih još nijesmo doprli”, kaže Korović.

Jedan od od većih problema sa kojima se suočavaju je ejdžizam: “Da na primjer starije generacije su dosta skeptične po pitanju onog što mi imamo da kažemo. A s obzirom na to da vodeće pozicije uglavnom popunjavaju ljudi koji su stariji od nas, oni će to skeptično da gledaju, da mi nemamo iskustva, da nijesmo prošli ne znam šta i da ne znamo o očemu pričamo”.

Mladi spremni da volontiraju

Kao dio mreže mladih evropskih ambasadora Iva je bila dio kampanja protiv govora mržnje, koji je, kako kaže, prilično zastupljen u Crnoj Gori. Govoreći o volonterizmu, jer je i sama volonterka, kaže da su osnovci i srednjoškolci voljni na takvu vrstu angažmana.

“Oni razumiju benefite volontiranja, dugoročne, što nije samo da ja nešto radim džabe. Znaju da to ima drugu svrhu. Da će njihovo volontiranje da urodi plodom, da nekom uljepša dan, pomogne nekom da prezimi, popravi nekome kvalitet života. Oni su mladi ljudi koji ne žele da naplaćuju svoj rad i svoju dobru volju. Što je naša omladina starija to više odbijaju da rade za džabe”, kaže Korović.

Iva je budući politikolog i voljela bi, kaže, da se bavi diplomatijom: “Voljela bih da budem i dalje u Crnoj Gori, ali u to sumnjam. Vidim sebe, nadam se, u diplomatiji, UNICEF-u, UNESCO-u...Voljela bih da to bude ovdje, ali s ove tačke gledišta baš sumnjam...”

Iva je i članica NVO Feniks - Udruženja roditelja i djece liječenih od malignih bolesti. Kao mala vodila je i jednu životnu borbu iz koje si izašla kao pobjednica…

Dva puta pobijedila rak, ali rado o tome govori

“Od starta sam u Feniksu, u početku sa majkom jer sam bila mala, kasnije i sama. To mi je najdraži dio mog aktivizma. U Feniksu sam jer sam bolovala rak - prvi put sa četiri, drugi put sa šest godina i to izuzetno rijetku vrstu kancera. Lagala bih kad bi rekla da je bilo lako, i da se ne sjećam. Sjećam se svakog detalja liječenja od perioda kad sam imala četiri godine do kraja liječenja kad sam imala 10-11 godina”, kaže Iva

Emotivno se, kako nam je ispričala, distancirala od tog perioda svog života.

“Eto prije 18 godina je bila moja prva runda liječenja. Često razmišljam kakav bi bio moj život da se to nije desilo. Ja sada živim normalno, ali nijesam uvijek živjela tkao. Odsustvovala sam iz škole, navikla sam da sam 24/7 u bolnici i tako pamtim djetinjstvo. Ali nijednom ne žalim”, kaže naša sagovornica.

Na temu bolesti, navodi, vrlo rado govori, jer je “generalno u Crnoj Gori taj problem jako sakriven i gura se pod tepih”.

“Nijesam bila u prilici da čujem da se polemiše o djeci koja se liječe od malignih bolesti. Jedino se za to čuje kad se preko poruka treba nekome pomoći, što je jako tužno, da nemamo državu kao stub podrške u izlječenju, već da moramo porukama to da radimo”, kazala je Iva.

Bolest koju je pobijedila učinila je jako empatičnom: “Trudim se da nikad ne osuđujem nikoga, već prilazim da neko prvo možda ima neki problem kući, možda je bolestan...Jako me rijetko nešto potrese, smirena sam, i vodim se u životu time ko zna zašto je to dobro, sve se desi s nekom svrhom, čak i ta bolest a to je bilo da mene ojača...”

Iva je članica i Evropske mreže mladih i adolescenata koji su u djetinjstvu i ranoj adolescenciji bolovali od kancera i jedina je predstavnica Crne Gore u toj mreži. Ističe i da je važno pričati o bolesti: “Nikad ne možemo da riješimo problem ako ga budemo ignorisali i ako znamo rješenje ali ga čuvamo za sebe ili smo previše povrijeđeni i istraumirani iskustvom da skupimo snagu da nam to prođe kroz zube”.