Igor Pejović

Milica Lipovac: U meni se uvijek borila dva vuka - pisac i novinar

Stanje medija generalno u svijetu nije dobro, kako u Hrvatskoj, tako i u Crnoj Gori, Americi ili Danskoj. Mediji i tamo nastavljaju da imaju problema sa senzacionalizmom, konzumerizmom, pritiscima i prijetnjama. Ovako u emisiji "Mladovanje" na Televiziji Crne Gore (TVCG) stanje u medijima opisuje Tivćanka Milica Lipovac, koja je, nakon osnovnih studija u Podgorici, master novinarstva završila u Zagrebu.

Ova mlada novinarka, koja je stažiranje i praksu završila u nekoliko crnogorskih medija, među kojima i crnogorski Javni servis, kaže da su se u njoj oduvijek borila “dva vuka, jedan pisac, drugi novinar”.

“Doduše imam prosvjetne radnike u porodici, pa mi se taj dio upisivanja crnogorskog jezika, koji sam primarno željela, nije uklapao u planove. Na kraju sam razmišljala i shvatila da sam radoznala, da želim biti prva informisana, da želim nametati svoje mišljenje i komunicirati s ljudima”, kaže Milica.

Uvijek željela otići van Crne Gore

Nakon osnovnih studija novinarstva u Podgorici odlazi na master u Zagreb jer je, priznaje, uvijek željela otići iz Crne Gore i vidjeti kako je živjeti u drugoj državi.

“Bilo mi je bitno da je diploma Evropske unije, jer sam htjela sebi otvoriti vrata za posao u inostranstvu. Bile su opcije Italija, Slovenija, Velika Britanija, ali nakon savjetovanja sa profesoricom odlučila sam se za Zagreb. Kako živim u Boki, bio mi je blizak taj mentalitet, i prosto sam mislila da ću se osjećati kao kod kuće”, kaže naša sagovornica.

Zanimalo nas je i koja je to najveća razlika između podgoričkog i zagrebačkog fakulteta.

“Meni je najočiglednija razlika bila veličina fakulteta. Nije tamo to najveći fakultet, ali je bio veći od podgoričkog. Nedostajao mi je taj ličniji odnos profesora prema studentima, jer nas je u Podgorici bilo 20-30 na godinu, i to je drugačiji odnos”, priča Milica.

Nakon mastera u Zagrebu vraća se za Crnu Goru, ali ne, kako kaže na duži period: “Odlučila sam da nakon mastera napravim pauzu od godinu dana, da se oprobam u drugoj profesiji koja me zanimala, a to je turizam. Povratak u Zagreb nije isključen, već upravo suprotno”.

U Crnoj Gori nije bila tri godine, ali se, kaže, za to vrijeme Podgorica promijenila na bolje.

“Življa je, interesantnija, ima više prilika, nekako je bolja destinacija za studente. Što se tiče Zagreba, veća je ponuda Erasmus plus projekata i prilika za usavršavanja u inostranstvu, a prednost su i studentski ugovori koje imaju, da se oni mogu zaposliti i raditi bilo koji posao, ali je fokus da se ispoštuje svaka obaveza studenata, a tiče se njihovih obaveza na fakultetu", navodi Milica.

Na pitanje koliko je jedan prosječni student upućen u dešavanja u Crnoj Gori, Milica odgovara: “Dosta slabo su verzirani na dešavanja u Crnoj Gori. Dobijala sam svakakvih pitanja, i mislim, drago mi je da su bili zainteresovani. Informacije koje su znali su bile informacije koje su jako odjeknule u regionalnim medijima. Naprimjer, kad sam došla u Zagreb aktuelna je bila promjena vlasti, znali su za nerede na Cetinju, ali nijesu mogli ući u dublji kontekst situacije. Pa sam morala objašnjavati, i to mi je bilo iznenađenje - nedostatak znanja o državi pored njih”.

Nije se pokajala što je izabrala novinarstvo

Problemi mladih i studenata u Hrvatskoj su, kaže, jako slični onima u Crnoj Gori, a jedan od najvećih u svakoj državi i gradu su cijene privatnog smještaja.

“Sjećam se da je bio poseban talas studentskog nezadovoljstva menzama. I sezonski poslovi koji su, čujem od hrvatskih studenata, nedovoljno plaćeni zbog čega oni idu iz Hrvatske, što za posljedicu ima druge probleme, dolazak strane radne snage...”, kaže Milica.

U Hrvatskoj je, kaže, dobro to što imaju više studentskih medija, u kojima se studenti s vremena na vrijeme uspijevaju oprobati u medijskom prostoru.

Što se nje tiče, kaže, najviše je fokusirana na ljudska prava u najširem smislu, politiku, kulturu.

Nije se, kako navodi, pokajala što je odabrala novinarstvo, ali je bilo momenata kad je razmišljala “zašto mi je ovo trebalo”.

“Jer nije laka profesija, ali nema lake profesije. Onima koji bi upisali novinarstvo bih savjetovala da uče gramatiku svog jezika, da traže iskustvo, praksa je najbitnija i na kraju bih tražila da ne budu novinari sistemskih glasila i da se tome odupru koliko mogu”, poručuje Milica.