Филип Инић, ТВЦГ

IZBJEGLI IZ NIGERIJE I KUBE

Nelson i Hulijan bi ostali u Crnoj Gori

Bilo da su žrtve rata, siromaštva, politike ili jednostavno vole da žive u našoj zemlji, stranaca u Crnoj Gori ima više nego što ukupno ima stanovnika u Baru, Cetinju i Danilovgradu.

Zbog zarade, slobode ili nečeg trećeg, 80.000 stranaca trenutno živi u Crnoj Gori. Veliki broj njih je dobro situiran, međutim ima i onih koji su u našu zemlju došli praznih i džepova i stomaka. Jedan od njih je i Nelson, izbjeglica iz Nigerije, koji ne svojom voljom godinama nema dom.

"Bio sam u Finskoj, Njemačkoj, u mnogim zemljama Evropske unije. Nijesam se snašao, mnogo toga mi se dešavalo, da više i nemam jasan plan gdje dalje. Iz jedne zemlje u drugu, ne znam gdje će me sjutra put odvesti. Odluka da napustim svoju domovinu bila je laka, nikada se ne bih vratio u Nigeriju, možda i ostanem ovdje jer mislim da imate sve što imaju i zemlje Evropske unije za dobar život", priča Nelson.

Za Kubanca Hulijana, Crna Gora takođe izgleda kao zemlja prvog svijeta gdje bi rado ostao zauvijek.

"U Kubi se ne može normalno živjeti. Na televiziji vidite srećne ljude koji po ulivama Havane pjevaju i igraju, ali to nije prava Kuba. To je propaganda. Nemamo ništa, ni dovoljno hrane ni osnovnih životnih potrepština... I ne smijemo reći da smo nezadovoljni jer će se državni ideolozi okomiti na nas. Svuda je bolje nego u Kubi, ali stvoriti život od nule nije lako", kaže Hulijan.

Topao krevet, obrok i drugu pomoć našli su u Centru za azilante u Danilovgradu.

"U Centru za prihvat stranaca koji traže međunarodnu zaštitu za vrijeme 2022. godine, zaključno sa 14. decembrom, pravo na prihvat ostvarilo je 5743 migranta. Ove godine najveći broj korisnika bio je porijeklom iz Avganistana, Irana, i ono što je primjetno u odnosu na ranije godine da imamo više tražilaca iz Rusije, a manje iz afričkih zemalja", saopštila je šefica odsjeka za prihvat u Centru za tražioce azila Ranka Stanišić.

Osim što pomažu domicilnom stanovništvu, zaposleni i volonteri Crvenog Krsta imaju humanu obavezu da koliko mogu, pomognu svima koji im se obrate za pomoć.

"Crveni krst sa partnerima, međunarodnim organizacijama MFCK i Crvenog polumjeseca, UNHCR, UNICEF, IOM, delegacija EU, trudimo se da na više načina pomognemo ljudima koji su u potrebi. Način na koji mi pomažemo tim ljudima jeste da im pružamo psihosocijalnu, psihološku i medicinsku pomoć, a možda u nekom prvom susretu i humanitarnu pomoć", navodi Tanja Đurović, projekt menadžerka za podršku ranjivim grupama Crveni krst.

Spremno su i zaposleni u MUP-u dočekali migrante koji bježe od rata.

"Omogućili smo im pravo na rad, pravo na obrazovanje osnovnoškolsko i srednješkolsko, pravo na ispravu. Omogućili smo im informisanje, i ono što je najvažnije, mogu prijaviti ukoliko bi se desilo da neko ima problem, da je eventualnom žrtva trgovine ljudima", kaže Slavica Pejatović iz Ministarstva unutrašnjih poslova.

Bilo da su žrtve rata, siromaštva, politike ili jednostavno vole da žive u našoj zemlji stranaca u Crnoj Gori ima više nego što Bar, Cetinje i Danilovgrad ukupno imaju stanovnika.