Tufik Softić [ Portal RTCG ]

HIDROELEKTRANE OKUPIRALE SELO

Mještani Šekulara ogorčeni: Dvije seoske rijeke stavljene u cijevi

Visoko gore u planini, na mjestu gdje se spajaju dvije malene rijeke, praveći rijeku poznatu pod nazivom Šekularska, u divljini stoljetnih šumskih stabala smrče, dvije male hidroelektrane djeluju kao da se na zemlju spustio vasionski brod.

Ove hidroelektrane nijesu slučajno ovdje izgrađene. Dva potoka sa desne i lijeve strane od izvorišta su stavljena u cijevi i dovedene do tog mjesta.

„Spalevićka rijeka sa jedne i Rmuška sa druge strane stavljene su u cijevi. Odozgo od izvorišta, u dužini od dva i po do tri kilometra. Ove rijeke više ne postoje. Kod seoske škole, voda iz njih se pretvara u energiju u dvije hidrocentrale“, priča za Portal RTCG predsjednik beranske Mjesne zajednice Šekular Vesko Davidović.

Dok sagovornicima pokazuje kako to izgleda na terenu, on za trenutak zaćuti i uzdahne.

„Boli me nešto u srcu i grudima kada vidim da tih rijeka više nama. Odrastao sam uz njihov buk. Prave planinske ljepotice. Kakvo je to selo koje nema rijeku? Mi smo sada ostali bez svih rijeka“, požalio se Davidović.

Da je to bukvalno tako Davidović pokazuje na djelu. Na mjestu gdje izlazi voda iz dvije hidroelektrane kod škole, odmah je napravljen vodozahvat i voda stavljena ponovo u cijevi.

„Trupom puta cijevi idu nekoliko kilometara niže do treće hidrolektrane, dolje niže. Shvatate šta oni rade? Uzmu vodu i sprovedu je cijevima, putem ispod asfalta, da bi dobili na brzini i količini energije“, objašnjava Davidović.

Nije tu kraj priče. Od treće hidroelektrane u Šekularu, voda se ponovo pojavljuje i pravi novi vodozahvat.

„Ponavlja se isto što i ovdje gdje stojimo. Uzima se u cijevi i ispod puta dovodi nekoliko kolometara niže do četvrte, već skoro dolje do sela Rijeka Marsenića, nadomak magistrale koja vodi prema gradu“, priča Davidović.

Čitavim putem od sela rijeka Marsenića, do Šekulara, dolinom nekadašnje Šekularske rijeke, tragovi su devastacije prirode.

„Tu su nekada bili bukovi i vodopadi. Bilo je ribe kao u filmovima. Ova rijeka je bila prirodno mrestilište divlje potočne pastrmke. Sada ostavljaju vode tek za po nekog punoglavca. U početku nijesu ostavljali ništa. Ove godine, valjda zato što je kiše i vode bilo u izobilju, ostavljali su nešto malo, zašta oni kažu da je biološki minimum“, kaže Davidović.

Stara kamena zgrada koja je od davnina pravljena za potrebe seoske škole, jedno vrijeme je bila ustupljena koncesionarima.

Tek nakon što su se mještani pobunili i to preko medija došlo do javnosti, vraćena je selu. Sasvim je druga priča da je u njoj sve manje đaka.

„Ko će ovdje da ostane? Pored četiri hidroelaktrane, mi struje imamo tek za sijalicu. Prekidi u napajanju su skoro svakodnevni. Niskonaponska mreža stara pola vijeka. Nakrivljeni drveni stubovi. Nema uslova za život, a pogledajte ova postrojenja. Nekako se ne uklapaju u prirodu i našu sirotinjsku stvarnost“, kaže Davidović.

Na pitanje šta bi mještani željeli od koncesionara, kada je već napravljena sva šteta prema prirodi i izgrađene male hidroelektrane, on nedvosmisleno odgovara da bi najpoštenije bilo da selo dobija procenat od proizvedene i prodate struje.

„Nekako mi je to najlogičnije. Ako već ovdje proizvode milione eura, neka samo mali procenat ostaje selu za razvoj infratstrukture i druge potrebe, i možda bi prestale migracije. Možda bi selo ostalo da živi“, kaže Davidović.

Priča postaje jasnija uz podsjećanje da je koncesionar malih hidroletrana na beranskim vodotocima kompanija Hidroenergija Montenegro. Neko je sračunao da je već do sada Hidroenergija Montenegro zaradila milione eura iz postojećih hidrocentrala. 

Hidroenergija Montenegro je osnovana upravo u Beranama u jesen 2007. godine, kada je biznismen Oleg Obradović došao u svoj rodni grad i preko kompanije Hamera Capital napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im za uzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi.

Treba li podsjetiti da na kraju od svih obećanja nije bilo ništa, i da se Opština Berane nigdje nije pojavljivala u Centralnom registru privrednih subjekata kao vlasnik bilo kojeg procenta akcija u Hidroenergiji Montenegro.

Po istom modelu i šablonu kao u Šekularu, Hidronergija Montenegro je za sada napravila još šest hidrocentrale na rijeci Bistrici, koja izvire na planini Bjelasici i uliva se u Lim u prigradskom naselju Buče. 

Na  toj rijeci su pravljeni vodozahvati i cijevi sprovedene 13 kilometara kroz trup puta Berane – Kolašin, koji je Bemaks pravio državnim sredstvima.

Sva struja odatle sprovodi se do privatne trafostanice koja je nikla kao pečurka pored puta Berane – Andrijevica, kroz naselje Buče.

Podsjetimo, Portal RTCG je ranije pisao o tome kako je Hidroenergija Montenegro za vrijeme bivših vlasti brzo prodala tu trafostanicu CEDIS-u, a koristi je i dalje da odatle se struja ubacuje u sistem, odnosno prodaje Elektroprivredi.