Igor Pejović, Mladistan

INDIJKA U PODGORICI

Zbog lokdauna nije mogla u Indiju, a onda odlučila da ostane u Crnoj Gori

Kada je u Crnu Goru došla turistički na svega tri dana, Indijka Prijanka Šarma ni slutila nije da će joj naša zemlja postati novi dom i da će ovdje stvoriti porodicu daleko od rodne zemlje koju danas posjećuje jednom godišnje.

U emisiji Mladistan na Televiziji Crne Gore (TVCG) kazala je da su njen drugi dolazak u Crnu Goru i lokdaun tokom kovid pandemije bili presudni da donese životnu odluku – ostaće trajno da živi u zemlji koja se, kako kaže, za samo dan može obići od sjevera do juga.

Ljubazni ljudi, čist vazduh, prelijepa zemlja – tako bi u najkraćem opisala Crnu Goru svakom ko u nju dođe iz daleke Indije, zemlje u kojoj se o našoj veoma malo zna.

U Crnu Goru je prvi put turistički došla prije četiri godine, a onda nekoliko mjeseci kasnije ponovo jer je bila oduševljena našom zemljom.

“To je bila godina kovida u Crnoj Gori i ja sam došla samo jednu nedjelju, ali su zatvorili granicu i nijesam mogla da izađem šest mjeseci. Vidjela sam Crnu Goru bez turista i ljudi, i bilo je toliko lijepo pa sam odlučila da ostanem”, kaže Prijanka.

Crna Gora ima sve

Pošto je istovremeno obilazila i Hrvatsku, zanimalo nas je gdje joj bilo ljepše - kod susjeda ili kod nas.

“Hrvatska je velika, Crna Gora ima sve na malom prostoru. U jedan dan može da se ode do mora, do planine, a to ne može u Hrvatskoj. Crna Gora ima sve”, priča Prijanka.

U Crnoj Gori je otvorila turističku agenciju, preko koje dovodi indijske, ali i turiste iz Emirata i Sjedinjenih Država: “Ljudi kad dolaze iz Indije oni vole da gledaju prirodu, idemo na more i idemo na Durmitor. Skadarsko jezero, to je vinski region, ima dosta vinograda u tom dijelu, porodični vinogradi i vinarije, i turisti iz Indije to vole”.

Najviše im se, kaže, sviđaju Perast, Kotor, Ulcinj, Ada Bojana…

“Kažu da je lijepo i da su ljudi ljbazni. Život je miran ovdje i Crna Gora je mala. Možeš da vidiš sve, a da ti ne treba puno vremena. Moji turisti to vole. U svakoj interakciji sa lokalnim stanovništvom želimo da im pokažemo balkanski način života”, kazala nam je Šarma, čiji se turisti uvijek rado vraćaju Crnoj Gori jer je jedinstvena.

U Crnu Goru došla je iz Nju Delhija, grada koji je među najzagađenijima u svijetu, a saobraćajni haos je svakodnevica.

“Kad sam došla u Podgoricu nema toliko gužvi i automobila. Gužve su jedino na moru kad je sezona i ovo je bilo nešto novo za mene”, kaže Prijanka koja je prije dolaska u Crnu Goru znala da je to bivša jugoslovenska republika.

U Indiji se, za razliku od Crne Gore, prebrzo živi: “Tamo nemamo vremena ni za šta, radimo puno, u Crnoj Gori tempo nije toliko brz. Nema stresa. U Crnoj Gori može sve polako, a tamo ništa ne može polako”.

Crnogorci veoma ljubazni

Crnogorci su, poput Indijaca, veoma ljubazni i otvoreni prema strancima.

“U Indiji svi piju čaj, a ovdje kafu. Ali kuvanu kafu. Sad i ja volim prvo kuvanu kafu pa poslije voda. Nije kao u Indiji. I u kafiću sjedim sa prijateljima, to je crnogorski, i sad ja to volim”, kaže Prijanka.

Voli Skadarsko jezer, jer kaže tamo ima dosta porodičnih, autentičnih vinarija, a sviđaju joj se i Prokletije: ”Od mora volim Sutomore. Voda je čista, nema puno ljudi radnim danima”.

Zamimalo nas je i koliko se često ljudi u Indiji druže, i kako je to u Crnoj Gori: “U Indiji nema vremena za to, samo vikendom. Normalno, svaki dan se vozi do posla minimum dva sata. Grad je veliki, treba puno vremena. Onda čaj, kafa, samo vikendom. A u Podgorici samo pola sata, kažem prijateljima Đe si, može, idemo da pijemo pivo, ili kafu i dogovoreno”.

Mnogo joj nedostaju prijatelji i porodica, nedavno joj je u posjetu dolazio otac kojem se Crna Gora takođe mnogo dopala: “Vodila sam ga na Prokletije, na Alipašine izvore. Voli on sve ovdje, voćke, povrće, sir, voli ljude, našu komšinicu. Probao je i našu rakiju, kaže: Jaka je. U Indiji pijemo viski ili pivo. Viski nije jak kao rakija, ona je baš jaka”.

Njen život je sada, kaže, u Crnoj Gori, zemlji u kojoj bi voljela da raste njen sin: “Planiram da ostanem”.

Učenje crnogorskog jezika joj je teško palo, a i danas ga uči: “Bilo je teško za mene. Sad kako me čuješ pričam s puno grešaka u padežima. Učila sam s profesoricom, i moja komšinica Danijela me uči puno. Učim i kad pričam s Crnogorcima”.