Igor Pejović, TVCG

MLADI UKRAJINAC U BUDVI

Za strance Crna Gora je raj za život

Viktor Poliščuk rođen je u ukrajinskoj prijestonici Kijevu. Dio djetinjstva proveo je u Bugarskoj, a posljednjih 12 godina sa svojom porodicom živi u Budvi. U emisiji "Mladistan" na TVCG2 rekao je da je zavolio crnogorsku metropolu turizma, i Crnu Goru kao svoju novu domovinu.

Život u višemilionskom Kijevu Viktorova porodica zamijenila je mirnim životom u Budvi, iz koje se zajednički trude da pomognu svojoj ratom pogođenoj zemlji. Ovaj osamnaestogodišnji gimnazijalac sve svoje planove vezao je za Crnu Goru, iako bi, kako kaže, volio da Ukrajinu češće posjećuje.

“Svake godine sam posjećivao Ukrajinu tokom ljeta i nekad tokom zime. Sa porodicom smo slavili Novu godinu tamo, neke ukrajinske praznike, kao Dan nezavisnosti 24. avgusta. Posljednji put sam bio prošle godine, posjetio sam Ukrajinu zbog nekih porodičnih prilika i znate, ja sam osjetio tu snagu Ukrajinaca koji su se usprotivili ruskoj agresiji, podržavaju jedni druge, kao što nije bilo to možda ranije. Ali sada to primjećujem”, kaže Viktor.

Ukrajinci i Crnogorci slični

Oblast u kojoj je rođen nije toliko pogođena ratom, iako se ratna atmosfera osjeća u cijeloj državi.

“Jer Rusija već tri godine bombarduje civilnu infrastrukturu i svi to osjećaju. Naši bliski ljudi služe vojsci ili ginu pod raketama, to utiče na sve tamo. Ali ne mogu reći da moja oblast odakle smo mi da je više stradala kao istočni krajevi poput Harkova i Marijupolja, to su užasi tamo, Rusija je potpuno uništila te gradove”, priča Viktor.

Prepoznaje sličnosti između Ukrajinaca i Crnogoraca.

“Rekao bih da je najveća dobrota i gostoprimstvo. I Ukrajinci i Crnogorci su dragi za svoje goste, za one koje vole. A razlike - možda su zbog morske klime, Crnogorci su opušteniji od Ukrajinaca, kod vas je sve polako”, kaže Ukrajinac.

Od crnogorskih običaja usvojio je naviku svakodnevnog ispijanja kafe, što nije uobičajeno u Ukrajini.

“Mi Ukrajinci to nemamo. Crnogorci imaju tu tradiciju ispijanja kafe”, kaže on.

Sa Rusima u Budvi se, kaže, ne druži zbog situacija u njegovoj zemlji.

“A sa Ukrajincima, naravno. Imamo naše zajednice gdje se okupljamo i pomažemo našoj zemlji”, kaže Viktor.

“Prvenstveno šaljemo pare da pomažemo nekim humanitarnim projektima. Imamo ukrajinske organizacije koje su u Crnoj Gori i čije smo formiranje mi pomogli. Oni se bave pružanjem pomoći Ukrajini, rekonstrukcijom objekata, npr. bolnica, obnavljali smo bolnicu u gradu Izjumu. Ne samo bolnice, škole, igrališta”, rekao je Viktor.

Odlazak mladih problem Crne Gore

Kao najveći problem u Crnoj Gori vidi odlazak mladih ljudi iz zemlje.

“Većina mojih drugova hoće da ode iz Crne Gore. To je demografski problem, jer Crna Gora gubi stanovništvo...”, ocjenjuje Vikor.

No, za strance Crna Gora je kaže raj za život.

“Svi kažu da nema bolje zemlje za život. Obišli su puno zemalja, naročito Ukrajinci koji su bježali od rata, bili su u mnogim državama, Crna Gora je najbolja. Zbog prirode, mora, kako su ih primili ljudi”, ističe Viktor.

Njegovi rođaci nažalost nijesu imali priliku da dođu u Crnu Goru zbog svojih obaveza.

“Željeli su da dođu prije rata, ali im se nije ukazala prilika a sada ne mogu da napuštaju zemlju”, kaže ovaj mladi Ukrajinac.

Zanimalo nas je koliko njegovi rođaci i prijatelji znaju o Crnoj Gori.

“Pa znaju iz toga što im ja pričam, što im je moja porodica ispričala i oni su zainteresovani da dođu bar jednom u Crnu Goru, poslije rata, možda na odmor. Čujem se sa prijateljima u Harkovu, Kijevu, pričaju mi o situaciji tamo, to je užasno nažalost. Nekad sjede čitav dan bez struje, grijanja, vode...zbog ruskih napada na infrastrukturu”, kaže Viktor.

Nije mu, kaže, bilo teško da nauči crnogorski jezik, jer je već naučio bugarski.

“Brzo sam naučio, ali sam miješao. Čovjek mora da uči tokom čitavog života...ja i dalje saznajem nove riječi. Naučio sam ga dosta brzo. Mogu već da pričam na nekom nivou skoro bez akcenta i nekad ne mogu da prepoznaju da nisam odavde”, ističe Viktor.