Vlatko Simunović

Nastavio se raspadati svijet

Novi ljudski život je novi svijet. Potencijal novog života su svi ljudi i svi ljudski dani, sve što bi se moglo ponoviti ili biti sasvim novo.

Piše: Vlatko Simunović Vidi sve kolumne

Zato su ljudski život tajna i svetinja, a čedomorstvo pokazna vježba bezdana ekstremnih emocionalnih stanja. U ranu zoru zapadne civilizacije Euripid ima svoju slomnjenu Medeju i ona ubija svoju djecu. Delakroa slika taj trenutak. Umorstva i čedomorstva su kratkoročne vijesti. Izuzetak je pokolj koja su na podsticaj prokletoga Iroda počinjen u Vitlejemu. To je slikao Rubens.

DOBAR SMJER

Mlada žena nedavno u Podgorici svom djetetu nije pružila prilku da preživi. Umjesto života izabrala je propast čitavog jednog svijeta. Ta propast bila je vijest koja traje samo jedan dan. Ništa novo. Novosti su uvijek kratkoročne a javnost krvožedna. Neke ruke ne grle. Svaka je kadra da svoj kamen doda na prokletu gomili koju smo namijenili čedomorki. Neki ljudi ne umiju ili se ne usudi voljeti. Svi mogu da mrze. Obaveza izvještača ili čovjeka koji piše komentare je da ne postiče mržnju. Nikad i nigdje.

Čitajući, gledajući, slušajući primjećujete li elemente senzitivnog i odgovornog pristupa? Primjećujete li da izvještaje gdje izostaje senzacionalizam a poštuju se dostojanstvo žrtve ili majka koja je osumnjičena tretira kao žrtva? Rijetki su.

999954

Medeja ubija svoju djecu (Foto: youtube/printscreen/Stories Behind Art)

Govore o kontekstu i uzrocima. Traže priče koje bi podstakle razumijevanje problema.

Psihološko stanje majke, postporođajna depresija, ekonomski i socijalni faktori.

Psiholozi, sociolozi, pravnici. Dublja analiza. Kontakti s insitucijama koje ženama mogu pomoći.

Kontakt brojevi centara za mentalnom zdravlje, socijalnih službi, SOS linija. To je njihov smjer. Intenzivna su manjina ali postoje. Dubok naklon.

TAMNA STRANA

Ipak, dominiraju jezivi i senzacionalistički opisi. Čitam naslove. Mrtva beba nađena u kutiji za smeće. Do majke došli preko natpisa na kutiji u kojoj je u smeću nađeno mrtvo dijete. Uhapšena majka iz pakla!
Dovoljno je da imaš tih nekoliko priča pred sobom i da spoznaš potencijal neznanja i mržnje.

Objavljene su identifikacione informacije - inicijali, godina rođenja i trajno boravište majke. Umjesto neutralne i precizme terminologije novinari i urednici biraju emotivne izraze. Govore o “ubistvu novorođenčeta” a slučaj nije razriješen.

Ljudi koji znaju kako treba izvještavaju imaju običaj da napišu “sumnja se”. To važi negdje drugo. Negdje gdje se izbjegavaju neosnovane optužbe. Ovdje na optužbama ljudi grade društveni ugled. Kad režete ako ste spremni da zarežete preduboko, kad govorite iz punijeh usta i ne zazirete od bilo koja dva oka u glavi samo vam je nebo granica. Čak i ako su ta dva oka na tebe motre oči mtrvoga djeteta.

Niko od nas koji smo plaćeni da pišemo nije plaćen da bi dodavao svoj kamen na prokletu gomili koja se diže na zlosretnu majke. Koliko god krvožedna bila javnost ne trebamo to činiti.

Traže se nove vijesti. Od najnovijih živimo. Život ide dalje. Litamo, slušamo i gledamo priče prevrtljivih vlasnika naših zora i sumraka. Prevrću po tuđim novčanicima, raspravljaju o prihodima zakupaca plaža duž crnogorskog primorja, sabiraju i oduzimaju prihode trgovinskih lanaca. Svjedočimo lažno, kockamo, na ražnjevima se za nas vrte prasići, janjci i jarad. Donald Tramp čisti sve pred sobom, izdijelili smo se pro et contra sistema Voli.

Dok o tome pišem neka žena planira da ubije svoje dijete i niko ne primjećuje naznake njene unutrašnje borbe. Neke žene Spremaju se da ubiju zbog siromaštva, zbog osvete ocu svoga djeteta, zbog zlostavljanja kroz koja su u djetinjstvu prošle kao neželjena djeca...Zbog socijalne i moralne bijede. Ubijaju jer oko njih je tako malo onih koji su za njih žive...

Mlada žena sa početka ove priče vratila se u pakao iz kojeg promolila da u kanti za otpatke odloži kutiju s malenih tijelom svoga djeteta.

U njoj se nastanila i do posljednjeg daha živjeće u njoj patnja duboka kao bezdan najtamnije noći koju možete zamisliti.

Kad neka druga žena ponovi njenu priču muškarci će reći to je samo neka žena.Takva joj je sudbina.
Njihove izabranice podijeliće s njima naslov i sadržaj kad do nje stigne nova obavijesti o čedomorstvu.

Za sve će dospjeti i hljeba i igara. Igramo igre mesa, moći i novca. Izigrani smo ali vjerujemo u naše igre. Mlada žena koja je u Podgorici tijelo svog sina odložila u kantu za smeće i njeno zlosretno dijete krvavo su mlivo naših života.

Tu žalosnu životnu priču niko neće razumjeti kao priliku za razumijevanje svojih vrijednosti.

Nastavio se raspadati svijet. Tako mu je suđeno. Tako malo je živih.