Vlatko Simunović

Stav

Moć novog života

Mladi u Crnoj Gori izloženi su najvećem izazovu svojih života. Ne dosadašnjih. Priliku da odrede karakter zajednice koju sada imaju nikad više neće imati. Mi smo svoju priliku koristili tako što smo u pravo vrijeme i na pravom mjestu radili pogrešne stvari. Moć novog života je preobilna. Ne trebamo je ograničavati.

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

Prije godinu dana, prevario sam smrt. Dogodilo mi se to u firmi. Kolaps i gubitak kontrole nad desnom polovinom tijela. Doslovno polumrtav čovjek. Nekoliko ljudi okupilo se oko mene. Kolega zove hitnu pomoć. Kaže lokaciju a oni njemu kažu da nemaju vozilo. Ne mogu doći.

Preporučuju mu da me transportuje do Urgentnog centra. Donijeli su me do vozila. Odvezli. Smjestili. Bili uz mene njih dvojica par sati dok sve dok kosac nije otišao da negdje drugo dovrši posao.

Od dječačkih dana nemam nikakvih iluzija. Znam gdje živim. Ova zemlja je vučja jazbina. Kad preskočiš kućni prag ideš vjerujući da izlaziš baš u onaj sat i dan kad su vuci siti. Kad si mlad nađeš načina da se sačuvaš. Kad si star ili bolestan za tebe ima malo nade. Nijesam ni star ni bolestan ali te su mi opcije iza prvog ćoška. Žuri mi se da promijenim ključne stvari.

Ništa nije kao na filmu. Ako zaglaviš ovdje nećeš dočekati ambulantna kola, ljekara i medicinske radnike koji će reanimaciju da odrade prije nego što stigneš u ambulantu. Neće te užurbano unijeti u operacionu sali. Ništa neće. Ništa ne mogu. Nijesu tu. U gradu sa 280.000 ljudi na raspolaganju su im nekoliko vozila i desetak medicinskih radnika koji mogu poći van.

Zbog naše zajedničke budućnosti smatram da aktuelna studentska akcija u ovoj zemlji ima smisla. Makar kao impuls ga ima. Kao cjelina u slobodnom smo padu i bez doticaja s etičkim načelima svog nasljeđa. U mladosti smo prokockali svoju šansu da afirmišemo ideju pravednosti i značaj ličnoga primjera. Stare predrasude i nijedna nova navika.

Dogodio nam se cetinjski masakr i studenti sa crnogorskih fakulteta, za sada, donose dobre odluke. Vrijeme je da drugi životu daju nov smisao.

Djela naše mladosti

Bili smo studenti. Nastojali smo se uklopiti u nečija očekivanja. Zanemarivali smo vlastite sumnje i kritičke poglede. Konsenzus smo tražili na račun racionalnog odlučivanja. Trpjeli smo snažne pritiske da se uskladimo s očekivanjima grupa kojima su okruženi. To nas je dovodilo do loših, nepromišljenih odluka.

Umjeli smo šutjeti kako bi izbjegli nesuglasice s autoritetima. Učili smo kako suzdržati vlastite sumnje ili neslaganje s odlukama kako bi se izbjegle sukobi unutar nas. Ignorisali smo ili minimizirali bilo kakve znakove nesuglasica. Vjerujući smo da postoji manja količina neslaganja nego što zapravo postoji.

Osobe koje imaju autoritet ili određenu poziciju moći oblikovali su naše mišljenje prema vlastitim stavovima. Povinovati smo se tim stavovima bez ozbiljnog razmatranja. Favorizovali smo grupnu koheziju nad realnim analizama. Zanemarivali smo potencijalno negativne aspekte i rizike.

Ignorisali smo bolje opcije zbog previše naglašene želje za konsenzusom. Nijesu na učili da postavljamo pitanja i iznosimo vlastita mišljenja ako se ona protive opštom stavu. Nijesmo edukovani da namjerno iznositi argumente protiv odluke, kako bi se istražile potencijalne slabostinaših odluka Nijesmo znali da ako uključimo ljude s različitim iskustvima i pogledima imamo veće šanse za uspjeh naše akcije.

Na kraju smo zatvorili očiglednom prijetnjom i umjesto liberalne demokratiji izabrali ohlokratiju i nekažnjivost zločina. Stotinu hiljada ljudi u nekoliko godina je ostalo bez posla. Uskraćeni su za pravo na rad. Privilegovani su dobili šansu da od jutra do sjutra tegle za mizerne plate i tužno preživljavaju.

Dogodile su nam se hiljade sramotnih stvari koje su ovu zemlju učinile poznatom u svijetu. U 230 godina dugoj istoriji SAD najveća zapljena narkotika, ulične vrijednosti 1.300.000.000 dolara, vezuje se uz pomorce s crnogorskim brevetima. To su, pošteno sudeći, naša djela.

Nov smisao novi ljudi 

Stotinu se vragova vrzma oko neformalne studentske grupe Kamo Śutra ali okorjeli cinizam iz vanjskog obruča ne određuje karakter cjeline studentskog protesta.Sve što se da povezivati s idejom potiskivanja lične slobode i individualnosti u korist grupnih ciljeva ili normi niko dobronamjeran neće povezati se mladima.

Svako potiskivanjem ličnih mišljenja, prava i interesa u ime kolektivnog interesa nije imanentno mladosti. Previše naglašen autoritet ili kontrola nad članovima grupe, grupa koja nameće stroga pravila ili siluju volju pojedinaca u ime zajedničkog dobra, to nijesu obilježja mladosti.

Na terenu subkulture grupno mišljenje ona ima svoje čari. Kad grupno mišljenje nastani tamo gdje mu mjesta nema to bude pogubno. Studenti nijesu dio te priče. Zatočnici mrijet naviknuti za konsolidaciju demokratije, od čije se brige za nju u Crnoj Gori ona mlada razboljela i duh se vije a života nije, drugi oblik mišljenja ne poznaju.

Fragilna je politička kultura Crne Gore ali naša đeca imaju mogućnost da iscrtaju bitno drugačije obrise političkog okruženja u odnosu na ono koje smo mi gradili.

Odgovornost nameću kao temu suštinski bitnu za kvalitetniji život. Traže efikasnu Vladu. Ne pad Vlade. Efikasnu Vladu. Imaju konkretnu inicijativu. Što je tu loše? Čak i za ljude na čijem opozivu insistiraju.

Vrijeme za razmišljanje i samostalno donošenje odluka prije nego što se poduzme konačan korak. To je sve što od nas traži ovaj trenutak. To je sve što njima treba. To je ispravan put.

Bića koja imaju dušu dragocjenija su od onih bez nje. Moć novoga života je preobilna. Treba li tu još što dokazivati?