- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
04. 12. 2025. 10:08
Desetine hiljada fotografija svjedoče o užasu u Siriji pod Asadom

Vjerovatno najvažniju odluku u svom životu pukovnik donosi u samo nekoliko sekundi. To je veče u kojem dugogodišnji sirijski vladar Bašar el-Asad bježi u Rusiju. U gradovima širom Sirije tih dana u decembru 2024. gore policijske stanice, sjedišta tajnih službi i sudske zgrade.
Mnogi dokazi o zvijerstvima diktatora i njegovih pomagača nestaju u plamenu. Pukovnik Muhamed (*ime promijenjeno) otvara sef u svom birou u odjeljenju za obezbjeđivanje dokaza vojne policije u Damasku. Zatim, kako priča u intervjuu, poseže za jednim hard diskom i bježi. Hard disk nestaje zajedno s njim u njegovom skrovištu i preživljava prevrat. Disk ostaje neotkriven i pod novim vlastodršcima, baš kao i pukovnik.
Slike više od 10.000 ubijenih Sirijaca
Mjesecima kasnije taj hard disk stiže do novinara njemačkog javnog servisa NDR, koji njegov sadržaj dijele sa WDR-om, „Zidojče cajtungom“ i Međunarodnim konzorcijumom istraživačkih novinara (ICIJ). Disk bi mogao da razjasni sudbinu hiljada nestalih Sirijaca. Na njemu se nalazi više od 70.000 fotografija. One prikazuju slike 10.212 Sirijaca za koje se sumnja da su ih ubile sirijske bezbjednosne službe.
To je hard disk koji jasno pokazuje koliko je okrutno i sistematski režim Bašara el-Asada mučio hiljade ljudi do smrti i kako je bezbjednosni aparat taj genocid nad sopstvenim narodom još i pedantno dokumentovao. A sadržaj postavlja pitanje kako je jedan od najvećih slučajeva kršenja ljudskih prava današnjice mogao da se dogodi pred očima međunarodne zajednice.
Jednog dana u novembru pukovnik Muhamed sijeda na stolicu u mračnoj prostoriji i govori novinarima o tome šta je sa tim hard diskom. Susretu su prethodili mjeseci pregovora. Jer pukovnik se boji za svoj život – strahuje od novih vlasti u Siriji, ali i od starih kadrova Asadovog režima. Zavjese su navučene tako da se ništa ne vidi.

Fotografije sve do pada Asadovog režima
Niko ne smije da prepozna lice čovjeka koji je omogućio da svijet vidi te fotografije. „Postoje stvari koje ljudi moraju da znaju“, kaže on. „Postoje životi koji su ugašeni, a porodice moraju da znaju gdje su njihovi najbliži“, objašnjava svoju motivaciju. Istovremeno, pukovnik Muhamed odlučno odbacuje sopstvenu krivicu, iako je godinama bio dio režima i ozloglašenog bezbjednosnog aparata.
Skup podataka obuhvata snimke ukupno 10.212 mrtvih zatvorenika. Fotografije su uglavnom nastajale od sredine 2015. pa sve do pada Asadovog režima krajem 2024. Gotovo uvijek su to višestruke fotografije pojedinačnih mrtvih tijela, uglavnom muškaraca. Tu su i slike žena, maloletnika i bar jedne bebe.
Na beživotna tijela patolog je naškrabao brojeve, vjerovatno kako bi ih kasnije mogao razvrstati. Svaka fotografija sadrži na digitalnoj kartici šifre o poreklu leša. U rijetkim slučajevima na fotografijama se nalaze i imena. Većina tijela do danas nije identifikovana.
Nestali u tamnicama režima
I Mazen el-Hamada dugo se vodio kao nestao. Taj poznati opozicionar je 2020. godine, nakon godina izgnanstva u Evropi, ponovo otišao u Siriju. Odmah na aerodromu u Damasku uhapšen je i potom nestao u tamnicama režima. Do Asadovog pada njegova porodica nije imala pojma gdje se nalazi. Onda je njegovo tijelo pronađeno u rashladnoj prostoriji vojne bolnice Harasta.
U novembru ove godine porodica se okupila na groblju na rubu sirijske prijestonice. Hamadin brat Favzi i sestra Amel stoje kraj groba. Ali oni imaju bar mjesto na koje mogu da dođu da tuguju – za razliku od hiljada drugih porodica u Siriji.
Kada je aktivista tačno umro, gdje je proveo posljednje godine i ko ga je ubio – porodica dugo ništa od toga nije znala. Odgovori se sada nalaze na hard disku pukovnika Muhameda: Mazen el-Hamada nosi broj leša 1174/K. Šifra je zalijepljena na njegovu braon zatvorsku uniformu.
Posle godina mučenja u Asadovim zatvorima, el-Hamada je trebalo da izdrži još samo nedjelje. Tada bi preživio režim protiv kojeg se toliko borio. Prema metapodacima, njegovo tijelo fotografisano je 28. septembra 2024. Snimio ga je fotograf iz jedinice pukovnika Muhameda u podrumu ozloglašene vojne bolnice Harasta.

Tri četvrtine svih mrtvih pothranjeno
Fotografije su nijemi svedoci mašine smrti koju decenijama niko nije zaustavio. Na reprezentativnom uzorku fotografija, ukupno 565 leševa, koji su novinari sastavili, dvije trećine su potpuno ili djelimično naga tijela. Tri četvrtine mrtvih su pothranjeni.
Više od polovine tijela ima vidljive povrede na licu, glavi ili vratu. Mnogi imaju opekotine, na primjer od gašenih opušaka, neke po cijelom tijelu. Svaki peti leš ima tupe povrede poput modrica. Drugi imaju posjekotine.
Na rubovima fotografija i stotina drugih snimaka leševa nalaze se prepoznatljivi tragovi koji pokazuju da su snimljeni u mrtvačnici bolnice Harasta. Uvijek se ponovo vidi stepenište, na čijoj je donjoj stepenici otkrhnut ugao, i pločica s upadljivom mramornom šarom. Očigledno je to bilo centralno mjesto za dokumentovanje žrtava mučenja režima.
Pukovnik Muhamed potvrđuje posebnu ulogu koju su vojne bolnice imale u mašini smrti Asadovog režima. „Prema uputstvima Generalštaba, vojna bolnica Harasta specijalizovana je isključivo za fotografisanje zatvorenika tajnih službi“, kaže on. Za svakog mrtvog otvaran je spis u vojnom pravosuđu, sjeća se.

Mnogi spisi spaljeni
Kako su otkrila istraživanja novinara u vojnom sudu u Damasku, mnogi su spisi tamo spaljeni. One koji su preostali nove vlasti trenutno pokušavaju da pregledaju. Metapodaci fotografija s hard diska pukovnika, natpisi mapa i sami podaci na fotografijama sada bi mogli da pomognu u potrazi za nestalima – kao i u krivičnom gonjenju osumnjičenih počinilaca.
Novinarski istraživački tim nije dobio odgovore na upite ni od sadašnje sirijske vlade, ni od bivšeg predsjednika Bašara el-Asada.
Skup podataka nalazi se i kod njemačkog državnog tužilaštva
Prema informacijama NDR-a, WDR-a i SZ-a, skup podataka nalazi se i kod njemačkog Glavnog državnog tužilaštva. On je dio strukturnog istražnog postupka o Siriji, u kojem su slične fotografije već jednom igrale ulogu.
„Fotografije koje imamo o Siriji dopunjuju iskaze pojedinih svjedoka. One posebno jasno i svima vidljivo, a time i objektivno, prikazuju ono što su pojedine osobe pretrpjele“, kaže državni tužilac Jens Romel za NDR, WDR i SZ.
Počinioci Asadovog režima mogu se krivično goniti i u Njemačkoj prema takozvanom načelu svjetske jurisdikcije. Savezno državno tužilaštvo sada želi kriminalistički da obradi novi skup podataka.
Istraživački tim NDR-a, WDR-a i Zidojče cajtunga