Nenad Ivanović (Pula)  [ DW ]

04. 12. 2025. 08:48

„Sveti mjesec“ novembar – Hrvatska nikako da izađe iz rata

Prošle nedjelje više od 20.000 ljudi ujedinilo se na ulicama četiri grada u Hrvatskoj u maršu protiv fašizma. Ne bez incidenata – u Rijeci su grupu građana petardama i bengalkama napale maskirane osobe, dok je u Zadru na učesnike marša bačena crvena boja. U Puli i Zagrebu nisu zabilježeni incidenti.

Vladajuća elita dozvolila fašizam

Maršom „Ujedinjeni protiv fašizma“ učesnici odgovaraju na aktuelnu situaciju u hrvatskom društvu, bujanje neofašističkih ideja, napad na srpske kulturne manifestacije i pisce, na situaciju kada se na okruglom stolu u Saboru govori da je koncentracioni logor Jasenovac bio mjesto gdje su djeca odlazila na praksu ili odlazak premijera Andreja Plenkovića na Tompsonov koncert na kojem se uzvikuje ustaški poklič „za dom spremni“.

Konačno, i sam ministar odbrane Ivan Anušić izjavio je u Briselu da su protesti bili „antihrvatski i projugoslovenski“, te da je „čak vidio i ćirilicu“, čime je očigledno dao do znanja da to inače zakonski legitimno pismo u Hrvatskoj u stvari nije poželjno.

Irena Burba, predsjednica udruženja „Zelena Istra“, koje je u Puli bilo jedno od organizatora marša, ocjenjuje da je vladajuća elita dozvolila da se mržnja, netolerancija i fašizam uvuku u pore hrvatskog društva.

„Hrvatska nije izolovana od ostatka svijeta – vidimo šta se događa u Americi, sav taj desni ekstremizam se prelio i ovdje, i mislimo da su to nečije političke agende, a još više interesne agende. Jer, dok se građani prepucavaju po društvenim mrežama, mi i dalje imamo ogromnu korupciju, krađu, loš zdravstveni sistem, probleme u obrazovanju. Fokus se, dakle, pomjera sa onih bitnih stvari“, kaže Burba.

Normalizacija desnog ekstremizma

Analitičar Žarko Puhovski za DW ukazuje da su građani maršem pokazali nezadovoljstvo i frustraciju, pa čak i strah koji, po njegovim riječima, izaziva normalizacija desnog ekstremizma što se u Hrvatskoj događa od minulog ljeta. To je, smatra, razumljiva reakcija, iako ne i razumna zbog nekih poruka, poput zazivanja balkanske federacije.

On smatra da su i ljevica i desnica, kad se o onom drugom radi, spremne da insistiraju na marginalnim pojavama, a ne na centralnim. „Tu je premijer Plenković, svrstavši se na desnicu, propustio priliku kada je u ponedjeljak počeo govor da kaže da je HDZ jedina brana normalnosti. Sad imamo provalu desničarskih komentara, uključujući skandalizovanje nad ćirilicom koja je legitimno pismo u Hrvatskoj“, napominje Puhovski.

On podsjeća da je to izjavio ministar odbrane Ivan Anušić koji poziva da mladi ljudi od početka iduće godine idu na neku vrstu odsluženja vojnog roka. Među tim mladima će valjda biti i jedan broj ljudi koji pišu ćirilicom, a to mu izgleda nije palo na pamet, podsjeća Puhovski.

Ipak, kako dodaje, od gluposti nije imuna ni lijeva politička opcija. „S druge strane insistira se na zalaganju za balkansku federaciju, što je takođe glupo, jer je to zaista jedna propala ideja. Ali takvih stvari se nađe na svim protestima u svim državama svijeta. Organizatori marša naprosto nisu bili u stanju da maknu taj transparent s vidika i onda je ispalo da se na tome insistira – umjesto na ključnom pitanju, a to je normalizacija desnog ekstremizma koji se poziva na NDH“, kaže Puhovski.

Obrnuta hronologija

Uprkos napadima posljednjih nedelja u Hrvatskoj, Puhovski smatra da je bojazan od desnog ekstremizma u Hrvatskoj „pretjerana, ali nije izmišljena i za nju postoji povod“.

„Ja mogu da kažem da je neka reakcija po mom sudu previše naglašena, ali se događa da napadači u Splitu spriječe da jedna grupa djece i staraca iz Novog Sada demonstrira folklorni ples. I da je u Vukovaru izložba u kojoj se u glavnoj ulozi pojavljuje Srpkinja nedopustiva u novembru. Sad je novembar, kao u nekoj vrsti islamskog kalendara, postao ’sveti mjesec’. Dakle više nemamo svete dane vezane uz pad Vukovara, nego imamo sveti mjesec, a uskoro će valjda biti i sveta godina pijeteta i neće valjda moći da se radi ništa što će neko da smatra povredom žrtava. Ono što je za Hrvatsku žalosno specifično jeste jedna vrsta obrnute hronologije“, kaže Puhovski.

Navodi da se Hrvatska, po atmosferi u javnosti, danas više nalazi u 1991. nego prije deset godina. „Prije deset godina nikome ne bi palo na pamet da čitav mjesec proglasi za mesec u kojem ovakve ili onakve stvari ne bi smjele da se rade, niti bi se iko usudio javno da kaže da samom činjenicom što je neko Srbin ili Srpkinja vrijeđa vukovarsku većinu. Zašto?“, retorički se pita Puhovski.

Njegov odgovor glasi: zato što se reprodukuje atmosfera približavanja događajima iz devedesetih. To je s jedne strane potencirano zvaničnom propagandom, pa se na javnom servisu svaki dan spomene neka žrtva iz rata. A istovremeno, to korespondira s jačanjem militarističke histerije u zapadnoj Evropi, pa se Hrvatska onda tu iz svoje zaostalosti odjednom našla na nivou najrazvijenijih država.

„Kod nas te militarističke histerije godinama nije bilo, jer smo bili umorni od rata. Sada se odjednom ona pojavljuje, i to s najvišeg mjesta – iz Brisela, Berlina, Londona. To daje vjetar u leđa lokalnim akterima kojima je stalo do toga da se stalno i iznova insistira na junačkoj prošlosti i ratu“, objašnjava Puhovski.

Istra „najispravnija u čitavom regionu“

Komentarišući činjenicu da Pula i Istra odskaču od drugih djelova Hrvatske kad je riječ o toleranciji prema manjinama, ne samo nacionalnim, Puhovski ocjenjuje: „Istra je nakon pedesetih, kad su otjerani Italijani, imala tradiciju mirnog suživota slovenskog i hrvatskog stanovništva. Onda se doselilo dosta ljudi iz Srbije i BiH, da bi se od sedamdesetih godina tolerancija proširila i na italijansko stanovništvo, što do tada nije bio slučaj.“

Prema njegovom sudu, italijanska manjina danas u Hrvatskoj ima veći ugled od hrvatske većine, jer je to jedina manjina u čiju školu žele da idu pripadnici većinskog naroda.

Glumac Rade Šerbedžija, jedan od učesnika pulskog marša koji je i sam bio žrtva nacionalističke histerije početkom rata devedesetih, zbog čega je jedno vrijeme živio u inostranstvu, kaže da su Pula i Istra, prema njegovom iskustvu, što se tiče svih tih nacionalizama i šovinizama, „najčistije i najispravnije u čitavom regionu“.

Rast neonacističkih ideja komentariše porastom nesreće u svijetu, kada ljudi svojim nacionalizmom i mržnjom prema ljudima druge vjere, drugog odgoja i drugog mentaliteta pravdaju svoj sopstveni neuspjeh.

„Istra je uvijek odskakala od ostatka Hrvatske. Istra pamti ne samo one Italijane koji su bili fašisti, Istra pamti Italijane koji su bili susjedi, najbolji prijatelji. Istra je navikla na multikulturalnost. Masa Istrijana govori italijanski, pa to nije nešto loše, to je nešto dobro, plemenito. Ljudi u Istri imaju razvijen taj kosmopolitizam, što se meni naročito sviđa i zato ja imam svoju kuću u Istri“, rekao je Šerbedžija za DW.