Katja Hakman (SR), Karoline Ul (SR)  [ DW ]

04. 12. 2025. 09:29

Ko to krade korišćeno ulje za prženje?

Dolaze i danju i noću – širom Njemačke. Posebno kradu korišćeno ulje za prženje iz dvorišta restorana i barova. Pretaču ga u svoje kanistere ili odnose čitavu kantu za smeće. Novinari javnog servisa Zarland brodkastin (SR) u posjedu su brojnih snimaka nadzornih kamera iz raznih njemačkih pokrajina na kojima su zabilježene krađe.

Korišćeno ulje za prženje tražena je roba. Restorani ga prodaju kompanijama za reciklažu, koje ga zatim prodaju pogonima za preradu ili, ako ga same prerađuju, direktno rafinerijama za proizvodnju biodizela. Kompanije koje se bave reciklažom trenutno dobijaju i do 900 evra za tonu prerađenog korišćenog ulja za prženje.

Poslovni temelj u opasnosti

Kriminalci, međutim, ugrožavaju njihov temelj poslovanja. Jedan od pogođenih preduzetnika je i Štefan Henig iz mjesta Germershajm u njemačkoj pokrajini Porajnje Palatinat. Njegova firma zapošljava 18 ljudi. Henig kaže da je ove godine pretrpio gubitke od oko 40.000 evra zbog krađe korišćenog ulja za prženje. Kaže da je u „egzistencijalnom riziku“.

„Imamo otprilike dvije do tri krađe dnevno koje možemo definitivno da dokažemo“, tvrdi preduzetnik Germershajma.

Njemačko udruženje industrije upravljanja otpadom, vode i recikliranja (BDE) procjenjuje da se šteta na godišnjem nivou mjeri milionima evra. „Pojedinačna krađa ponekad je relativno mala“, kaže predstavnik BDE Saša Rot, „ali veliki je broj tih pojedinačnih krađa“.

Stotine prijava bez rezultata

Nekoliko preduzeća za recikliranje navodi da je podnijelo više od stotinu krivičnih prijava u vezi s krađama – bez ikakvih rezultata.

„Glavni problem s kojim se suočavamo jeste to što pojedine lokalne policijske stanice u početku procenjuju da je riječ o nekakvom manjem prekršaju. Ali u stvari, definitivno možemo da pretpostavimo da je u pitanju visok stepen organizacije“, kaže Rot. Pogođeni su zabrinuti jer misle da istražni organi ne prepoznaju taj „visok stepen organizacije“.

Istrage su do sada više bile usmjerene protiv pojedinačnih vozača uhvaćenih s korišćenim uljem za prženje u svojim kombijima – a ne protiv potencijalnih nalogodavaca. Ministarstvo unutrašnjih poslova pokrajine Porajnje Palatinat, gdje između ostalih posluje i firma Štefana Heninga, na upit novinara odgovorilo je da ne vide dokaze da je riječ o organizovanom kriminalu.

„To nije lokalni fenomen“

Njemačko udruženje industrije upravljanja otpadom, vode i recikliranja (BDE) još u martu je kontaktiralo Konferenciju ministara pravosuđa Njemačke (savezni ministar pravosuđa i pokrajinski ministri, prim.ur). Još tada im je bio cilj da istaknu „da to nije lokalni fenomen“, objašnjava Rot. BDE je zato predložilo osnivanje specijaliziranih javnih tužilaštava.

Inicijativa, međutim, nije realizovana. Kako izvještava Ministarstvo pravosuđa Saksonije, koje trenutno predsjedava Konferenciji ministara, to tijelo se nije bavilo krađom korišćenog ulja za prženje, uprkos zahtjevima BDE. Sve do danas to pitanje nije pokrenuo nijedan član Konferencije ministara pravosuđa.

Preduzeća za odlaganje otpada, poput onog čiji je vlasnik Štefan Hening, zato uzimaju stvar u svoje ruke: opremaju svoje kante GPS-uređajima za praćenje. Sada tako mogu da prate kako lopovi krijumčare njihove kante iz Njemačke – često u Holandiju. I, prema njihovom iskustvu, čini se da se to događa uglavnom neometano.

Ne boje se da će biti uhvaćeni

To potvrđuje i jedan informant koji želi da ostane anoniman, a čiji je identitet poznat novinarima SR. Kaže da je imao kontakt s članovima bande kradljivaca korišćenog ulja za prženje i potvrđuje: kriminalci se ne boje da će ih uhvatiti njemačke vlasti.

„Koristili su izraz Eldorado“, prisjeća se taj čovjek svog susreta s kriminalcima. Ponašali su se besramno i samouvjereno: „Kradu korišćeno ulje za prženje – pa čak i sami koriste riječ ’krađa’. Nemaju apsolutno nikakvih problema s tim“, kaže on.

Eksperti procjenjuje da će potražnja za korišćenim uljem za prženje zbog proizvodnje biodizela nastaviti da se povećava u narednim godinama. A s tom potražnjom vjerovatno će da rastu i cijene. Firme za odlaganje otpada, poput one Štefana Heninga, zato se boje da će biti još više krađa. I da one malo toga mogu po tom pitanju da urade.