Teri Šulc  [ DW ]

30. 09. 2025. 10:11

Kako usrećiti Trampa: Mark Rute godinu na čelu NATO

Preuzevši vođenje NATO od Jensa Stoltenberga 1. oktobra 2024, nakon što je on na toj poziciji proveo cijelu jednu deceniju, bivši holandski premijer Rute znao je da preuzima zadatak koji je nadmašivao sve dosadašnje. Znao je da neće biti nikakvog „medenog mjeseca“, da neće biti lakog ulaska na tu poziciju, da neće biti prostora za početničke greške. Bio je favorit za taj posao, jer su evropski saveznici vjerovali da je upravo Rute najprikladniji za rješavanje onoga što će uskoro postati nesigurna situacija u odnosima s Vašingtonom – ako već Donald Tramp nešto više od mjesec kasnije bude ponovo izabran za predsjednika SAD.

Tokom kampanje, Tramp je otvoreno ponudio neprijatelju NATO, ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, da radi „šta god želi“ sa zemljama koje nisu ispunile obećanje iz 2014. da će potrošiti najmanje dva odsto svog BDP na odbranu. Njegova razmišljanja o napuštanju Sjevernoatlantskog saveza probudila su uspomene na Trampov prvi mandat.

Nikada ranije dvostruka odgovornost lidera NATO nije bila velika po pitanju dva od tri (glavna) cilja Alijanse, kako ih je „skovao“ njegov prvi generalni sekretar Lord Ismej: „držati Amerikance unutra“ i „Ruse napolju“. Treće načelo, naime „držati Njemce dolje“, odavno se potpuno preokrenulo u podsticanje Berlina da poveća svoj odbrambeni budžet i vojnu spremnost.

Strateška komunikacija

Rute je s uživanjem, ali ne baš potpuno transparentno, preuzeo ulogu obnavljanja američke posvećenosti NATO. Čak i prije Trampove inauguracije krenuo je na sastanak s novoizabranim predsjednikom u Mar-a-Lago, na putovanje koje je bezuspješno pokušavao da zadrži u tajnosti.

Odlučio je da radi gotovo u tišini, uprkos kritikama mnogih, dok je istovremeno predsjednik Tramp negodovao protiv danskog postupanja s poluautonomnom pokrajinom Grenlandom i obećavao da će preuzeti to najveće ostrvo na svijetu „na ovaj ili onaj način“. Nekoliko godina ranije, tada kao holandski premijer, Rute se „ubacio“ u Trampov monolog tokom njegovog prvog mandata, kada je američki lider rekao da bi bilo sve u redu i ako SAD i Evropa ne postignu trgovinski sporazum. „Ne!“, rekao je Rute. „Moramo da postignemo dogovor.“

Bivši zvaničnik Pentagona i NATO Džim Taunsend kaže da je naznaka onoga što se dogodilo Zelenskom tri nedjelje ranije, kada se nije složio s Trampom, bila previše svježa da bi iko očekivao da će Rute u tom trenutku s Trampom raspravljati o Grenlandu. „To se ne radi osim ako životi nisu u pitanju“, rekao je. „Nakon toga se tiho ide u akciju i ispravljaju se stvari. Dakle, mislim da za Rutea, da je tada uletio i pokušao nešto da kaže o tome, to ne bi prošlo dobro i pogoršalo bi situaciju.“

Taunsend, koji sada radi u Centru za novu američku bezbjednost, smatra da je Rute možda ipak „pretjerao“ u svom stalnom laskanju Trampu. „Svakako nije dobro toliko ugađati jednom savezniku“, primjetio je. „Ne možete imati favorite. Ali u ovom slučaju, s obzirom na to da su SAD moćan saveznik, važno je da Rute učini ono što je neophodno kako bi [Tramp] ostao uz Alijansu i bio aktivan u njoj, a ne da je gađa kamenjem.“

Put do Haga popločan dobrim namjerama

Ono što je trebalo učiniti za uspjeh samita u Ruteovom rodnom gradu Hagu u junu bilo je kristalno jasno: obezbijediti kolektivni sporazum kojim bi se stari cilj NATO više nego udvostručio, izdvajanja za odbranu u visini do pet odsto BDP. Trampov tim upozorio je da predsjednik možda neće ni doći na samit ako to ne bude dio dogovora.

I tako je uslijedilo intenzivno lobiranje od strane generalnog sekretara, dogodio se kreativan obrt kod španskog premijera kako bi se obezbijedila i njegova podrška, doduše bez eksplicitnog pristanka na pet procenata. Do trenutka kada je sastanak u Hagu započeo, Rute je uspio da isporuči obećanje i avion predsjednika SAD poletio preko Atlantika u pravcu Evrope.

„Ruteova sposobnost efikasnog suočavanja s unutrašnjim tenzijama i političkim pukotinama je dokazana“, kaže Rem Korteveg, rukovodilac američkog programa u institutu Kligenadael sa sjedištem u Hagu. „Evropski saveznici moraju da preuzmu više odgovornosti za sopstvenu bezbjednost. To je sada jasno. Obavezali su se na veća izdvajanja za odbranu, a SAD su se zauzvrat ponovo obavezale na odbranu alijanse. To su dobre vijesti. Problem je što ne znamo koliko je to trajno. Sve to bi moglo da se pokaže kao kratkoročni uspjesi. S obzirom na pritiske s kojima se alijansa suočava, druge važne, ali možda manje hitne teme, sada padaju u drugi plan.“

Kad smo već kod bilansa prve godine na čelu NATO, DW je zamolio nekoliko stručnjaka za spoljnu politiku da ocijene Rutea i njegovo djelovanje u proteklih 12 mjeseci.

Džim Taunsend, bivši zvaničnik Pentagona i NATO kaže: „Još je rano za njega, pa ćemo vidjeti hoće li se u godinama koje dolaze probiti do najbolje ocjene. Njegova energija i živahni optimizam su plus (u pravoj mjeri primijenjeni u pravo vrijeme). Ali pravi test je sada pred njim: kako će održati NATO na okupu i suočiti se s agresivnom Rusijom.“

Elena Lazaru, glavna direktorka ELIAMEP-a, Helenske fondacije za evropsku i spoljnu politiku: „Obezbijediti posvećenost saveznika povećanju odbrambenih izdataka u Hagu nije bio lak zadatak. Pomoglo je ponovo uspostavljanje osjećaja kontinuiteta i kredibiliteta alijanse. Rekla bih da je generalni sekretar svojih prvih 12 mjeseci prošao s adekvatnom kombinacijom strategije i diplomatije, uprkos povremenim komunikacionim propustima tu i tamo.“

Rute „usrećio“ Trampa

Rem Korteveg, rukovodilac američkog programa u institutu Kligenadael sa sjedištem u Hagu: „Za sada je sve u redu. Evropskim saveznicima NATO treba vremena – vremena za poboljšanje svojih vojnih sposobnosti i vremena za postepeno preuzimanje veće odgovornosti za evropsku bezbjednost. Rute je u velikoj mjeri doprinio tome da Tramp bude srećan i da Evropi da toliko potrebnog vremena. Ako se u međuvremenu mora dodvoravati američkom predsjedniku, pa neka to bude tako.“

Jan Leser, rukovodilac briselske kancelarije Njemačkog Maršalovog fonda Sjedinjenih Država: „Njegov učinak bih ocijenio veoma, veoma visokom ocjenom. Ispunio je očekivanja koja su postojala prije imenovanja u tom pogledu... ali ne samo to, on je takođe uspio da ubijedi alijansu oko nekih stvari koje je bilo vrlo teško učiniti, po pitanju potrošnje na primjer, ili u drugim stvarima. A onda će vjerovatno biti i novih izazova koji se odnose na pravila angažovanja u vezi s vazdušnim upadima Rusije i drugim stvarima gdje je konsenzus saveza apsolutno ključan.“

„Ali sada kada je sama alijansa sve više ugrožena [prijetnjama poput dronova, upada u vazdušni prostor, hibridnih operacija], ostaje da se vidi može li uvijek vedri i pomalo neformalni Rute efikasno da vodi NATO dok se suočava sa sve većim spoljnim pritiscima. Može li da bude i strog, ali i uključiv generalni sekretar?“