Jelena Đukić-Pejić (Zaječar)  [ DW ]

11. 06. 2025. 10:07

Nakon izbora u Zaječaru – opasnost od širenja rudnika?

„Zaječarci su počeli da se plaše širenja rudnika onda kada su primjećene prve bušotine“, kaže Predrag Nikolić, inženjer iz Zaječara. „Prvo su primjećene sonde na Kraljevici koje služe za geološka ispitivanja nekih magnetnih svojstava zemljišta. To je naravno diglo paniku. A onda je procurio jedan dokument, mislim iz 2022, kojim se daje dozvola za istraživanje na Kraljevici. Zatim smo vidjeli i bušotine, a sve vrijeme ljudima se ništa ne govori o tome“, priča nam Nikolić.

Tada su se on i pojedini Zaječarci zainteresovali za problem. Nikolić kaže da je njegov saradnik počeo da istražuje satelitske snimke, pa su tako došli do lokacije Malka Golaja, koja je dovoljno daleko od puta prema selu Nikoličevo. „Tamo bukvalno možete da radite šta hoćete, a da vas niko ne primijeti“, kaže naš sagovornik zabrinuto.

Daleko od očiju

Kad se siđe s puta za selo Nikoličevo, krivudavim, prašnjavim putem do Malke Golaje treba dvadesetak minuta vožnje. Okolo je samo šiblje i drveće. Tuda prolaze džipovi s rotacijom i crvenom zastavicom na vrhu. A onda znak: „Pažnja. Radilište“ – sa uputstvom za ponašanje u toj zoni.

Na toj lokaciji nekada je bilo lovište i tu još uvjek stoji lovačka čeka. I bez podizanja na visinu čeke, jasno se vide mašine i radnici Ziđina. Skrivena u travi stoji zapečaćena bušotina. Na njoj piše kada je započeto, a kad okončano bušenje, kao i dubina: 1.800 m.

To je samo jedna od 15 bušotina koje su aktivisti vidjeli. Pripadaju kineskoj kompaniji Malka Golaja Mining. Ona postoji od kraja prošle godine, baš kada su od grada dobili na korišćenje atarske puteve.

Ekološka organizacija Eko Istok, koja je nastala zbog ekstremno zagađenog vazduha u Zaječaru, bori se protiv rudarenja u tom kraju. I to baš zahvaljujući dokumentu o Kraljevici, najpošumljenijem dijelu u okolini Zaječara, s bogatim biodiverzitetom i staništem za neke rijetke vrste ptica i insekata. Zaječarci kažu da su to pluća grada.

„Trenutno je 11 istražnih dozvola na teritoriji Zaječara. Nalazište Malka Golaja sadrži procjenjenih 2,81 milion tona bakra s prosječnim sadržajem od 1.87 odsto, i 92 tone zlata sa sadržajem 0,61 gram po toni“, kaže Jelena Asonović Kuč iz Eko Istoka.

Ona ukazuje da je najveći problem ekspanzivno rudarenje Ziđina, odnosno što to „može da ostavi nemjerljive posledice, ne samo po našu zajednicu i ne samo po naše zdravlje, nego i po naše rijeke, jezera, vode, biodiverzitet i na zagađenje vazduha“.

„Ne može rudnik, može da se gaji paradajz“

Upravo je to bila jedna od glavnih tema kampanje opozicionih partija u Zaječaru uoči lokalnih izbora u nedelju 8. juna. Njihov plan je bio da povuku sve dozvole koje je dosadašnja vlast izdala i da ne dozvole nikakve nove istražne radnje.

„Za razliku od Bora, Zaječar nikada nije bio predviđen da bude rudarska kolonija. Prethodnih 20 godina ovaj režim je tendenciozno uništavao sela (aktuelni gradonačelnik Zaječara bio je gradonačelnik i u vrijeme Demokratske stranke, kao kadar URS, prim.aut), jer postoji plan da se na teritoriji Zaječara gradi rudnik“, tvrdi Uglješa Đuričković iz organizacije Zaokret, koji je učestovao na lokalnim izborima na listi Promjena u koju vjerujemo.

Kaže i da mu smeta to što ministar rudarstva izjavljuje da zbog građanskog bunta imaju problem s rudnicima u zapadnoj Srbiji, a da je u istočnoj Srbiji to sve u redu.

„Ovde se radi o tome da građani Zaječara nemaju potpunu svijest o tome šta se dešava, a mi pokušavamo da svima objasnimo kolike nam opasnosti od rudarenja obojenih metala prijete. Svako može da proda zemlju Ziđinu, to je u redu. Ali, na toj zemlji ne može da se pravi rudnik, već može da se gaji paradajz. Da bi se pravio rudnik, mora da se prevede iz poljoprivrednog u građevinsko zemljište“, kaže Đuričković i ponavlja da je zadatak lokalnih političara da to ne dozvole. Podsjeća i da više od 400 ljudi godišnje oboli od kancera u Boru, gdje se agresivno rudari otkako je došao Ziđin.

Ziđin: Nema potvrđenih rudnih ležišta

Plan opozicije pred izbore bio je da ponište odluku od prošlog decembra o dodjeli atarskih puteva kineskoj kompaniji, da prekinu postupke u kojima dobijaju priključke da iz Timoka crpe vodu i da ne donesu lokalni prostorni plan.

Kompanija Ziđin nije pristala na razgovor s novinarskom ekipom DW, ali je posle dužeg vremena pristala da odgovori putem mejla. Njihova portparolka je u telefonskom razgovoru rekla da se kompanija ograđuje od političke situacije u Srbiji.

U svom odgovoru za DW navode da je kompanija Malka Golaja Mining osnovana radi „direktnijeg kontakta s lokalnim institucijama i građanima, potencijalnim dobavljačima za nabavku potrebnog materijala, brže i efikasnije razmjene informacija, veće transparentnosti u radu, kao i stvaranja i održavanja dobrih odnosa sa zajednicom“.

Dodaju i da se na lokaciji Malka Golaja „sprovode redovna geološka istraživanja koja predstavljaju ranu fazu radova u vidu geofizičkih mjerenja, geohemijskih analiza, uzorkovanja“, da se „definiše ležište, izrađuju geološki elaborat i konceptualne studije“, a po potrebi „rade i dodatna ispitivanja“. Objašnjavaju da „ta faza može da traje desetak i više godina“.

Napominju još da je „nemoguće davati bilo kakve prognoze kako bi rudnik mogao da izgleda“, jer nemaju „potvrđena rudna ležišta, niti dokazane rezerve“, ali naglašavaju da su „rude bakra i zlata od strateškog značaja za Srbiju“, da bi otvaranje novog rudnika „donjelo brojne prednosti i koristi državi“, kao i da bi „doprinjelo razvoju lokalne zajednice i unapređenju standarda stanovništva“.

U to, međutim, ne vjeruju ni građani, ni ekološki aktivisti, ni opozicioni političari. I prof. dr Snežana Šerbula sa tehnološkog odseka Katedre za zaštitu životne sredine Tehničkog fakulteta u Boru, upozorava na opasnosti od rudnika, a posebno po vode kojima je zaječarski kraj veoma bogat.

Već je uništena jedna žila ljekovite vode

„Sve vode se nalaze na dubini do 300 metara, a ovo što radi Ziđin – ispitivanje, a i samo rudarenje – ide i do 1.600 metara dubine. Oštećuju se podzemni vodotokovi, zdrave pijaće vode i miješaju se s rudarskim otpadom, s rudarskom jalovinom ili sa samom rudom na većim dubinama. Na taj način dolazi do zamućivanja i do zagađenja tih podzemnih voda“, kaže prof. dr Šerbula, koja na svojoj katedri predaje upravo tehnologiju vode.

Ona objašnjava da se baš u Nikoličevu oštetila jedna podzemna žila ljekovitih voda, pa Nikoličevska banja, koja je vjekovima imala toplu, ljekovitu vodu, tu vodu sada više nema. Šerbula kaže da je sada ta žila najvjerovatnije otišla negdje u podzemne jame i pećine, i da će se vratiti kao zagađena voda.

Dodaje i da je postojanje takvog rudnika izuzetno opasno po zdravlje čovjeka, jer je u dosadašnjim doktorskim disertacijama utvrđeno da u drvenastim, žbunastim, ljekovitim biljkama, kao i u jednogodišnjim i zeljastim biljkama, voću i povrću, ima povećanih koncentracija svih onih metala i metaloida kojih ima u samoj rudi.

„Što je bliže rudarskom metalurškom kompleksu, tu u biljkama najviše ima arsena, bakra i sumpora, a u vazduhu ima povećanih količina PM-čestica s visokim sadržajem arsena, kadmijuma, olova, bakra, cinka i svih minerala koji prate rudu bakra na ovom području.“

Sagovornica DW smatra da bi država morala da napravi strategiju kontrolisanja tih eksploatacija rudnih ležišta pod strogo kontrolisanim uslovima, sa sopstvenim inspekcijskim nadzorom i svojim ugovorima, jer su prirodna bogatstva važna, ne samo za ovu generaciju, već i za buduće, jer se radi o tri osnovna životna resursa – vodi, vazduhu i zemljištu. Za sada, zaključuje prof. dr Šerbula, na stručnjacima i aktivistima je da i dalje ukazuju na probleme za stanovništvo kako bi se oštećenja minimalizovala.