B.B. [ Dan ]

Upravni sud vratio Solanu Eurofondu

Upravni sud odlučio je da je rješenje o upisu države na prostoru Solane "Bajo Sekulić" u Ulcinju nezakonito.

Stečajna uprava Solane "Bajo Sekulić" je podnijela tužbu Upravnom sudu nakon što je Ministarstvo finansija, odnosno Uprava za katastar, područna jedinica Ulcinj, polovinom juna 2022. godine upisala kao vlasnika imovine Solane, sa pravom svojine, državu Crnu Goru, a sve na osnovu rješenja Vladinog Savjeta za privatizaciju koje je donijelo rješenje da Eurofond nije platio tržišnu naknadu za akcije Solane.

Ovim rješenjem Upravnog suda, imovina Solane će se ponovo vratiti Eurofondu, koji je većinski vlasnik Solane u stečaju. Tačnije, stečajna uprava će moći da nastavi sa prodajom imovine, što je i radila godinama prije ovog rješenja Ministarstva finansija.

Na čelu Savjeta za privatizaciju polovinom 2022. godine je bio premijer Dritan Abazović, na čelu Ministarstva finansija Aleksandar Damjanović, Uprave za katastar Koča Đurišić, a PJ Ulcinj Dževdet Čaprići.

Upravni sud je usvojio tužbu stečajne uprave i poništio rješenje o upisu prava svojine državi Crnoj Gori nad imovinom Solane.

"U navedenoj presudi Sud je zauzeo stav da je pravo na transformaciju ekskluzivno rezervisano za lica koja su u katastru nepokretnosti upisana kao nosioci prava upravljanja, korišćenja, odnosno trajnog korišćenja i raspolaganja na zemljištu u društvenoj, sada državnoj svojini. Stoga, a contrario ovim pravom ne može da se koristi lice (pravno ili fizičko) koje nije upisano kao titular ovog prava. To proizilazi iz dikcije člana 420 stav 1 ZOSPO-a gdje se na nedvosmislen način propisuje na čiji "zahtjev" se transformacija može realizovati. U vezi sa iznijetim, da bi Država svoje pretenzije u pogledu vlasničkih prava na predmetnim nepokretnostima mogla ostvariti, neophodno bi bilo da eventualno inicira parnični postupak u kome bi se raspravljalo o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje prava svojine, sem ukoliko nije riječ o zemljištu na kome bi Država ex lege, s obzirom na kategoriju zemljišta mogla imati pravo svojine. Taj postupak se ne može nadomjestiti, kako je to ovdje urađeno, kroz primjenu člana 419 i 420 ZOSPO-a, jer je to pravo rezervisano za nosioce užeg stvarnog prava od prava svojine koji, uz ispunjavanje određenih uslova, mogu to svoje pravo transformisati u pravo svojine. Navedeni zaključak podupire i naslov člana 419 koji nosi naziv "Pretvaranje prava iz društvene svojine". Pritom, za ukazati je da se Sud, u konkretnom slučaju, bavio proceduralnim uslovima da Država po osnovu navedenih zakonskih odredbi bude upisana kao vlasnik, pri čemu to ne znači da je Sud prejudicirao mogućnost da Država, u nekom drugom upravnom ili sudskom postupku, stekne vlasništvo nad predmetnom imovinom", naveli su iz Upravnog suda pojašnjavajući presudu.

U prilog iznijetom, kako su kazali, svjedoči i ratio legis propisivanja ovih odredbi, kao i pravna doktrina.

"Stupanjem na snagu ZOSPO-a prestaju prava koja su na stvarima nastala u periodu "važenja društvene svojine i koja su u punom smislu egzistirala sve do donošenja Zakona. U eri vladavine društvene svojine (kao svačije i ničije) moguće je naći argumente za opravdanje postojanja tih prava, koja su joj imanentna, a kojima su zakonodavci htjeli, čisto neuspješno, da joj daju kakav-takav imovinsko-pravni izraz. Danas, nema opravdanja da u eri vladanja novih svojinsko-pravnih odnosa ova prava egzistiraju i dalje. Prava iz bivše društvene svojine bila su smetnja za realizaciju investicionih, prodajnih i drugih aranžmana. Najveći broj društveno-pravnih lica je u stvari prestao da postoji i umjesto njih nastali su novi subjekti, kao njihovi pravni sljedbenici. Na ove subjekte prešla su i nepretvorena prava iz društvene svojine. Naravno, to je samo po sebi protivrječno. Dakle, da bi pretvaranje ovih prava bilo pravno valjano treba da se ostvare sljedeće pretpostavke: (1) postojanje prava upravljanja, korišćenja, odnosno trajnog korišćenja i raspolaganja na zemljištu u društvenoj, odnosno državnoj svojini; (2) podobnost zemljišta da bude objekat prava svojine; (3) da posebni zakon ovo pretvaranje ne zabranjuje ili da zainteresovano lice ne dokaže da je prije stupanja na snagu ZOSPO-a steklo pravo svojine na zemljištu i (4) da je plaćena tržišna naknada za zemljište i to samo u slučajevima gdje je pravo stečeno u postupku privatizacije ili stečaja". Pritom, u konkretnom slučaju transformacija, u smislu citiranih odredbi ne može se realizovati ni shodno stavu 2 člana 419 ZOSPO-a, budući da ta odredba stipuliše situaciju kada nije plaćena tržišna naknada u postupku privatizacije ili stečaja i u tom slučaju zemljište "ostaje" u svojini države. Međutim, s obzirom na činjenicu da se članovi 419 i 420 ZOSPO-a moraju integralno tumačiti, te kako član 420 decidno navodi na zahtjev kog lica se može izvršiti intabulacija vlasničkih prava, to se, po mišljenju ovog suda, ne radi o transformaciji", pojašnjeno je u presudi Upravnog suda.