Irina Ukina  [ DW ]

11. 06. 2025. 10:06

Prirodni raj nastao nakon uništenja hidroelektrane Kahovka

Hodamo po prostoru nekadašnjeg akumulacionog jezera brane Kahovka. Do prije dvije godine voda je ovdje bila duboka nekoliko metara. Nakon uništenja hidrocentrale Kahovka u junu 2023, za šta se Ukrajina i Rusija međusobno optužuju, na ovom mjestu u početku je bila pustinja. Danas ovdje buja vegetacija u kojoj živi veliki broj životinja.

Najveća ukrajinska rijeka Dnjepar ponovno je oblikovala ogromna poplavna područja kakva su postojala prije izgradnje hidrocentrale 1950. godine. Ekolog Vadim Manjuk kaže da Dnjepar na ovom području ima mnogo rukavaca.

„Ono što se događa u velikim djelovima ove poplavne doline nije vidljivo golim okom, ali svuda ima sličnih potoka“, objašnjava ekolog. „Ti dotoci mogu da imaju snažan tok, ali mogu da budu i uski ili širi, slični barama. Svi ti lavirinti postojali su i prije nego što je ovo područje potopljeno zbog izgradnje hidrocentrale.“

Povratak divljine

Žubor potoka stalno prekida cvrkut ptica. „Orao štekavac! Samo zbog njega se isplati ponjeti dvogled. On je bio pravi gospodar neba doline Dnjepra“, kaže Manjuk i kroz dvogled posmatra nebo.

Tokom više sati boravka vidjeli smo i jastreba, škanjca, čaplju, lastavice, zmije, jednog dabra pižmovca, pa čak i tragove divljih svinja. Mještani pričaju da su viđali i srne i jelene. Prema ekologu Manjuku, grmlje vrvi od insekata: mrava, osa, stenica, leptira, bogomoljki...

Na tlu pronalazimo okamenjene kosti praživotinja i djelove keramike. Jedna kost izgleda kao papak. Manjuk je uzima u ruku i kaže: „Ovo je veoma stara kost. Tada još nije bilo krava. Ima ovde mnogo takvih kostiju – i od vunastih nosoroga i od mamuta, dakle velikih životinja.“

Iz pustinje u šume i livade

Prije godinu dana već smo s ovim ekologom obišli područje nekadašnje akumulacije. Sada ovdje raste znatno više vrsta biljaka. Dok je tada bilo oko 200 vrsta cvetnica, danas ih ima gotovo 500. Tamo gdje je nekada bio samo pijesak, sada su zelene livade. Svuda cvetaju makovi, šaš, čičak, metvica i šumska raž. Svega toga nije bilo prije godinu dana, naglašava ekolog. „Vremenom će se ovdje razviti ne samo šume, nego i livade“, uvjeren je Manjuk.

Stabla se u međuvremenu uzdižu i pet-šest metara u visinu. Vrbe i topole rastu ponegdje i po metar za godinu dana, procjenjuje ekolog. Upozorava nas da dalje ne idemo, jer je suviše opasno. „Šuma se promijenila – postala je gušća i veća“, kaže.

Prošla godina nije bila laka za ovu poplavnu dolinu, kaže. Ljeto i jesen 2024. bili su previše suvi, pa su stabla počela da se suše. Ali, u proljeće su došle kiše, pa su se oporavila. „Ove godine su položili prvi ispit suše, ali sada treba vidjeti kako će biti do kraja godine“, žali se Manjuk.

Opet hidrocentrala?

Ostaje pitanje: ima li ovaj prirodni raj koji se vratio uopšte budućnost? U Ukrajini se još uvjek raspravlja om tome da li se isplati obnavljati uništenu hidrocentralu Kahovka. Ekolog i istoričar agrara Petro Volvač je još kao dijete tumarao po ovim poplavnim područjima, još prije nego što je izgrađena sada uništena hidrocentrala, a čitavo područje postalo akumulaciono jezero. On je protiv obnove, jer bi to značilo uništenje obnovljene prirode. S njime se slaže i Vadim Manjuk. „Siguran sam da bi ovaj nacionalni park bio među deset najboljih u Evropi. Bio bi nevjerovatan“, uvjeren je ekolog.

Važni razlozi i za hidroelektranu

Ipak, inženjeri smatraju da je čitav sistem hidrocentrale Kahovka izuzetno važan: prije svega za snabdjevanje vodom i stanovništva i preduzeća, za navodnjavanje u poljoprivredi, ali i za plovidbu rijekom i energetski sistem. Nakon uništenja hidrocentrale više nema dovoljno vode za sve.

Oleh Paščenko iz hidrocentrale Kahovka kaže da nestanak akumulacije ugrožava opstanak čitavog regiona. „U bunarima je svake godine sve manje vode“, kaže. Nivo podzemnih voda već je u prvih šest mjeseci nakon uništenja brane pao za pet metara, a sada je na 15 metara dubine, pa i više. Paščenko smatra da će 2025. biti teška za Dnjepar, jer je dotok vode tri do pet puta manji nego inače. Zato se akumulacija mora obnoviti – inače će biti još gore. „Tu će da nastane pustinja“, upozorava.

Paščenko kaže da sadašnje stanje još nije dramatično, ali samo zato jer tu sada ima znatno manje stanovnika zbog rata, a ni poljoprivreda, ni industrija ne rade punim kapacitetom. Ali vode će nedostajati čim ljudi počnu da se vraćaju.

Voda potrebna i za nuklearku

U međuvremenu državno energetsko preduzeće Ukrhidroenergo radi na planovima obnove hidrocentrale i akumulacije. U početnoj fazi trebalo bi da se istraže ostaci brane i dno bivše akumulacije. Nakon toga bi mogla da započne obnova centrale. To bi moglo da potraje pet do šest godina, jer samo punjenje akumulacije vodom zahteva dve godine, poručuju iz Ukrhidroenerga. Uvjereni su da se samo tako može garantovati sigurno snabdjevanje regiona pitkom vodom.

Vršilac dužnosti generalnog direktora Ukrhidroenerga, Bohdan Sučezki, kaže: „Ako država to bude tražila, izgradićemo tu veliku elektranu. Sve zavisi od ekonomske situacije. Osim toga, bez akumulacije Kahovka i prema mišljenju stručnjaka, nije moguć ni bezbjedan rad nuklearne elektrane Zaporožje.“