Marsel Firstenau  [ DW ]

26. 06. 2024. 14:44

Njemačka: koliko je opasan kriminal klanova?

Mahmud Jaraba od 2015. proučava milje arapskih, turskih i kurdskih velikih porodica. U njemačkim medijima i u policijskom rečniku se za njih ustalila sporna reč „klan“. Taj stručnjak sa Univerziteta Erlangen-Nirnberg uradio je analizu za berlinsku organizaciju Medijska služba integracija. Prema njemu asocijacije koje idu uz tu riječ jesu kriminal, paralelno društvo i nasilje.

Primjer su dva spektakularna slučaja pljačke muzeja u Drezdenu 2019. i Berlinu 2017. „U oba slučaja bila je potrebna profesionalna kriminalna organizacija i kriminološki se ona ocjenjuje kao porodično baziran kriminal“, navodi se u analizi. Za tu vrstu kriminala karakteristično je postojanje dobro povezanih članova porodice u zemlji i inostranstvu.

Članovi klana pod pritiskom

Kada policija uhapsi nekog člana takve porodice, njega mogu da zamijene drugi članovi. „Najčešće se rođaci dobrovoljno prijave za to ili to urade pod pritiskom“, piše Jaraba. On je do svojih saznanja došao razgovorima s direktnim učesnicima. Osim toga, razgovarao je sa nizom stručnjaka koji rade u policiji ili socijalnim službama.

Pojam „klan“ taj politikolog smatra problematičnim, navodeći da velike porodice nisu homogene grupe. Početno blisko rođaštvo se tokom decenija diferenciralo. „Danas se najveći broj njih međusobno ne poznaju“. Njegovo istraživanje je pokazalo da su organizatori porodično zasnovanog kriminala nekolicina užih familija. „Otud ne postoje ’šefovi klanova’ koji predvode i organizuju kriminalne aktivnosti i strategije i upravljaju njima.“

Policijska definicija: etnički izolovana subkultura

Policija definiše klanove kao „etnički izolovane subkulture“. Jaraba kritikuje tu definiciju, jer prema njemu ona dovodi u zabludu. Doduše, kako kaže, velike porodice zaista žive u nekoj vrsti subkulture u pogledu nekih kulturnih i socijalnih aspekata, ali tamo gdje postoji kriminal, ne može se govoriti o izolovanosti

Naučnik je u jednoj anketi došao do zaključka da najveći broj pripadnika takvih porodica odbacuje kriminal i da želi efektivno suzbijanje kriminala. „Zato ne bi trebalo da muslimani ili pripadnici velikih porodica budu izloženi generalnoj sumnji“, piše u analizi.

Racije u nargila barovima i berbernicama

Jaraba je posebnu pažnju obratio na pokrajine Berlin, Donju Saksoniju i Sjevernu Rajnu Vestfaliju. Na ta tri mjesta je suzbijanje klanskog kriminala postalo težište policijskog rada. Zato se redovno sprovode provjere pojedinaca i radnji kao i racije u nargila barovima i berbernicama. Tu taktiku je policija nazvala „hiljadu uboda iglom“, a cilj je povećanje pritiska na kriminalni milje.

U navedene tri njemačke pokrajine se godišnje objavljuje policijski izvještaj o klanskom kriminalu. U njima se mjere koje preduzima policija izričito obrazlažu „subjektivnim osjećanjem bezbjednosti“ stanovništva. Medijska služba integracija je postavila pitanje šta to tačno znači, a Ministarstvo unutrašnjih poslova Sjeverne Rajne Vestfalije je odgovorilo: „Kriminalnim članovima velikih tursko-arapskih porodica je u prošlosti uspjevalo da zastraše stanovništvo agresivnim nastupom, prestupima protiv javnog reda, krivičnim djelima koja su počinili iz veće, zatvorene grupe ljudi, polažući očigledno pravo na određena regionalna područja“.

Krivična djela iz tog miljea znatno ispod jednog procenta

Nasuprot subjektivnom doživljaju, objektivne brojke i statistički podaci govore nešto drugo. Udeo krivičnih djela za koja se pretpostavlja da su ih počinili klanovi u Berlinu, Donjoj Saksoniji i Sjevernoj Rajni Vestfaliji iznosi između 0,17 i 0,76 odsto.

Kriminološkinja Danijela Hunold s Berlinske visoke škole za ekonomiju i pravo (HWR)smatra da je strategija koju su izabrali politika i policija upitna. „Poći od etničke pripadnosti nije problematično samo pravno, već je neefikasno i u policijskom smislu“. Hunold je od 2019. do 2022. radila u Pokrajinskoj kancelariji za suzbijanje kriminala u Bremenu. Još u to vrijeme je bila suočena sa fenomenom kriminala klanova. Ona zaključuje da se sugeriše teza da je za suzbijanje ove forme kriminala potreban specifičan pristup policije. „To ne mnogu da potvrdim iz kriminološke i policijske perspektive“, kaže Hunold.

*ovaj članak je najpre objavljen na nemačkom jeziku