Danijel Čelecki [ TVCG ]

priča sa mještanima

"Sjećanja ne blijede, ne znamo zašto se toliko godina ćutalo"

Miroslav Knežević, četrnaestogodišnji dječak veseo i razdragan, odličan đak, omiljen među mještanima Murina, krenuo je u prodavnicu, blizu mosta, da kupi sladoled Juliji i Oliveri.

Prošlo je podne. Petak. Varošica puna ljudi. Bez sirena i najave most je zasut bombama. U prečniku od dva kilometra popucali su svi prozori na kućama. Za nekoliko minuta stradalo je šest, a ranjeno osam stanovnika.

Radomir Komatina, sin stradalog Manojla Komatine ispričao je za RTCG tužnu priču koja se dogodila tog dana. 

"Tražili smo Miroslava tri dana. Neko kaže pobjegao je gore, neko dolje, a on je u mrtvačnici. Nismo ga mogli poznati. Nije imao glavu, nije imao ruke, nije imao noge...", prisjeća se Radomir. 

Julija Brudar, Olivera Maksimović, Vukić Vuletić, Milka Kočanović i Manojlo Komatina takođe su tog dana izgubili život.

Napad na Murinu predstavnici NATO alijanse pravdali su potrebom da spriječe prebacivanje vojske SR Jugoslavije preko Lima i njeno dalje kretanje ka Kosovu. 

"Lim je mala rijeka. Vojska može da prođe bilo gdje. Jedan most je ispod 3 kilometra, drugi je iznad 3 kilometra. Zašto baš u centru varošice, u petak kad je najveća frekvencija ljudi, baš u tom trenutku? Zbog čega? To je samo neko izazvao namjerno žrtve. Ništa drugo", kaže Ivan Vuletić, sin stradalog Vukića.

Nesreću stanovnika Murina godinama je, kako tvrde mještani, ignorisala i bivša crnogorska vlast. Tako se, kažu, ponašao i Javni servis.

"Svake godine preživljavamo isto. Bukvalno kao da se to juče desilo. Ta sjećanja ne blijede. Ta nepravda tolikih godina nas nešto dodatno tjera da to ne zaboravimo. Ne znam zbog čega se ćutalo, zbog čega se oko toga nije pričalo. Ipak smo mi građani Crne Gore. Mi nismo građani nijedne druge države", kaže Vuletić. 

Nijedna porodica na Murini koja je izgubila člana nije obeštećena. Ivan Vuletić je pokušao da aktivira očevo osiguranje, ali sudskom presudom je odlučeno da nema pravo na naknadu, jer se nesreća dogodila u vrijeme rata.

"Međutim, ratno stanje nikad nije zvanično proglašeno. Ono što se i danas od pojedinih političara može čuti je da je bombardovanje bilo humanitarni čin", kaže Vuletić.

Kako god zvali ono što se dešavalo od 24. marta do 10. juna 1999. godine - NATO intervencija, NATO agresija ili NATO bombardovanje, činjenica je da je u Crnoj Gori od bombi poginulo 10 osoba.