L.V.

Amorim je uspio da Junajted napravi još gorim

Ako Ser Džim Ratklif ove sedmice najavi novi talas otpuštanja u klubu, cinična sugestija bi mogla biti da započne sa trenerom, njegovim pomoćnicima i igračima Mančester junajteda. Ekipa je napustila Gudison Park sa dvostrukim oprostom – prvo zahvaljujući povratku u meč u kojem je Everton bio daleko nadmoćniji, a zatim zbog odluke sudije Endija Medlija da u nadoknadi preinači sopstvenu odluku i poništi penal za domaće. Ipak, to ne mijenja činjenicu da je Junajted bio užasan.

Nekoliko sati kasnije, Vest Hem je pobjedom nad Arsenalom zacementirao situaciju u kojoj se Junajted nalazi na 15. mjestu samo zahvaljujući gol-razlici. Taj broj ima dodatnu težinu – 15 utakmica, 15 bodova pod vođstvom Rubena Amorima. Nije baš forma za ispadanje iz lige, iako su navijači Evertona uživali u skandiranju „ispadate!“ kada su vodili 2:0. Međutim, u periodu otkako je Amorim preuzeo tim, samo tri novopromovisana kluba osvojila su manje bodova.

Prisustvo Sera Aleksa Fergusona na tribinama često se koristi kao argument da menadžerima treba dati vrijeme. Neki ga i dobiju, ali uz napomenu da je Ferguson izuzetak od svakog pravila. Kritika na račun Amorima je da je, umjesto napretka, sa više vremena njegov Junajted postajao sve gori.

Junajted je osvojio samo osam bodova iz posljednjih deset utakmica. Remi protiv Evertona bio je laskav, baš kao i pobjeda nad Fulamom. Protiv Sautemptona su dominirali samo posljednjih 15 minuta, a jedini zasluženi i impresivan rezultat pod Amorimom ostaje 2:2 na Enfildu.

Bruno Fernandes – spasitelj u sistemu koji ne funkcioniše

Bruno Fernandes izvukao je Junajted protiv Evertona. Superklubovi rijetko tonu toliko nisko jer imaju pojedince sposobne da sami donesu rezultat čak i kada sve drugo ne funkcioniše. Tako je protiv Sautemptona ključnu ulogu imao Amad Dijalo, sada povrijeđen.

Dejvid Mojes imao je razloga da žali zbog Fernandesove intervencije, ali škotski trener možda i sam proučava statistiku. Mojes je dobio 50% ligaških utakmica na klupi Junajteda, dok Amorim ima samo 26,67%. Različita vremena, različiti timovi – Portugalac nije naslijedio ekipu koja je bila prvak, ali brojke su i dalje poražavajuće.

Da li je Amorimova vizija pogrešna?

Amorim nije birao većinu ekipe, izuzev Patrika Dorgua i tinejdžera Ajdena Hevena, ali osim Karlosa Alkaraza, ni Mojes nije na Gudisonu raspolagao igračima koje je sam doveo. Jedini njegov transfer na terenu bio je Šejmus Kolman, doveden još 2009. godine.

Mojes je preporodio Everton, dok Junajted izgleda energetski iscrpljeno. Problem nije samo u Amorimu – ekipa je puna sporih igrača. Međutim, ne mogu da pritisnu protivnike, niti da igraju brzo pas igru. Bez obzira na taktiku, ulaze u utakmice katastrofalno. U posljednjih 11 ligaških mečeva, postigli su samo jedan gol u prvom poluvremenu – i to iz penala.

Amorim je doveden kao progresivan trener, ali ko je napredovao pod njegovim vođstvom? Osim Amada Dijala, možda niko. Mnogi su nazadovali, uključujući i napadače.

Rasmus Hojlund nije postigao gol u posljednjih 16 nastupa u svim takmičenjima.

Džošua Zirkzi je bez gola u posljednjih 12 mečeva Premijer lige.

Markus Rašford, kojeg je Amorim odstranio iz tima, bio je ključni igrač u povratku Aston Vile protiv Čelsija.

Dok Amorim izgleda izgubljeno, Mojes na Gudisonu, sa ograničenim resursima i bez insistiranja na filozofiji, pronalazi načine da pobjeđuje. Možda bi Amorim mogao nešto naučiti iz toga – ako je spreman da nauči.

Pogrešan izbor pomoćnika?

Postavlja se pitanje – da li je Amorim trebalo da zadrži bivšeg privremenog trenera Ruda van Nistelroja kao iskusnijeg savjetnika? Van Nistelroj bi mu mogao poslužiti kao glas razuma, a i spasio bi ga od traumatičnog iskustva u Lesteru.

Međutim, Amorim je ostao vjeran mladom trenerskom timu koji ga je pratio iz Sportinga. Njegov pomoćnik Karlos Fernandes zadužen je za prekide, ali Junajted i Vulverhempton primili su najviše golova iz kornera u ligi.

Problem, naravno, nije samo u prekidima.

Ako je Junajted pod Erikom ten Hagom bio taktički najgora ekipa u ligi, sada su to pod Amorimom – samo na drugačiji način. Formacija 3-4-3 je neskladna, s igračima van svojih prirodnih pozicija. Junajted nije samo ekipa sa „kvadratnim kockama u okruglim rupama“ – tu su i pravougaone, trougaone i šestougaone kocke. Sve osim onih koje odgovaraju sistemu.

U nekom trenutku, vodeći ljudi Junajteda moraće da donesu odluku da li su i sami stavili kvadratnu kocku u okruglu rupu.

Uporedimo ih sa njihovim kolegama iz Evertona.

Novi vlasnici oba kluba donijeli su po jednu ključnu odluku. Friedkin Group je optužena da je bila neinspirativna kada je vratila Mojesa, ali sada ta odluka izgleda genijalno.

Ratklif i Ineos mislili su da su pronašli budućnost u Amorimu. Umjesto toga, sadašnja realnost postala je još neprijatnija.

Možda je ovo kratkotrajna bol koja će donijeti dugoročni uspjeh.

Ali, za sada, nema dokaza da će biti tako.