B.Bu. [ RTS ]

Švedska studija: Tetovaže povezane sa većim rizikom od melanoma

Mogu li tetovaže da zaštite kožu od štetnih sunčevih zraka ili samo pogoršavaju zdravlje kože? Nova studija stručnjaka sa Univerziteta Lund ukazuje da možda ima razloga za brigu.

Otkrili smo da ljudi sa tetovažama imaju 29 odsto veći rizik od razvoja melanoma, najsmrtonosnijeg oblika raka kože koji se često povezuje sa izlaganjem ultraljubičastom zračenju.

Međutim, tetovaže nisu izgledale kao faktor koji povećava rizik od planocelularnog karcinoma, drugog tipa raka kože povezanog sa ultraljubičastim oštećenjem. Iako oba kancera dijele zajednički uzrok, nastaju iz različitih tipova ćelija i razlikuju se po težini, pri čemu je melanom mnogo opasniji.

Tetovaže su snažan oblik samoizražavanja i važan dio savremenog identiteta. U Švedskoj je otprilike svaki treći odrasli čovjek istetoviran, što pokazuje da je tjelesna umjetnost u potpunosti postala dio mejnstrima.

Ipak, uprkos njihovoj popularnosti, naučnici i dalje ne znaju da li tetovaže imaju uticaj na zdravlje i kako se eventualni efekti mogu razvijati tokom vremena.

Epidemiolozi sada pokušavaju da odgovore na ova pitanja. Istraživanje je izazovno jer se ljudi koji biraju da se tetoviraju često razlikuju od onih koji to ne čine na načine koji mogu uticati na zdravstvene ishode.

Drugi problem je to što se u većini zdravstvenih kartona ne bilježi da li se neko tetovirao, što otežava praćenje dugoročnih obrazaca. Bez te osnovne informacije teško je utvrditi da li same tetovaže utiču na zdravlje ili su razlike posljedica drugih faktora.

Melanom i planocelularni karcinom razvijaju se sporo i relativno su rijetki, što dugoročna istraživanja čini još težim. Praćenje velikih grupa tetoviranih i netetoviranih ljudi tokom mnogo godina bilo bi skupo i vremenski zahtjevno.

Zato je tim stručnjaka sa švedskog Univerziteta u Lundu koristio drugačiji pristup. Počeli su sa ljudima koji su već bili dijagnostikovani sa rakom i vratili se unazad da vide ko je imao tetovaže. Ova vrsta istraživanja, poznata kao studija slučaja i kontrole, efikasan je način da se otkriju potencijalne povezanosti.

Švedska vodi visokokvalitetne nacionalne registre koji bilježe podatke o zdravlju i demografiji. Iz Nacionalnog registra raka identifikovali smo sve starosti od 20 do 60 godina koji su dijagnostikovani sa melanomom 2017. ili planocelularnim karcinomom između 2014. i 2017.

To je uključivalo 2.880 slučajeva melanoma i 2.821 slučaj skvamoznog karcinoma. Za svaki slučaj odabrali smo tri osobe iste starosti i pola iz Registra ukupne populacije, koje nisu imale rak kože.

Zatim smo svim učesnicima poslali upitnike o tetovažama – ukrasnim tetovažama, trajnoj šminki i medicinskim tetovažama, kao i o njihovoj veličini, lokaciji i uzrastu kada su se prvi put istetovirali. To nam je omogućilo da utvrdimo da li je osoba bila tetovirana prije ili poslije razvoja raka.

Ukupno je 5.695 ljudi učestvovalo u studiji o melanomu (1.598 sa melanomom) i 6.151 u studiji o skvamoznom karcinomu (1.600 sa tim rakom).

Ljudi sa tetovažama imali su 29 odsto veći rizik od razvoja melanoma u poređenju sa onima bez tetovaža. Povećanje rizika izgledalo je najveće kod onih koji su imali tetovaže duže od deset godina, iako je broj ljudi u ovoj grupi bio manji, pa rezultate treba tumačiti oprezno.

Za planocelularni karcinom tetovaže nisu činile razliku. Rezultati su bili dosljedni u svim analizama, ukazujući da nema povezanosti između tetovaža i ovog tipa raka kože.

Takođe, nisu našli dokaze da veće tetovaže povećavaju rizik. To je bilo neočekivano, jer veće tetovaže sadrže više mastila, a time i više potencijalno štetnih supstanci.

Jedno moguće objašnjenje je da mastilo od tetovaža ne ostaje ograničeno samo na kožu. Imunološki sistem ga prepoznaje kao stranu supstancu i transportuje dio čestica mastila u limfne čvorove.

Te čestice tamo mogu ostati dugoročno. Iako još ne znamo da li to izaziva štetu, moglo bi da dovede do hronične upale, koja je povezana sa razvojem raka.

Drugo objašnjenje može biti greška u mjerenju – ljudi imaju tendenciju da precjenjuju veličinu tetovaža. Buduće studije sa preciznijim mjerenjima mogle bi da razjasne ovo pitanje.

Način života i zbunjujući faktori
Ono što ovu studiju čini jedinstvenom jeste širok opseg faktora načina života koji su uzeti u obzir. Uključeni su podaci o izlaganju suncu (na poslu i u slobodno vrijeme), korišćenju solarijuma, pušenju, nivou obrazovanja, bračnom statusu i prihodima domaćinstva. Takođe smo uzeli u obzir tip kože, pigmentaciju, godine i pol.

Ovi detalji su važni jer mogu uticati i na to ko se tetovira i na to ko razvija rak. Na primjer, ljudi koji mnogo vremena provode na suncu mogu biti skloniji tetoviranju, ali i razvoju melanoma. Usklađivanje ovih razlika smanjuje pristrasnost i jača povjerenje u rezultate.

U istraživanju se ovaj problem naziva konfundiranje. Ako se zbunjujući faktori ne kontrolišu pravilno, mogu iskriviti nalaze i dovesti do pogrešnih zaključaka.

Nedavno istraživanje u SAD sugerisalo je da velike tetovaže mogu čak smanjiti rizik od melanoma, ali ta studija nije kontrolisala ključne faktore kao što su tip kože ili UV izlaganje.

Rezultati bi, stoga, mogli odražavati ponašanje, a ne biologiju. Na primjer, ljudi sa velikim tetovažama možda izbjegavaju sunčanje ili solarijume kako bi zaštitili svoje tetovaže, što prirodno smanjuje UV oštećenja.

Dakle, da li tetovaže izazivaju rak kože? Jednostavan odgovor je – još ne znamo. Naši rezultati ukazuju na moguću povezanost između tetovaža i melanoma, ali jedna studija nikada nije dovoljna da dokaže uzročno-posljedičnu vezu.

Potrebno je više istraživanja kako bi se ispitali potencijalni biološki mehanizmi, kao što je hronična upala, i ispitalo kako različite vrste mastila ili boja mogu reagovati sa UV zračenjem.

Sastav pigmenata za tetoviranje veoma varira, a mnogi sadrže jedinjenja koja se mogu razgraditi u štetne nusproizvode kada su izložena sunčevoj svjetlosti ili tretmanima uklanjanja laserom.