B.Bu. [ RTS ]

Hljeb bez aditiva – nostalgija ili potreba modernog doba?

Nekada su vekne mirisale na djetinjstvo, na porodične kuhinje i rane jutarnje redove ispred seoskih i lokalnih pekara. Hljeb je bio jednostavan, brašno, voda, so i kvasac. Danas, dok kupci okreću etikete i nailaze na dugačke liste aditiva i šifara, raste čežnja za tim starim ukusom.

Sve je više ljudi koji biraju proizvode bez konzervansa i vještačkih dodataka. Za njih, hljeb nije samo hrana, već i dio identiteta, nešto što treba da bude iskreno, bez prečica. Takva potražnja otvorila je prostor pekarama koje su se vratile izvornoj recepturi. Bez E brojeva, bez nepoznatih simbola, već samo ono što je vjekovima činilo osnovu svakog obroka.

Na taj način, vekna postaje više od namirnice. Ona je i simbol otpora brzom, industrijalizovanom načinu ishrane. Zato ne čudi što kupci kažu da se uz ovakav hljeb vraća i povjerenje da mogu bez razmišljanja da ga ponude djeci ili starijima. To je povratak malim stvarima koje u osnovi čine našu svakodnevicu.

Upravo tim utabanim putem već dugi niz godina ide i Skroz dobra pekara, razvijajući svoju liniju hljebova bez E brojeva kao odgovor na želju potrošača da se vrate iskrenom ukusu. Tradicionalna receputra kisjelog tijesta inspirisana ukusima hljeba kakav su pripremale naše bake.