B.Bu. [ Klix.ba ]

Pomjeranje sata ove godine sa jednom promjenom: Neće nam se dopasti

Države članice nisu uspjele da se usaglase oko ključnog pitanja: da li trajno da zadrže ljetnje ili zimsko vrijeme.

Pomjeranje sata i dalje je tema diskusija. Dok su neke zemlje poput Francuske i Poljske bile sklonije trajnom ljetnjem vremenu, druge, kao što su Finska i Holandija, preferirale su zimsko.

U noći između subote i nedjelje, 26. oktobra, Srbija će ponovo preći na zimsko računanje vremena.

Tačno u 3 časa ujutro kazaljke će se pomjeriti jedan sat unazad, odnosno na 2 sata, čime ćemo dobiti dodatni sat sna i označiti povratak na standardno vrijeme (CET).

Ova promjena, koja tradicionalno donosi više svijetla u jutarnjim satima, a raniji mrak popodne, ove godine dogodiće se najranije u posljednjih jedanaest godina.

Posljednji put kada smo sat pomjerali na isti datum bilo je 2014. godine.

Uprkos dugoj tradiciji, nezadovoljstvo pomjeranjem sata dostiglo je vrhunac 2018. godine, kada je Evropska komisija sprovela javnu anketu u kojoj je učestvovalo čak 4,6 miliona građana EU. Rezultati su bili jasni: čak 84% ispitanika izjasnilo se za ukidanje ove prakse.

Evropski parlament je 2019. godine izglasao ukidanje sezonskog pomjeranja sata, sa planom da se posljednja promjena dogodi 2021. godine. Međutim, tu je sve stalo. Države članice nisu mogle da se dogovore oko ključnog pitanja – da li da trajno zadrže ljetnje ili zimsko vrijeme.

Dok su neke zemlje poput Francuske i Poljske bile za trajno ljetnje vrijeme, druge, kao Finska i Holandija, zalagale su se za zimsko.

Kad prestajemo da pomjeramo sat?
Zbog izostanka dogovora i kasnijih globalnih kriza poput pandemije, odluka o ukidanju pomjeranja sata gurnuta je u drugi plan i stavljena "na čekanje do daljeg". Prema trenutno važećim direktivama EU, praksa će se nastaviti najmanje do 2026. godine.

Nada postoji da bi se pitanje moglo ponovo pokrenuti tokom poljskog predsjedavanja Savjetom EU 2025. godine. Sve dok se ne postigne konačan dogovor na nivou Unije, ritual "izgubljenog" sata u proljeće i "dobijenog" sata na jesen ostaje neizbježan dio naše stvarnosti.

Dok Evropska unija oklijeva, mnoge države širom svijeta odavno su odustale od ove prakse. Rusija se 2014. godine trajno prebacila na zimsko vrijeme, dok je Turska dvije godine kasnije odlučila da ostane na trajnom ljetnjem vremenu. Van Evrope, zemlje poput Kine, Indije i Japana odavno su ukinule pomjeranje sata.

Slične odluke donijele su i Brazil, Meksiko (uz izuzetak pograničnih područja sa SAD-om), Argentina, Urugvaj, kao i niz drugih zemalja poput Irana, Jordana, Sirije i Azerbejdžana. Čak i unutar Evrope postoje izuzeci – Island i Bjelorusija ne pomjeraju kazaljke, dok u Australiji neke savezne države primjenjuju ljetnje vrijeme, a druge ne.

Ovaj globalni trend napuštanja sezonskih promjena vremena stavlja dodatni pritisak na EU da konačno donese odluku i prekine praksu koju mnogi stručnjaci i građani smatraju zastarjelom.

Praksa pomjeranja sata nije novijeg datuma i svoje korijene vuče još iz Prvog svjetskog rata. Prve su je uvele Njemačka i Austro-Ugarska tokom Prvog svjetskog rata sa ciljem uštede energije.

Nakon toga, praksa je više puta ukidana i ponovo uvođena na području bivše Jugoslavije, da bi se konačno ustalila 1983. godine. Uvođenjem jedinstvenih propisa na nivou Evropske unije 1996. godine, cio proces je standardizovan, pa tako sve članice Unije prelaze na ljetnje vrijeme posljednje nedjelje u martu, a vraćaju se na zimsko posljednje nedjelje u oktobru.

Primarna ideja bila je uskladiti saobraćaj, komunikacije i poslovanje unutar rastućeg jedinstvenog tržišta.