S. Vulić [ balkanrock.com ]

„Video sam kako umireš“, novi album benda Consecration

Nešto više od godinu poslije izlaska albuma „Smrt, ljubav, smrt“ Consecration se vraća da zaokruži priču i istjera preostale demone sa „Video sam kako umireš„. Osmi studijski album grupe koju predvodi Danilo Nikodinovski dostupan je na svim digitalnim platformama, a do kraja godine i na gramofonskoj ploči u izdanju Geenger Records i Pop depresije.

Da je kraj svjeta stigao jedan od dokaza je i novi album Consecration. Nikada manja pauza između albuma, a nikada više ideja, priča, snova i košmara koji su morali da budu ispričani. I muzika koja dolazi sa svih strana, žanrovski neuhvatljiva (od psihodelije i džeza, preko Flojda i britanskog folka do neoklasike i Aphex Twina), lelujava, moćna, distorzirana i teška. I Dilan Dog, naravno. „Video sam kako umireš“ možda treba posmatrati kao televizijsku seriju ili film u više djelova. Mercury Rev su nekoliko svojih albuma snimali na 35mm, pa neka i to bude odrednica. Neki od komentara kolega na nove pjesme bili su „Buđenje je doktorat, čuje se krvav rad, Sijenke su remek-djelo“ ili „sve je tako meta„.

„Vidio sam kako umireš je najlakši i najteži album koji sam ikada napravio. Najlakši, jer su ideje dolazile lako i kreativni dio je bio fantastičan. Snimili smo sve u 12 termina, što je vjerovatno rekordni rok za bilo koji bend na svijetu, ali smo zato miksali pjesme mjesec i po dana. Šest mjeseci sam radio na ovom albumu svaki dan, ispostavilo se da je moralo tako, jer su to ove pjesme tražile. Mislim da smo dotakli neke nove horizonte i otišli na neka mjesta koja su tu na prošlom albumu bila samo u naznakama,“ sumira rad na albumu Nikodinovski.

Kao i u slučaju albuma „Smrt, ljubav, smrt“ Danilo je vodio dnevnik snimanja i to je sve zapakovano u jednu impozantnu ilustrovanu knjigu od 50 strana, koja je dostupna na bandcampu ili na ovom linku.

Sedam pjesama/epizoda, tri epa od preko 10 minuta — najduža je uvodna „Buđenje mumije“ koja prelazi 16 minuta, čak pet pjesama sa stihovima — najstarije riječi napisane su za „Senke“ 2014. godine, najnovije za „Kamion za mentalno zdravlje“ — proleće 2025. Teme su ljubav, priroda, potraga za smislom, život i smrt… Teško je izdvojiti jednu pjesmu kao DNK ovog albuma, ali neka to budu „Senke“ — možda je ovo Danilov odlazak na Deltu Misisipija i razgovor sa Mefistom. Razlika u odnosu na ostale koji su išli na isto mjesto je što on nije išao sâm, tu su i tri Aleksandre, tri anđela koji ga vode kroz sva iskušenja, dileme i strahove. Uz raskošno producirane pjesme i kompleksne aranžmane, na albumu su i dvije vinjete na kojima je Danilo solo — „Dogodiće se sutra“ i završna „Kamion za mentalno zdravlje“. Nikodinovski je autor kompletne muzike i tekstova, a pored njega kao koautorka aranžmana na dvije pjesme potpisana je i Aleksandra Gegović Šobajić.

Album je sniman dvanaest dana, miks je trajao duplo duže, a i ovoga puta Andrej Mladenović i Danilo su zajedno snimali, miksovali i producirali pjesme. Uz standardne lokacije — „Wave studio“ Igora Lončara i par beogradskih stanova, klavir u „Mumiji“ sniman je na Kolarcu. Mastering je uradio Džejms Plotkin. Srce benda je nepromijenjeno u odnosu na prethodni album — Danilo, Gega, Ivan Aranđelović Dejv i Aleksandar Maksimović Maksa, uz brojne goste i instrumente. Dizajn omota uradio je i ovoga puta Niko Potočnjak, a autor fotografije je Nenad Vujanović.

Za razliku od prethodnog albuma, ovoga puta Consecration planira da promociju novog albuma organizuje tek krajem zime ili početkom proljeća sljedeće godine.