Tufik Softić

Prvo "Termovent" i "Televeks Biotel" a na kraju bijeda

Od 160 radnika u vrijeme dok je radila kao fabrika izolacionih materijala “Temovent”, preko 25 radnika koji su ostali bez posla nakon pretvaranja u pretvaranja i potom prošlogodišnjeg zatvaranja fabrike peleta “Biotel”, ova andrijevička kompanija postala je “mjera za bijedu” u malenom sjevernom gradu.

Bivša fabrika termoizolacione i ventilacione opreme „Termovent“ poslovala je svojevremeno u sastavu istoimene kompanije iz Beograda, a preduzeće je godinama bilo rentabilno.

U februaru 2004. godine, zbog neizmirenih obaveza prema povjeriocima, uslijedilo je uvođenje stečaja. Tri godine kasnije fabriku je za 310.000 eura kupila beogradska „Montaža“, iako je imovina andrijevičkog „Termoventa“ procjenjivana na milion i po eura.

Nakon toga kapije ovog nekad uspješnog privrednog kolektiva, sa proizvodnim halama koje zahvataju površini od 5,5 hiljada metara kvadratnih, bile su zatvorene.

Bivši radnici sada tvrde kako je Elektroprivreda Crne Gore je prije skoro dvije decenije praktično “oduvala”, „Termovent“ uvodeći mu stečaj zbog duga za utrošenu struju koji je bio manji od 25.000 eura.

“To je tragičan podatak, kada se zna da su neka preduzeća, poput КAP-a, radila punom parom iako su imala milionske dugove po istom osnovu” – pričaju radnici.

Prema njihovim riječima u „Termoventu” je prilikom stečajnog postupka grubo narušen zakon, jer stečaj, kako smatraju, nije uveden čitavoj kompaniji, čije je sjedište u Beogradu, već samo pogonu u Andrijevici.

“Nakon toga fabrika u Andrijevici je prodata kao tuđa imovina iako je ona, jedan kroz jedan, bila u vlasništvu beogradskog „Termoventa“. Takođe, radnici su otpušteni s posla bez primjene adekvatnog socijalnog programa. Nisu nam dodijeljene akcije i jednostavno smo gurnuti u bijedu” – kažu oni.

Zatim je, kao za utjehu, prije više više od decenije u pogonima njihove bivše fabrike, na Mostu Bandovića, podgoričko preduzeće “Biotel” DOO organizovalo proizvodnju peleta, upošljavajući tridesetak radnika.

U Andrijevici su prije toga zatvorene i sve druge fabrike, a ova malena varoš na sjeveru Crne Gore sve do dvijehiljadite godine zapošljavala je oko 650 radnika u proizvodnji.

Glavni nosioci razvoja bili su „Soko Štark“ sa oko 250 radnika, „Termovent“ sa oko 160 zaposlenih, kožna galanterija „Polimka“ sa oko 170 zaposlenih, papirna konfekcija „Pako“ sa oko 35 radnika, „Andrimer“ sa oko 40 zaposlenih, kao i jedan broj radnika u drugim manjim proizvodnim jedinicama.
Kada je krajem aprila ove godine, poslije akcije SPO, po nalogu SDT, i hapšenja članova organizovane kriminalne grupe koji se sumnjiče da su godinama švercovali cigarete i prali novac, saopšteno da je u bjekstvu vlasnik firme “Televex” Vladimir Mijajlović, postalo je jasno zašto je fabrika “Biotel” i da će se nezaposlenima pridružiti “svih” 25 radnika ove fabrike.

Predstavljajući se kao suvlasnik “Televeksa” i izvršni direktor “Biotela” u uvom malenom sjevernom gradu, Veselinko Mijajlović, ostao je dužan radnicima nekoliko zarada i doprinose za pet godina.

Iako je u trenutku zatvaranja obećavao da će to biti na kratko i da će ponovo pokrenuti proizvodnju, poslije poslednjih dešavanja, teško da će se to dogoditi.

“Televex” je u Centralnom registru privrednih subjekata registrovan upravo za proizvodnju proizvoda od drveta, plute, slame i pruća.

U njihovoj fabrici u Andrijevici je bez posla ostalo 25 radnika kojima je Mijajlović ostao dužan i noćni rad, i mnoge druge obaveze.

Radnici “Televex”- ove fabrike peleta su još tada zatražili od nadležnih državnih organa da se uključe u rješavanje ovog problema, uz ocjenu da u ovom slučaju ima posla i za Specijalno državno tužilaštvo.

Fabrika peleta je osnovana 2014. godine kao najveće te vrste u Crnoj Gori u to vrijeme. Nakon zatvaranja “Televeks Biotel” ostao je dužan i lokalnoj upravi u Andrijevici po raznim osnovama.

“Samo po osnovu poreza Televeks Biotel je ostao dužan Opštini Andrijevica oko 50.000 eura. Takođe, dug za vodu je blizu 2.000 eura. U saznanju smo da ovo preduzeće ima veliki dug za struju i da je ostalo dužno brojnim drugim povjeriocima. Svakako da u cijelu priču treba da se uključi država, s obzirom na to da su vlasnici ove fabrike dobijali brojne pogodnosti i podsticaje za proizvodnju peleta. Takođe, iz nadležnih državnih institucija treba da dobijemo odgovor kako se došlo do ovakvog stanja, s obzirom na to da su ogromne količine drveta iz državnih šuma sa ovog prostora prerađene u ovoj fabrici” – istakli su tada iz lokalne uprave.

Andrijevica je tako ostala bez i jednog industrijskog pogona. Naglo smanjena ekonomska moć stanovništva dodatno je ugrozila i uslužni sektor, došlo je do zatvaranja većeg broja prodavnica, zanatskih radnji i smanjenja ugostiteljskih kapaciteta.

Ni poliotičke promjene od avgusta 2020. godine nisu mnogo pomogle, pa Andrijevica prema svim statističim podacima odaje sliku teške socijalne i ekonomske svakodnevice, sa nezaposlenošću koja je među najvećima u državi.

Dovoljan podatak za sintagmu da je Andrijevica „mjera za bijedu“ je to da ovaj sjeverni gradić ima svega 600 zaposlenih, a preko 700 koji se uzaludno nadaju poslu čekajući na birou rada.