B.Bu. [ n1 ]

ZAROBLJENI U VIRTUELNOM SVIJETU

Zabrinjavajući trend: Zavisnost o videoigrama uništava živote a mladi odbijaju pomoć

Proces može biti i obratan, pa tako psihičke poteškoće, osjećaj usamljenosti i nepripadanja izazovu bijeg iz stvarnog svijeta u virtuelni.

Zavisnost o videoigrama i internetu sve više pogađa mlade muškarce koji su odrasli uz ekrane, a na liječenje su najčešće primorani jer ih dovode roditelji i članovi porodice, zbog čega pacijenti nisu motivisani za liječenje i promjenu, upozorava psihijatrica Irena Rojnić Palavra.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), zavisnost o videoigrama i internetu karakterišu tri ključna kriterija: gubitak kontrole u igranju ili korišćenju interneta, prioritet igranja nad ostalim životnim aktivnostima te nastavak zavisničkog ponašanja uprkos negativnim posljedicama u različitim segmentima života.

Rizična grupa
Psihijatrica Irena Rojnić Palavra iz Klinike za psihijatriju Sveti Ivan ističe da su najčešći pacijenti mladi muškarci koji provode veliki dio dana igrajući videoigre ili skrolajući društvene mreže.

U Klinici se liječe samo punoljetne osobe, a ti pacijenti često zanemaruju društvene obaveze, školu ili posao, što dovodi do sukoba u porodici, smanjenja akademskog ili radnog učinka te emocionalnih problema poput tjeskobe i depresije.

Proces može biti i obratan, pa tako psihičke poteškoće, osjećaj usamljenosti i nepripadanja potaknu bijeg iz stvarnog svijeta u virtuelni.

"Mladi ljudi koji dolaze na liječenje obično nemaju unutarnju motivaciju za promjenu. Smatraju da je normalno provoditi puno vremena na internetu jer su odrasli uz ekrane i to im je dio svakodnevice", navodi Rojnić Palavra.

Prema njezinim riječima, rijetko se događa da se pacijenti sami jave za pomoć i u većini slučajeva su roditelji ili porodica ti koji ih nagovaraju da potraže stručnu pomoć.

Nedostatak unutrašnje motivacije za promjenu otežava proces liječenja.

"Mnogi pacijenti dolaze jer su primorani, a ne zato što sami žele promjenu i to je jedan od najvećih izazova u liječenju", dodaje psihijatrica.

Nedostatak motivacije
Rojnić Palavra objašnjava da, kako proces liječenja i terapija napreduju, neki pacijenti shvataju da im smanjenje vremena provedenog u igranju donosi pozitivne promjene u životu, poput boljeg odnosa s porodicom, poboljšanja radnog ili školskog učinka, te smanjenja tjeskobe i depresije.

"Kada pacijenti shvate da im smanjenje igranja donosi boljitak, postaju motivisaniji za promjenu", rekla je.

Drugi veliki izazov je nemogućnost potpune apstinencije od interneta, za razliku od zavisnosti o drogama ili alkoholu.

"Internet je postao neizostavan dio svakodnevnog života, što onemogućuje insistiranje na apstinenciji", objašnjava Rojnić Palavra.

Stoga se terapija usredsređuje na smanjenje ili idealno prestanak igranja uz kontrolu nad korišćenjem interneta i jačanje psiholoških kompetencija pacijenata kako bi mogli bolje kontrolisati svoje ponašanje.

"Cilj je pomoći pacijentima da smanje vrijeme provedeno u igranju, ali istovremeno raditi na njihovom psihičkom oporavku. Bez jačanja psiholoških kompetencija, teško je postići trajnu promjenu", dodaje psihijatrica.

"Takvo liječenje ima velike prednosti jer pacijenti mogu podijeliti svoja iskustva i osjećati podršku drugih koji prolaze kroz slične probleme," objašnjava Rojnić Palavra.

Međutim, s obzirom na to da broj osoba koje se javljaju na liječenje nije uvijek velik, grupe ponekad funkcionišu, a ponekad ne.

"Kada nemamo dovoljno pacijenata za grupnu terapiju, više se fokusiramo na individualni programa liječenja", dodaje.

Trajanje liječenja u prosjeku iznosi nekoliko mjeseci do godine, zavisno o motivaciji i i specifičnim karakteristikama i okolnostima pacijenta . Oni koji su motivisani i žele raditi na sebi obično ostvaruju bolje rezultate i brže napreduju.

Ključni dio liječenja je i jačanje psiholoških kompetencija pacijenata.

"Da bi pacijenti smanjili vrijeme provedeno u igranju ili korišćenju interneta, moraju biti psihički bolje. Bez jačanja psihičkih kompetencija, teško je postići trajnu promjenu", objašnjava Rojnić Palavra.

Iako mnogi pacijenti u početku dolaze nemotivisani, s vremenom shvataju da im terapija može pomoći.

Porodica
Porodica igra ključnu ulogu u procesu liječenja.

"Praktički uvijek uključujemo porodicu u terapiju. Oni su važna karika u cijelom procesu", ističe Rojnić Palavra.

Članovi porodice pružaju emocionalnu podršku, pomažu u praćenju napretka i učestvuju u stvaranju zdrave okoline koja ubrzava promjene.

"Porodica mora razumjeti problem i znati kako pomoći pacijentu te su oni dio procesa liječenja", objašnjava i dodaje da se od njih traži da rade na sebi.

Manji broj pacijenata uzima ljekove, a to su obično oni koji u podlozi imaju dodatne psihičke probleme, poput depresije, anksioznosti ili psihoze.

"Ljekovi nisu primarni način liječenja zavisnosti o videoigrama i internetu, ali mogu biti korisni u slučajevima gdje postoji komorbiditet", zaključuje Rojnić Palavra.

Uspješni primjeri
Primjer uspješnog liječenja je slučaj muškarca od 35 godina koji je igrao videoigru "League of legends" svakodnevno, gotovo cijeli slobodni dio dana.

Zbog toga je zanemario porodicu, izgubio posao, doživio ekonomske probleme i  psihičke poteškoće. Nakon što mu je supruga postavila ultimatum, odlučio je potražiti pomoć.

Kroz terapiju je shvatio da je igranje postalo problem i odlučio se potpuno odvojiti od videoigara.

Nakon toga, uspio je popraviti odnose s obitelji, pronaći novi posao, riješiti financijske probleme te je bio psihički bolje.

"On je bio primjer kako se, uz podršku porodice i stručne pomoći, može postići značajna promjena", kaže Rojnić Palavra.

Drugi primjer je pacijent koja je imao probleme s odvajanjem stvarnog svijeta od virtuelnog.

"Pacijent je u jednoj igri imao virtuelnu suprugu koja ga je ‘prevarila’, što ga je jako pogodilo te je osjećaje tuge i tjeskobe prenosio i u stvarni život. Nije riječ o psihotičnom poremećaju, već o problemu razgraničenja virtuelnog i stvarnog svijeta", objašnjava Rojnić Palavra.

Budućnost
S obzirom na to da su mlađe generacije odrasle uz ekrane, problem zavisnosti o internetu i videoigrama vjerovatno će postati sve veći.

Psihijatrica ističe da je ključno razvijati kritičko razmišljanje kod mladih ljudi kako bi mogli bolje razumjeti uticaj tehnologije na njihov život, piše Hina.

Edukacija i medijska svijest takođe su važni u borbi protiv ovog problema.

"Mlade generacije trebaju naučiti kritički promišljati o vremenu i sadržajima koje provode na internetu i videoigrama”, zaključuje Rojnić Palavra.