S. Vulić [ n1info.rs ]

Četrnaest godina od smrti Ejmi Vejnhaus, borila se sa porocima, anoreksijom i depresijom

Ejmi Vajnhaus preminula je pre 14 godina na današnji dan, 23. jula 2011. godine.Bila je jedna od najvećih svjetskih zvijezda, kantautorka specifičnog vokala koja je stvarala muziku miješajući žanrove u svojim pjesmama, uključujući ritam i bluz, soul i džez. Iza sebe je ostavila brojne hitove koji se i danas slušaju, a njen album „Back to Black“ najprodavaniji je album vijeka, koji joj je donio pet Gremija i zauvjek je učinio jednom od najvećih muzičkih zvijezda.

Iako je svjetsku slavu postigla zahvaljujući svojoj specifičnoj boji glasa, kao i jedinstvenom pristupu muzici, nerijetko je pažnju privlačila i svojim stilom života, kao i brojnim skandalima.

Rođena je u Londonu 14. septembra 1983. godine u jevrejskoj porodici, a kao dijete je već pokazivala svoju buntovničku stranu, te je sa 13 godina izbačena iz škole.

Roditelji su joj se razveli kada je bila dijete, a koliko je teško podnijela razvod roditelja i raspad porodice, govorila je u svom prvom albumu „Frank“. Ovim albumom, koji je objavljen 2003. godine, uspela je da se probije na svjetskoj sceni i zabilježi prve velike uspjehe. Naziv njenog prvijenca je posvećen Frenku Sinatri, koji joj je bio idol, piše „Biography„.

Drugi album „Back to Black“ učinio ju je jednom od najvećih svjetskih zvijezda, a popularnost se prenijela i u Sjedinjene Američke Države. Na ovom albumu se nalazi jedna od njenih najpoznatijih pjesama „Rehab“, koju je i časopis „Time“ proglasio najboljom numerom 2007. godine. Ista numera se našla u top 10 singlova britanske i američke top-liste.

Iako je pjesma postigla ogroman uspjeh, njena pozadina nije svijetla. Naime, numera govori o problemima sa zavisnošću, koji su Ejmi na kraju koštali života.

I dok je na poslovnom planu postizala ogromne uspjehe, na privatnom planu prolazila je kroz brojne krize i izazove sa kojima se suočavala. Tvrdila je da se porocima odala zbog nesrećnog djetinjstva, a kombinacija sedativa, alkohola i narkotika imala je snažne efekte na nekoga ko je obolio od anoreksije, sa čime se godinama borila.

Sa poremećajem u ishrani susrela se sa samo 15 godina, a dodatno su joj zdravlje ugrožavali poroci kojima se takođe odala još u periodu rane adolescencije. Kako je i u svojim pjesmama često govorila, osjećala se usamljeno i falila joj je ljubav.

Mnogo se spekulisalo i o nerazjašnjenim odnosima koje je imala sa svojim ocem. Naime, u pjesmi „Rehab“ postoji stih „Moj tata misli da sam dobro“, a priča koja stoji iza ovoga je sve pogodila. Jednom prilikom je pod uticajem alkohola pala i udarila glavom, a ubrzo je smještena u rehabilitacioni centar. Ipak, njen otac nije želio da prihvati činjenicu da je pjevačici potrebna pomoć, već je kazao da je „samo popila koju čašicu više“. Fanovi su smatrali da je Miču Vajnhausu bila važna jedino zarada od njenih zakazanih nastupa.

Njena životna ljubav bio je Blejk Sivil, a veza im je bila veoma turbulentna. Stalne svađe, tuče, raskidi i ponovna pomirenja bili su uobičajeni za njih dvoje, a svjetski mediji često su pisali o skandalima u njihovom odnosu.

„Sve pjesme na albumu govore o stanju moje veze u to vrijeme s Blejkom. Nikad u životu nisam osjećala ono što osjećam prema njemu. Bilo je vrlo katarzično, jer sam se osjećala užasno zbog načina na koji smo se odnosili jedno prema drugom. Mislila sam da se više nikada nećemo vidjeti. Sada se on smije kad pričam o tome. Volimo se. Uvijek smo se voljeli. Ali ne mislim da je tada bilo smiješno. Htjela sam da umrem“, rekla je Ejmi 2007. godine.

U toku jednog intervjua, komadićem razbijenog ogledala na stomaku je urezala njegovo ime. Navodno je zbog njega počela da konzumira i heroin, a par se zavanično razveo 2009. godine, kako je djelovalo – bez Ejminog pristanka.

Nakon razvoda je stupila u vezu sa Regom Trevisom, koji je sa njom bio do njene smrti 2011. godine. Ipak, prema izjavama njegove tadašnje djevojke, Reg ju je samo iskoristio za promociju svog dokumentarca.

Zbog načina života i čestih skandala i karijera je počela da ide silaznom putanjom i to u trenutku kada je bila na vrhuncu slave. Uslijed neodgovornosti i nestabilnosti imala je sve manje nastupa, a posljednji je održala u Beogradu. Na ovom koncertu je jedva stajala na nogama, a pokušala je da otpjeva tek nekoliko pjesama. Međutim, to joj nije pošlo za rukom. U par navrata je nezadovoljna publika zviždala, a Ejmi je plakala na sceni.

Njena posljednja evropska turneja otkazana je nakon ovog neuspjelog koncerta u Beogradu 18. juna 2011. godine, a njen posljednji javni nastup dogodio se u Kemdenu, u Londonu, 20. jula 2011. godine, kad je nastupila kao gost iznenađenja na sceni kako bi podržala svoju kumu Dionu Bromfild.

Samo mjesec dana nakon koncerta održanog u Beogradu pronađena je mrtva u svom stanu u Londonu, a tada je imala samo 26 godina.

Tog jutra oko 10 sati njen radnik obezbjeđenja, Endru Moris, ušao je u sobu i pronašao je u krevetu. Mislio je da spava pa je izašao iz sobe. Kako nije izašla 15 sati, odlučio je još jednom da provjeri kako je. Kad je ušao u sobu, video je da se u međuvremenu nije pomjerila.

Shvatio je da ne diše i pozvao Hitnu pomoć. Ljekari su mogli samo da konstatuju njenu smrt, a u sobi su pronađene tri prazne flaše votke. Obdukcija je pokazala da je u krvi imala pet puta veću količinu alkohola od zakonski dozvoljene, piše „American Songwriter„.

Veče prije smrti izjavila je da ne zna hoće li ikada prestati da pije, ali „da ne želi da umre“. „Radovala se budućnosti“, rekao je njen ljekar. Veče prije smrti gledala je TV i slušala muziku, kako je svojevremeno ispričao Moris.

Prethodno je osvojila pet Gremi nagrada za jedno veče, bila je muza Karla Lagerfilda, a poznata je bila i po brojnim nesvakidašnjim tetovažama. Prva koju je istetovirala bila je lik Beti Bup.

Pričalo se i da je imala komplekse zbog svog izgleda, te da je sebe smatrala izuzetno ružnom, iako ju je publika širom svijeta obožavala zbog specifične ljepote i jedinstvenog stila. Bila je visoka svega 159 centimetra, a uvijek je nosila visoke punđe.

Kada je preminula u 27. godini života, ušla u „Klub 27“, koji se vezivao za mlade umjetnike čiji su život, kao i karijera na vrhuncu, okončani preranom smrću – Dženis Džoplin, Kurt Kobejn, Džimi Hendriks, Džim Morison.

Nakon njene smrti njeni roditelji su pokrenuli fondaciju u njeno ime kako bi pomogli ljudima koji se liječe od zavisnosti.