M.V.

Predstavljen roman “Pod tuđim suncem” autora Miodraga Majića

U okviru programa Tivatskog književnog ljeta predstavljen je roman “Pod tuđim suncem” autora Miodraga Majića.

Miodrag Majić sudija je Apelacionog suda u Beogradu. Dobitnik je nagrade Vitez poziva (2016), priznanja Balkan heroes (2018), nagrade Verica Barać (2019) i nagrade Doprinos godine Evropi (2019). Na svom blogu objavljuje tekstove o korupciji, nepotizmu i političkim pritiscima u pravosuđu.

Dosad je objavio romane "Deca zla", "Ostrvo pelikana", "Rudnik" i zbirku priča "U ime naroda". Po romanu "Deca zla" snimljena je istoimena serija.

“Poslednji roman 'Pod tuđim suncem' je  nastao kao plod jednog razmišljanja koje me je dugo opsjedalo, a i danas me opsjeda. Nisam dao odgovore na sve što sam postavio. Osnovno pitanje je kako bi izgledao kad bi bio moguć, taj jedan međugeneracijski dijalog. Razgovor sa onim koji su stradali za slobodu iz zemlje iz koje ja dolazim, razgovor sa nama danas. I da nam kažu, to je to što ste vi napravili od države, zašta smo mi izgubili milion duša. Da bi bila pravedna, pravna civilizovana. I šta bi svako od nas, uključujući i mene, mogao da kaže. Od te misli je krenulo pisanje ove priče koja je nastala sama”, kazao je Majić, govoreći o svom romanu.

On je istakao da jedan od likova I savremeni vojnik koji je preživio, koji je bio spreman da položi život za tu i takvu domovinu.

“Taj major, nije učinio ništa rđavo, a poslednje dane provodi u smještaju iz kojeg se mora iseliti. Ide u inostranstvo gdje će se susresti sa još jednom gubitnicom, Marijom. Ona je druga strana priče ove naše propasti. To jeste roman pobuna, ali pobuna tih klasa koje su potpuno van optike savremenog srpskog društva. Društvo ih gura u špajz kad dođu gosti, da ostanu samo lažne slike Beograda na vodi. Njih dvoje nisu napravili nikakav prekršaj, nikakvu grešku, a gubitnici su", dodaje. 

Kao neki usud srpskog društva, kaže.

"S jedne strane ljudi koji su spremni na sve, a s druge strane, u istoj porodici, koji nisu takvi. Meni je to ostala zanimljiva linija tog romana. Šta je sa ljudima koji i dan danas ne znaju kad je krenulo po zlu. Radili su sve kako je trebalo, kako su ih učili, a završili su u prinudnim smještajima, uz dugove za struju i slično” kaže Majić.

Jedan od nevidljivih junaka ovog romana je kriminal, jer, smatra autor,  mi živimo društvo kriminala u kojem su samo fasade očuvane.

“Piše tu je pozorište, a iza kulisa je kazino ili javna kuća. Čudi me zašto političari i kriju to, zašto neće da ozvaniče da je ovo država kriminala. Prikrivaju pravu suštinu društva. U tom i takvom društvu u Marijinom taksiju gledaju zemlju koja ostaje, a to sunce je veoma upitno. Pokušaju da to sunce zamijene nečim drugim. Puno je u literaturi pisano o tuzi migranata. Ali šta je sa migrantima unutar države? Šta ako je tvoja država tuđa prema tebi? O tome se malo pisalo. Tvoja sigurnost, zaštita trebalo bi biti država, a ona je sve samo ne to. Tuđin si u tvojoj državi. Šta ako ti treba zaštita od sopstvene države koja te shvata kao uljeza? Mene i to kao tema interesuje u ovoj priči. Bilo mi je interesantno da ispitujem kroz ova dva lika” , rekao je Majić.