Objavila: M.M.Lj.

NATAŠA NINKOVIĆ

Drago mi je što sam dio "Božićnog ustanka"

Jedna od najpoznatijih glumica sa EX YU prostora Nataša Ninković prošlog mjeseca boravila je na Cetinju gdje je učestvovala u snimanju serije „Božićni ustanak“. Prva epizoda serije biće prikazana na Televiziji Crne Gore 29. januara. Nataša kaže da je njena uloga jako dobro napisana I da je zahvalna režiseru što je dio ekipe.

Nataša igra ženu, Kseniju, koja je sve muške glave (oca, muža, djeda) izgubila u nekim od brojnih ratova koji su bili njihova svakodnevica.

“Prinuđena da sama vodi domaćinstvo uz dva sina, dolazi u jednom trenutku u situaciju u kojoj određene političke i državne okolnosti odvode njena dva djeteta na dvije različite ideološke strane. Ona je prije svega majka, pa tek onda misleća žena, i kao takva bori se svim silama da im objasni da bez obzira na ideološku pripadnost, život i mir je ono što treba slaviti, a ne smrt i rat. Iskustvo je naučilo da moćnici vode ratove preko običnog malog čovjeka. Jako dobro napisana uloga i moram reći da sam zahvalna režiseru Željku Šošiću što me pozvao da budem dio ekipe”, kaže Ninković u intervjuu za Magazin Nina.

Nataša ističe da glumci u seriji nisu zauzimali strane, već predstavljali taj period kroz njihove junake.

“To su događaji na koje i danas ljudi gledaju iz različitih uglova, i drugačije ga nazivaju. Neki to zovu ustanak, neki pobuna, neki to zovu istinom, neki prekrajanjem istorije… Mi nismo htjeli za zauzimamo strane, već da predstavimo kroz naše junake taj period, epohu koja i dan danas pravi podjele.”

Iako na prvi mah pomislimo da je fokus serije na istorijskim događajima i politici, ovo prije svega ljubavna priča. 

“Ne bih prepričavala radnju, samo bih rekla da su pitanja srca bila tada ispod pitanja interesa ili pitanja dužnosti. Znalo se šta se mora i šta se treba, a šta se želi bilo je kao neka vrsta poroka. To je ljubavnu priču činilo, kada se desi, još dubljom i tragičnijom”, otkriva nam poznata glumica.

Na pitanje da uporedi kvalitet filma danas i prije, Nataša kaže da postoje ozbiljni filmski autori I da se danas u filmu dešava ono što bi trebalo da se dešava u pozorištu.

“Pričaju se jake priče, sa skoro ili zaista skoro dokumentarnom glumom, još boljom kamerom. Naravno, ne mislim na holivudske blokbastere, već na autorske filmove i autore poput Kristijana Mundjija, ili Iranskog reditelja Farhadija, turskog Nuri Cejlana… Ima ih još koji nam svojim djelima pružaju istinska zadovoljstva. Televizija je posljednjih godina toliko napredovala da je čak u nekim segmentima i prevazišla film raznim serijama koje su briljantne, tako da se stiče utisak da se radi dosta dobrih stvari, ali van ovog prostora. Desi se i ovdje, ali na nivou nekog izuzetka. Što se tiče naših serija, izdvojila bih „Ubice mog oca“, u režiji Gage Antonijevića. Ima mane, ali to je po mom mišljenju zaista dobar posao, na tragu nečega što bi trebalo da konačno radimo na televiziji, i manemo se bajki u lijepim kostimima. Ne treba televizija samo da liječi našu tugu od realnosti u kojoj živimo i da nas zasmijava jeftinim sadržajem. Voljela bih i da nas malo edukuje i da nam izazove i krirtičko mišljenje, da progovori o stvarima koje nas muče i zbog kojih ostajemo stalno zaglavjeni u prošlost. A što se tiče programa, ja ih rijetko gledam jer ne dozvoljavam više da mi neko ispira mozak, da me indoktrinira, da me zloupotrebljava u svakom smislu”, objašnjava jedna od najpoznatijih glumica na EX YU prostorima.

Za Natašu ne postoji lakše I draže kada se gluma dijeli na filmsku I pozorišnu, ona priznaje samo rad.

“Nema lakše i teže. Prava stvar je rijetka i traži cijelog tebe, da zasučeš rukave i uđeš u rudnik. Šta ćeš da izneseš na svjetlo dana i kako, ne zavisi samo od tebe, već od cijelog tima, ideje… Bez obzira koji medij je u pitanju, priznajem samo rad, rad i rad. Imate vi i šetače i na sceni i na filmu u lijepim kostimima koji u jednom trenutku završe na naslovnim stranama, ali o njima ne pričam niti su tema mog interesovanja. To je trka na 30 metara i kratkog je daha.”

Ninković kaže das u sve uloge u kojima je igrala dio nje I ona je dio njih.

“Neke su bile manje, neke više uspješne, neke meni jako drage, i znam da su bile dobre, a nisu imale šanse za nagrade, a neke su se namještale za iste. Trenutno volim da igram Gospođicu u „Hedi Gabler“, i jednu malu ženu u predstavi „Prah“. Kad je film u pitanju, dosta internacionalnih i domaćih nagrada sam dobila za `Spasitelja` i `Klopku`.“

Djeca, suprug, Narodno pozorište u Beogradu, filmovi i serije… Svi se žale na manjak vremena i prebrz tempo života. Kako vi uspijevate?

Volja, dobra organizacija i ljubav joj daju snagu da joj ne bude teško da leti sa jedne obaveze na drugu. Nataša je majka blizanaca  Luke i Matije. Kaže da je u početku bilo teško brinuti o dvije bebe istovremeno

“Na početku je bilo dosta teško, poslije je lakše. Uvijek imaju jedan drugoga, ista interesovanja, iako su oni potpuno dva različita bića”, priča ova uspješna majka.

Ne sjeća se najtežeg trenutka u životu.

“Svi su moji najbliži pored mene, tako da je sve ok.”

Na pitanje gdje joj je srce, a gdje dom, Naaša odgovara:

“Ja sam Hercegovka, mama mi je iz Crne Gore, a živim u Beogradu. Pošto su moja djeca tamo rođena, tu je moje srce  i moj dom”, kaže Nataša Ninković.