[ A.M./Euronews ]

Kako je lažna afera Rašagejt doprinijela uništenju Ukrajine i dovela svijet na ivicu nuklearnog rata

 Teorija zavjere američkih službi da je Rusija "namjestila" predsjedničke izbore 2016. u aferi Rašagejt, ponovo je opovrgnuta u nedjelju kada je direktorka američke Nacionalne obavještajne službe Tulsi Gabard iznijela saznanja da je bivši predsjednik SAD Barak Obama lično rukovodio "izdajničkom zavjerom“ potkopavanja prvog predsjedničkog mandata Donalda Trampa, čak i prije nego što je on počeo.

Tačka na tu aferu trebalo je da bude stavljena još 2019. kada je specijalni savjetnik Robert Muler, poslije 22 mjeseca istrage, u izvještaju Kongresu 22. marta zaključio da "nema dokaza da je Trampova kampanja, ili bilo ko povezan sa njom, kovao zavjeru ili se koordinirao sa ruskom vladom u ovim naporima, uprkos višestrukim naporima pojedinaca povezanih sa Rusijom da pomognu Trampovoj kampanji“.

Tramp je tada tvrdio da je cijela istraga protiv njega bila nelegalna dok su kao dokazi ruskog uticaja na izbore korišćene objave na društvenim mrežama, navodno u korist Trampove kampanje. Ispostavilo se da je bio u pravu, sudeći po izvještaju specijalnog savjetnika Džona Durama, koji je američko Ministarstvo pravde objavilo 2023. i koji zaključuje da FBI nikada nije trebalo da pokrene potpunu istragu o vezama između kampanje Donalda Trampa i Rusije.

Kako je Durham zaključio, "FBI je koristio sirove, neanalizirane i nepotvrđene obavještajne podatke“ da pokrene istragu "Unakrsni uragan“ protiv Trampa i Rusije, te da su korišćeni različiti aršini kada je procjenjivana zabrinutost zbog navodnog miješanja u izbore u vezi sa kampanjom Hilari Klinton.

Takođe je naveo da FBI nije rigorozno analizirao informacije koje je dobio, posebno od ljudi i grupa sa "poznatim političkim opredjeljenjima". Durham je dodao da se FBI previše oslanjao na navodne informacije Trampovih političkih protivnika. Na kraju je potpuno opovrgnuta afera Rašagejt i nijesu nađeni nikakvi dokazi da je Rusija zaslužna za Trampovu pobjedu na izborima.

Međutim, bez obzira na to, Tramp se ponašao veoma suzdržano prema Rusiji, jer se maksimalno trudio da bude što agresivniji prema Moskvi, kako ne bi ispalo da je u dosluhu sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom.

"Odlučili su da će učiniti sve što je moguće kako bi pokušali da potkopaju njegovu sposobnost da uradi ono što su birači zadali predsjedniku Trampu. Dakle, izrada ovog vještačkog obavještajnog podatka, koji tvrdi da je Rusija pomogla Donaldu Trampu da bude izabran, protivrječila je svakoj drugoj obavještajnoj procjeni... koja je govorila upravo suprotno – da Rusija nije imala ni namjeru ni mogućnost da 'hakuje' izbore u SAD“, rekla je u nedjelju Gabard. Jedan od najpoznatijih primjera uticaja Rašagejta na Trampa je njegova izjava iz juna 2018. da je bio "najgora noćna mora Rusije" i da nijedan predsjednik nije bio oštriji od njega, upravo kao odgovor na kritike da je previše blizak Putinu.

Trampova administracija je uvela nekoliko tura sankcija Rusiji, intenzivirala isporuke oružja Ukrajini i protjerala 60 ruskih diplomata zbog navodnog trovanja bivšeg ruskog špijuna u Britaniji Sergeja Skripalja.

Povrh toga, SAD su se pod Trampom 2019. jednostrano povukle iz Sporazuma o raketama srednjeg dometa sa Rusijom (INF) iz 1987, kojim su zabranjene rakete dometa između 500 i 5.500 km, nakon čega je krenula nova trka u naoružanju. Rezultat su nove ruske rakete poput "Iskandera-1000" dometa do hiljadu kilometara i zloglasnog "Orešnika" sa velikim brojem nezavisnih bojevih glava, koji su upotrijebljeni u Ukrajini.

Uklanjanjem ove kočnice takođe je povećan rizik od nuklearnog rata, jer je to bila prevashodna svrha INF-a – da dvije vodeće nuklearne sile ne mogu da izvrše brzi napad raketama blizu teritorije neprijatelja, koji bi ostavio jako malo vremena za odluku i samim tim povećao rizik od nuklearnog odgovora.

Nakon toga uslijedila su dva ukrajinska napada na ruske strateške nuklearne snage, prvo na radar za rano upozorenje na nuklearni napad, a onda na strateške bombardere TU-95 tokom operacije "Paukova mreža".

Mediji su Trampu posebno zamjerili što je nakon razgovora sa Putinom u Helsinkiju jula 2018. rekao da ne vjeruje da se Rusija miješala u američke izbore na kojima je pobijedio.

"Predsjednik Putin kaže da to nije bila Rusija. Ne vidim nijedan razlog zašto bi to bila“, odgovorio je on tada na pitanje novinara.

Iako je tada stao na Putinovu stranu, Tramp je mnogo intenzivnije naoružavao Ukrajinu, čime se nedavno pohvalio, rekavši kako su zahvaljujući njegovim "dževelinima" Ukrajinci odbili inicijalni ruski napad, dok je "Obama slao ćebad".

Pored oružja, prva Trampova administracija je u Ukrajinu slala najagresivnije neokonzervativne senatore Lindzija Grejema i pokojnog Džona Mekejna da uvjere tadašnjeg predsjednika Petra Porošenka u bezuslovnu američku podršku i ohrabre ga u borbi sa Rusijom. Inače, Grejem je ovih dana glavni zastupnik ratoborne američke politike, prijeti carinama svim zemljama koje trguju sa Rusijom, dok Moskvi prijeti direktnim američkim napadom u stilu onog u Iranu, a Putinu (možda metaforičkim, a možda i ne) batinama.

"Vaša borba je naša borba. Svi ćemo se vratiti u Vašington i pokrenuti postupak protiv Rusije. Dosta je ruske agresije. Vrijeme je da plate veću cijenu“, rekao je Grejem tokom posjete Kijevu u januaru 2017. i dodao da će ta godina biti "godina ofanzive".

To se odigralo pet godina prije ruske invazije, kada je američki cilj bio pripremiti Ukrajinu da silom vrati Krim i dio Donbasa pod kontrolom separatističkih milicija, koji tada Moskva nije htjela da uvrsti u sastav Rusije.

"Vjerujem da ćete pobijediti. Uvjeren sam da ćete pobijediti i mi ćemo učiniti sve što možemo da vam obezbijedimo ono što vam je potrebno za pobjedu. Uspjeli smo ne zahvaljujući opremi, već zahvaljujući vašoj hrabrosti. Zato vam se zahvaljujem. A svijet gleda, jer ne smijemo dozvoliti da Vladimir Putin uspije ovdje. Jer ako uspije ovdje, uspjeće i u drugim zemljama", rekao je tada Mekejn u govoru koji zvuči kao da je od prije osam dana, a ne osam godina.

Kada je ruskom invazijom u februaru 2022. počela druga faza rata, New York Times je još jednom nagovijestio da je Tramp još tokom prvog mandata možda mogao da izda Ukrajinu, sprovođenjem tzv. Marijupoljskog plana.

U članku iz novembra te godine, novinar Džim Rutenberg je u stilu noir detektivskih romana i špijunskih trilera opisao navodni sastanak Pola Manaforta, Trampovog šefa kampanje, i Konstantina Klimnika, na čelu ogranka njegove konsultantske firme u Kijevu.

Klimnik je navodno, "gledajući svjetlucanje njujorške panorame kroz dim cigara" i uz viski u "Grand Havana Room-u" predložio da se Putinu ponudi autonomna republika na istoku zemlje, čiji bi lider bio, tokom Majdana svrgnuti predsjednik Viktor Janukovič. U zamjenu za to bi SAD dobile "poslušnu" Ukrajinu, iako bi joj falili neki dijelovi.

Nema dokaza da je ovaj plan ikada ozbiljno razmatran, ali je Moskva u međuvremenu uzela mnogo veći komad Ukrajine i nema namjeru da se zaustavi dok ne stavi pod kontrolu cijelu teritoriju Hersonske, Zaporoške i Donjecke oblasti, koje je ustavnim amandmanom uvrstila u Rusku Federaciju.