Euronews

Kako američki ulazak u rat može promijeniti jednačinu i šta slijedi poslije prvog udara?

Rat Izraela i Irana i dalje je veoma zastupljen na naslovnicama novina u Srbiji, s tim što se danas mediji fokusiraju na zahtjev predsjednika SAD Donalda Trampa da Teheran bezuslovno kapitulira.

Kada su ga novinari upitali da pojasni da li će se direktno uključiti u sukob ili ne, Tramp je odgovorio enigmatično: „Niko ne zna što ću uraditi.“

Tim povodom, gost Prelistavanja u emisiji Euronews Jutro bio je stručnjak za vanjsku politiku Branimir Đokić, koji smatra da je Teheran „satjeran u ćošak“ i da niko u regionu, ali ni šire, ne želi da mu dopusti da izgradi nuklearnu bombu.

On dodaje i da „Tramp voli te jake medijske izjave“ i da „on ne zna kako to zna da bude nekad i problematično“.

„Ali kako to uraditi u situaciji kad je u toku veći rat između Izraela i Irana? To mora da se uradi ekspeditivno i vrlo brzo. Ne može Iran da kaže da će prestati i da će od sada obogaćivati uranijum Amerikanci ili bilo ko, a za to treba da dođe Agencija za atomsku energiju, pa da provjerava, pa da treba mjeseci. Sjećamo se Iraka, to niko nije vjerovao, znači – nema načina da se to verifikuje. Vrlo je vjerovatno, po onome što mi možemo da vidimo, da će se pokušati promjena režima u samom Iranu, a onda u tom haosu koji nastane posle toga, vjerovatno će izraelske ili američke specijalne snage dograbiti uranijum i odnijeti ga na sigurno“, smatra Đokić.

Podsjetimo, Tramp je tokom predizbornih kampanja oštro kritikovao invaziju na Irak 2003. godine. Kada je 2016. pobijedio Hilari Klinton, napadao je republikansku administraciju Džordža V. Buša, optužujući je da su laži o oružju za masovno uništenje korišćene kao izgovor za rat.

Đokić dalje navodi da se jedine polemike na Zapadu vode oko toga da li je Iran zaista toliko blizu obogaćivanju uranijuma da može imati atomsku bombu – a ne da li bi trebalo da je ima. Kao izuzetak u SAD ističe direktorku američke Nacionalne obavještajne službe Tulsi Gabard, koja je u martu predstavila godišnji izvještaj o prijetnjama bezbjednosti SAD, prema kojem Iran trenutno ne gradi nuklearnu bombu.

Tokom svjedočenja pred Kongresom, Gabard je rekla da je Iran razvio i održava „balističke rakete, krstareće rakete i bespilotne letjelice, uključujući sisteme sposobne da pogode američke ciljeve i saveznike u regionu“. Dodala je da obavještajna zajednica „pažljivo prati da li će Teheran odlučiti da ponovo pokrene svoj program nuklearnog oružja“.

„Ona je poznata po teorijama zavjere i po tome što se srela s Bašarom al Asadom, i jedina je u Americi rekla da oni nijesu baš toliko blizu obogaćivanju uranijuma. Pa ju je Tramp malo prekorio, pa je ona sad ‘back in the line’“, kazao je Đokić.

Ovogodišnji izvještaj koji je podnijela Gabard ne odstupa značajno od prethodnih, koji su takođe identifikovali Iran kao prijetnju zbog njegovog programa obogaćivanja uranijuma, ali nijesu tvrdili da aktivno radi na izradi nuklearne bombe. Nijedan direktor Nacionalne obavještajne službe (DNI) od 2007. nije eksplicitno tvrdio da Iran aktivno radi na izgradnji nuklearnog oružja. Konsenzus je bio da Iran nije obnovio vojni nuklearni program, iako njegove sposobnosti obogaćivanja uranijuma i smanjena transparentnost izazivaju zabrinutost.

To je potvrđeno i ove godine, s tim što je Gabard bila još oštrija prema Iranu, upozoravajući na rastuće zalihe uranijuma u Iranu i javnu raspravu o mogućem povlačenju fetve kojom se zabranjuje razvoj oružja za masovno uništenje.

Đokić smatra da će, ukoliko dođe do američkog napada, to biti bombardovanje nuklearnih postrojenja teškim stelt bombarderima B-2, koji jedini mogu da nose bombe teške 13.600 kg za razbijanje podzemnih utvrđenja.

Upitan o globalnim posljedicama rata, on predviđa da će Amerikance opet optuživati da zavode red, ali da, po njegovom mišljenju, niko drugi to ne može da uradi.

„Ukoliko Iran dobije nuklearno oružje, ne samo da može da uništi Izrael – što oni otvoreno i kažu – njihov cilj je da Izrael ne postoji, da se Jevreji protjeraju u more ili što god. Prijete da će gađati Ameriku, imaju rakete koje mogu da pogode Evropu, čak i nas ovdje, tako da mislim da niko ne želi da im dozvoli da imaju atomsko oružje“, navodi analitičar.

Đokić, s druge strane, ne smatra da se ista kritika može uputiti Izraelu zbog njegovih akcija prema Gazi i Palestincima.

„Postoje priče da se oni protjeraju, što jedan dio izraelske javnosti i u Americi zaista podržava, što je užasno i što nikako ne smije da se dozvoli... Ali ovo što se dešava u Gazi mora da se završi – naravno da mora“, kaže Đokić, apelujući na patnju civila u Gazi u posljednjih godinu i po dana.

Podsjetimo, prema anketi iz marta ove godine Univerziteta Pensilvanija za jednu izraelsku firmu za istraživanje javnog mnjenja, 82 odsto ispitanika u Izraelu podržava protjerivanje stanovnika Gaze, dok 56 odsto podržava protjerivanje svih Palestinaca sa okupiranih teritorija koje smatraju dijelom Izraela. Ovi brojevi predstavljaju nagli porast u odnosu na istraživanje iz 2003. godine, kada je podrška protjerivanju iznosila 45, odnosno 31 odsto, navodi Haaretz.

On smatra da je napad Hamasa 7. oktobra izveden po nalogu Teherana, kako bi se poremetilo udruživanje zalivskih zemalja s Izraelom.

„Oni su samo produžena ruka Irana. Ovo je sve posljedica toga – jer Iran stoji iza Hamasa. Iran je htio da uništi te Abrahamske sporazume, približavanje zalivskih arapskih monarhija Izraelu, međusobno priznanje – što bi stvorilo jedan savez, odnosno obruč prema Iranu. Ajatolasi u Teheranu su to smatrali smrtonosnom prijetnjom za sebe i vjerovatno su zato rekli Hamasu da napadne 7. oktobra, upravo da bi izazvali reakciju Izraela i spriječili približavanje Saudijske Arabije i Izraela, koji su bili na ivici da se međusobno priznaju. Sad od toga nema ništa dok se ovo dešava u Gazi. U međuvremenu, cijela ta arhitektura moći Irana na Bliskom istoku je uništena“, zaključuje Đokić.