- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
20. 06. 2025. 10:23
Čitaj mi:
Balkansko odlagalište za migrante
Sedam je godina od prvog talasa migranata koji su u većem broju ušli u Bosnu i Hercegovinu, nakon što su Mađarska i Hrvatska 2015. zatvorile granice. Od tada do danas na teritoriji BiH boravilo je na hiljade migranata. Neki su ostali u zemlji, a neki pronašli utočište u zemljama Evropske unije i Velikoj Britaniji.
Ovi drugi mogli bi da dožive istu sudbinu vraćanja u BiH, ukoliko se kao tačnim ispostavi plan britanske vlade o postizanju sporazuma sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, Sjevernom Makedonijom i Albanijom (čiji je premijer Edi Rama već odbio takvu mogućnost).
Međutim, Sjedinjene Američke Države postigle su sporazum sa Kosovom za smještaj oko 50 migranata koji će biti deportovani iz SAD, što bi mogla da bude potvrda ranijih najava da će Trampova administracija koristiti Zapadni Balkan kao centar za deportacije.
Trgovina migrantima
Što se tiče BiH, to pitanje ponovo je aktuelizovano nakon migrantskih talasa proteklih nekoliko godina, u kojima je, prilikom nelegalnog prelaska granica, na desetine migranata izgubilo živote. Sve je dobilo i političku dimenziju, jer najava iz Velike Britanije o deportacijama u BiH ne može biti realizovana dok se ne potpiše sporazum o readmisiji, za šta je potrebna saglasnost sve tri etničke strane u BiH. To će se teško dogoditi, ukoliko ne bude bilo nekog skrivenog interesa ili „otplate dugova“.
U Republici Srpskoj prvi su se usprotivili takvom planu. Zbog toga je zakazana i sjednica Narodne skupštine RS, koja bi trebala da zauzme stav o pitanju migranata na teritoriji tog entiteta – i to iako zvanične potvrde nema, niti mogućnosti deportacije, jer za to ne postoje sporazumi.
„Mi nećemo da budemo parking za to dok ja vodim Republiku Srpsku“ rekao je Milorad Dodik. „Bosna i Hercegovina neće potpisati sporazum sa bilo kojom evropskom zemljom da primamo migrante koje su oni pozvali da dođu kod njih. Mi ih nismo zvali i ne želimo da čistimo njihovu prljavštinu koju su u tom pogledu ostavili“, naglasio je predsjednik RS. On je u Skupštinu uputio inicijativu da se razmotri informacija o migrantima kako bi se, kako je objasnio, na vrijeme „donijele mjere povodom najave vlada Velike Britanije i drugih zemalja“.
Dodik je optužio i opoziciju iz Republike Srpske – koja posljednjih mjeseci pokušava da njegovu stranku SNSD izbaci iz državne vlasti – da je spremna na sve za nekoliko funkcija u Sarajevu, pa i na uvoz migranata.
Član Glavnog odbora opozicione SDS, Marinko Božović, odmah je odgovorio: „Tebi da to ponude da bi ti skinuli sankcije, ne bi razmišljao sekundu“, napisao je Božović na mreži Iks odgovarajući Dodiku.
Dolazak migranata u zatvorene kampove?
U Bosni i Hercegovini trenutno postoje četiri kampa za prihvat migranata: Lipa i Borići kod Bihaća, kao i Blažuj i Ušivak u Kantonu Sarajevo. Zbog velikog bezbjednosnog rizika, pokrenuta je inicijativa da se kamp Blažuj hitno zatvori.
„Migrantski kamp i sav kriminal kojem svjedočimo, pa i ubistva, stvaraju ogroman problem i lokalnom stanovništvu i razvoju opštine Ilidža“, ocijenio je poslanik SDP BiH u državnom parlamentu Saša Maganizović, koji je i pokrenuo inicijativu.
Međutim, da bi se neki kamp zatvorio, potrebno je otvoriti novi koji bi zadovoljavao sve potrebe za privremeni prihvat migranata, poručuju iz Službe za poslove sa strancima. Zbog toga je u ovom trenutku gotovo nemoguće zatvoriti kamp, jer bi to značilo utvrđivanje nove lokacije koju je zbog otpora stanovništva gotovo nemoguće pronaći.
„Ma kakvi migranti, dosta je. Prihvatali smo, a onda nema šta ne rade“ – „Ja bih to protjerao sve odavde. Neka se vrate u svoje zemlje ili neka idu u Evropu. Oni su im i otvorili granice“, kažu nam građani Sarajeva.
„Britanski prijatelji“
Nije prošlo mnogo od najveće migrantske krize u BiH, kada je došlo do paljenja kampa Lipa kod Bihaća, a nakon što su zatvoreni prihvatni centri u Bihaću i Cazinu, i migranti 2021. deportovani u Sarajevo. Na stotine migranata danima je tada čekalo odluku nadležnih, s obzirom na to da nijedan kanton nije htio da ih primi iz Unsko-sanskog kantona, nakon zatvaranja kampa Vučjak.
Iako su nakon toga uspostavljena četiri kampa, bezbjednosna situacija u njima izrazito je nepovoljna, pa stanovništvo, ali i dio političara, zahtijevaju zatvaranje nekih od njih – posebno nakon najava da bi njihov broj mogao da poraste, ukoliko se ispostave kao tačne najave o njihovoj deportaciji u zemlje Zapadnog Balkana.
S druge strane, ministar spoljnih poslova BiH Elmedin Konaković, kaže da nema informaciju o mogućoj deportaciji migranata, ali dodaje i da je spreman na razgovor: „Nikada nećemo biti dio rješenja nečijeg problema. Ako to bude inicijativa naših prijatelja iz Velike Britanije, ozbiljno ćemo i argumentovano reći šta BiH može, a šta ne može“, kaže Konaković.
Skladište za migrante
U Službi za poslove sa strancima u BiH odgovaraju da je u ovakvim uslovima prihvat migranata iz Velike Britanije nemoguć. „Ne vidim kako oni to misle da izvedu. BiH nema potpisan nikakav sporazum sa Velikom Britanijom“, rekao je medijima u BiH direktor Službe za poslove sa strancima, Žarko Laketa.
Organizacija Hjuman rajts voč je, povodom inicijative za uspostavljanje tzv. Centra za povratak u trećim zemljama za tražioce azila, saopštila da bi Evropska unija i Velika Britanija trebalo da prestanu da koriste Balkan kao „skladište za migrante“.
„Umjesto da tretiraju Balkan kao skladište za migrante, Evropska unija i Velika Britanije mogle bi da igraju važnu ulogu u podršci razvoju funkcionalnih sistema azila i boljih okvira za zaštitu prava migranata“, saopštili su iz te organizacije za zaštitu ljudskih prava, navodeći pritom primer Bosne i Hercegovine kao zemlje koja se već koristi „kao odlagalište za ljude koji se slučajno nađu u tranzitu ka EU“.