Jan-Verner Miler [ Peščanik.net ]

Harvard i osveta loših đaka

Ministarka nacionalne bezbjednosti poništila je Harvardov sertifikat za prijem inostranih studenata. Brza sudska blokada ovog rješenja stigla je kao olakšanje. Ali nema mjesta opuštanju.

Piše: Jan-Verner Miler

U rekordnom roku, sud je makar privremeno zaustavio najnoviji napad na Harvard u sklopu šire odmazde koju je Trampova administracija započela u aprilu. Ministarka nacionalne bezbjednosti Kristi Noem poništila je nedavno Harvardov sertifikat za prijem inostranih studenata, što je izazvalo strah i egzistencijalnu neizvjesnost kod više hiljada mladih ljudi i njihovih porodica. Brza sudska blokada ovog rješenja stigla je kao olakšanje. Ali nema mjesta opuštanju.

Napadi neće prestati i naivno je misliti da je sve ovo prije svega Harvardov problem ili izazov upućen samo visokom obrazovanju. U svom dopisu Harvardu, Noem je jasno pokazala da će Tramp i njegove ulizice koristiti državu kao oružje protiv svih kojima nijesu zadovoljni. Sudovi možda mogu da spriječe najgori ishod, ali ovaj čitav obrazac se mora prekinuti ako želimo da imamo nekakvu nadu da ćemo živjeti u zemlji bez straha i sa bar minimalnim poštovanjem vladavine prava.

Kako se s pravom ističe u tužbi Harvarda protiv ministarstva nacionalne bezbjednosti, ministarkino rješenje se uklapa u osvetničku orgiju Trampove administracije zbog odbijanja Harvarda da se povinuje očigledno nezakonitim zahtjevima izdatim sredinom aprila. Između ostalog, trampisti su istakli svoje pravo da određuju odgovarajuće nivoe "raznolikosti stavova“ među profesorima i studentima. Pošto je Harvard podnio tužbu, zamrznuto je 2,2 milijarde dolara za istraživanja, a zatim je ministarka obrazovanja Linda Mekmehon na sjednici vlade 30. aprila navela da Harvard ne prijavljuje "novac iz inostranstva“. Ova linija napada sada je proširena apsurdnim tvrdnjama da Harvard "koordinira sa Komunističkom partijom Kine“ i da je nekako "proteroristički“.

Šum u pozadini zvanične prepiske stvaraju predsjednikove objave na društvenim mrežama u kojima on vrijeđa Harvard (umjesto da se posveti ozbiljnom državnom poslu klevetanja Brusa Springstina i Tejlor Svift). Tramp je osnivač univerziteta čiji su polaznici dobili 25 miliona dolara odštete u sudskoj nagodbi sa njim. I baš on je našao da optuži najstariji američki univerzitet za "obmanjivanje javnosti“, što je "pretnja demokratiji“, dok nedužne mlade Amerikance izlaže "mahnitim ludacima“ (za razliku od nemahnitih ludaka). Po dobro poznatom obrascu autoritarnih režima, potčinjeni se trude da udovolje vođi predviđajući njegove želje i oponašajući njegov stil. Zvanični dopisi, objave na mrežama i saopštenja ministarstava nacionalne bezbjednosti i obrazovanja, ne samo da ne pružaju dokaze, i ne samo da krše proceduralne norme, i ne samo da ispostavljaju ad hoc zahtjeve bez pravne osnove, već su puni slovnih i pravopisnih grešaka i gluposti na nivou obdaništa, po ugledu na predsjednikovu retoriku. To je pravi primjer upravljanja državom rukovođenog željom da se zadovolje gledaoci Foksa, onlajn Maga bande i Glavni Osvetnik.

Nesposobnost aktera ne čini ove mjere manje opasnim. One ulivaju strah čak i kada se umiješaju sudovi da zaštite studente i univerzitete (i nisu svi studenti vrhunskih fakulteta razmažena i zaštićena djeca bogataša). Noem je, u daljoj eskalaciji, zahtijevala snimke i audio zapise sa svih protesta na Harvardu. To je jasan signal mladima da ućute. Ali poslat je signal i stranim predavačima. U svom dopisu ona ističe da "Harvard ima privilegiju da zapošljava strance“. Prijetnja je u skladu sa nativizmom glavnog ksenofoba Stivena Milera, savjetnika u ministarstvu nacionalne bezbjednosti, koji nije samo protiv imigranata već protiv stranaca kao takvih.

Međutim, retorika Kristi Noem takođe je usklađena sa logikom autoritarnih populističkih lidera koji tvrde da samo oni predstavljaju "pravi narod“. Čak ni američki državljani neće biti pošteđeni optužbi Trampa i njegovih ulizica da nijesu pravi Amerikanci. Tramp je na sjednici vlade 30. aprila izjavio: "Njihovi studenti, njihovi profesori, njihovi stavovi nisu američki.“ I Noem je u svom dopisu jasno stavila do znanja da njena zloupotreba države neće biti ograničena na kampus Harvarda. Napisala je da "zlo antiamerikanizma“ mora biti iskorijenjeno u „društvu“ u cjelini.

Iz ovog – zasad – neuspjelog napada, možemo izvući šire pouke (još  je u toku osam istraga koje vode šest različitih državnih službi). Treba biti spreman – advokati Harvarda su očigledno bili. Univerziteti moraju stati jedni uz druge. Noem ih je sve upozorila da moraju da se "saberu“ ili će biti svašta. Čelnici univerziteta treba da objasne široj javnosti i mehanizme kojima trampisti, u dosad neviđenom pohodu nacionalnog samouništenja, sprečavaju istraživanje bolesti raka, nanose štetu američkoj mekoj moći i uništavaju jedan od glavnih izvoznih proizvoda zemlje, visoko obrazovanje.

Kao i sa mnogim drugim Trampovim odlukama, napad na univerzitete zapravo nije popularan. Čak i nakon što su godinama novinari i pojedini profesori pothranjivali uvjerenje da kampuse kontrolišu woke komesari i "marksistički manijaci“ (to je Trampov izraz i još ih uzaludno tražim na svom odjeljenju za ekonomiju), jasna većina Amerikanaca ne odobrava Trampov pristup visokom obrazovanju. Konzervativci su decenijama podsticali ogorčenost prema "liberalnim pametnjakovićima“, ali kada im se djeca razbole i dalje vjeruju ljekarima koji su završili najbolje fakultete. Takođe, nijedan roditelj ne želi da mu djeca na studijama budu žrtve političkih igara i hirova administracije. Teško je zamisliti čak i Džej Di Vensa kako svoje potomstvo šalje na Katolički univerzitet Petar Pazmani u Budimpešti (bez uvrede).

(Autor je profesor politike na Prinston univerzitetu)